Islamski pristup etici u virtualnom prostoru
Razlike, temelji i smjernice
U savremenom digitalnom dobu, virtualni prostor postaje sve značajniji kontekst za etičko djelovanje. Dok sekularne etike dominantno određuju pravila ponašanja u ovoj sferi, islamski pristup nudi vlastiti, vrijednosno ukorijenjen pogled na moralno ponašanje, zasnovan na božanskim uputama, razumu i svrsi ljudskog postojanja.
Etika utemeljena na Božijoj objavi i razumu
Islamska etika ne posmatra dobro i loše ponašanje isključivo kroz prizmu posljedica, već veliku pažnju pridaje namjeri (nijjetu) djelatnika. Dok sekularna etika često favorizira utilitaristički pristup – gdje su pozitivni ishodi ključni za ocjenu moralnosti – islamska tradicija ističe da čin može biti moralno neispravan čak i ako ima korisne rezultate, ako mu prethodi loša namjera. Bog ne gleda samo vanjski oblik djela, već i unutarnju nakanu srca.
Iako se islamska etika temelji na razumu, ona također priznaje njegova ograničenja. Ljudski um ne može uvijek jasno razabrati granicu između dobra i zla, posebno u kompleksnim situacijama kao što je ponašanje u digitalnom svijetu. Otuda proizlazi potreba za Božijim uputama koje služe kao korektiv i vodič u onim pitanjima gdje ljudska percepcija može da zastrani.
Uloga i mjesto idžtihada u digitalnom dobu
Posebna važnost pridaje se idžtihadu naporu stručnjaka i učenjaka da donesu prosudbe u novonastalim situacijama koje nisu eksplicitno pokrivene tradicionalnim tekstovima. Za savremene izazove u virtualnom prostoru, idžtihad se mora oslanjati na saradnju islamskih pravnika, tehnoloških stručnjaka, filozofa i etičara kako bi se razvila primjenjiva i relevantna rješenja.
Duhovni i pravni horizonti moralnosti
Za razliku od sekularnih pristupa koji često etiku vežu za ljudsku udobnost, zadovoljstvo i psihofizičku sigurnost, islamski pogled etiku stavlja u širi kontekst čovjekovog duhovnog i materijalnog razvoja. Krajnji cilj etičkog djelovanja je Božije zadovoljstvo i približavanje Njemu. Ovo podrazumijeva da se svaki aspekt ponašanja u virtualnom prostoru, od zaštite privatnosti do načina komunikacije, procjenjuje ne samo prema svojoj korisnosti, već i po tome da li doprinosi ili šteti duhovnom rastu čovjeka.
Islamski pravni okvir također naglašava da prava nisu autonomno ljudsko vlasništvo već Božiji darovi, koji se ne mogu ukidati bez Njegovog dopuštenja. Svaki čovjek, bez obzira na svoj status, nosi urođeno dostojanstvo, a njegov fizički i duhovni integritet mora biti zaštićen čak i u digitalnom prostoru.
Za razliku od sekularnog sistema koji se oslanja na ograničene mehanizme kontrole, islamska etika uključuje svijest o stalnom Božijem nadzoru i vjerovanju u Onaj svijet, gdje će svako djelo, pa i ono najskrivenije, biti nagrađeno ili kažnjeno. Ova eshatološka komponenta djeluje kao snažna unutarnja motivacija za moralno ponašanje, nezavisno od vanjskog nadzora. Pored toga, islamska zajednica i vlast imaju dužnost da uspostave mehanizme koji osiguravaju zaštitu prava i kažnjavanje neetičkog ponašanja, posebno u kontekstu digitalnih odnosa i ponašanja.
Kako bi etički kodeks u virtualnom prostoru bio uistinu islamski, mora se temeljiti na sljedećim stubovima: fokusiranost na dobrotu djelatnika i namjeru; priznanje ograničenosti razuma i nužnost oslanjanja na Objavu; integracija duhovnih i materijalnih ciljeva ljudskog razvoja; zakonodavni okvir zasnovan na Božijim zakonima i institucionalna provedba etičkih smjernica kroz nagrade i kazne.
U savremenom dobu, obilježenom sveopćom digitalizacijom i tehnološkim razvojem, granice između privatnog i javnog prostora postaju sve zamagljenije. U takvom kontekstu, islamski pristup etici u virtualnom prostoru nudi cjelovitu i dosljednu viziju moralnog djelovanja, koja se temelji na duhovnim načelima i racionalnom promišljanju. Ovaj pristup ne svodi čovjeka na puku funkciju korisnika digitalnih alata i tehnologija, već ga prepoznaje kao moralno biće, odgovorno pred Bogom i zajednicom. Ljudsko biće u islamu se posmatra kao Božiji namjesnik na Zemlji, te kao aktivni sudionik u ostvarivanju pravde, istine i dobrote kako u stvarnom tako i u virtualnom svijetu. Takvo razumijevanje etike nadilazi površnu regulaciju ponašanja i usmjerava se ka izgradnji unutrašnje svijesti i odgovornosti, čineći etiku sastavnim dijelom čovjekove duhovne i egzistencijalne misije.
Hamidreza Ayatollahy
Prevod: Amina Čorak