Selam alejkum poštovani profesore.
Zahvaljujem vam se na prethodno datim odgovorima na postavljena pitanja, kako mojim vlastitim tako i mnogobrojnim drugim, i oprostite što vam na ovaj način kradem vaše dragocjeno vrijeme, ali ipak zelim da me pocastite sa jos nekoliko odgovora ukoliko ste u mogućnosti.
“A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni će reći: ”Ovo smo i prije jeli” – a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti. “(El Beqare, 25)
Da li ove rijeke imaju značenje same rijeke ili znanja Božijeg koje se u islamskoj terminologiji metaforički prikazuje kroz čistu vodu I da li to znači, ukoliko je tako, da ćemo I na Onom svijetu nastaviti sa stjecanjem spoznaja?
Da li ovo davanje “sličnih” plodova znači da su oni koji su ostvarili konekciju sa Onim svijetom jos na ovom svijetu već kušali plodove dženneta, odnosno da li su to plodovi voća ili su neki drugi plodovi?
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Da bismo odgovorili na vaše pitanje i da pri tome ne bi izazvali sumnju, ukazat ću na nekoliko stvari:
1. Znanje o Skrivenom svijetu
Mi vjerujemo da osim Ovog svijeta prirode i materije postoje još dva: Berzah i Ahiret (svijet intelekta). Dakle, postoje tri svijeta. Ovu činjenicu potvrđuju časni Kur'an i filozofski argumenti. Mogućnost stizanja do svijeta Berzaha postoji za sve ljude, jer ne postoji čovjek koji nije iskusio san i u njemu percipirao stvari iz prošlosti i budućnosti. Svijet snova nam, u biti, vrlo jasno predočava dio svijeta Berzaha, dok svijet intelekta neki pojedinci mogu dosegnuti još na Ovom svijetu, kao što su poslanici i evlije koji svojim vjerovanjem, moralom i djelima istinski slijede Poslanika, s.a.v.a. Kao primjer možemo navesti poznatu priču o Poslanikovom ashabu Zejdu ibn Harisu. On je u prisustvu Poslanika, s.a.v.a., rekao da kao da vidi ljude koji su u Džennetu i Džehennemu dok su još uvijek na Ovom svijetu. Poslanik, s.a.v.a, potvrđujući njegovo viđenje reče: „Ovo je rob čije srce je Uzvišeni Bog prosvijetlio imanom.“ Sama svjetlost imana je bila povodom da njegovo shvatanje prevaziđe svijet materije i stigne do Berzaha, a potom i njega prevaziđe te stigne do najvišeg svijeta, gdje je vidio budućnost ljudi koje vidi na Ovom svijetu.
2. Da bi se uspostavio odnos ili da bi se percipirala ova tri svijeta, te zbilje i egzistencije svakog od njih, postoje dva načina. Ili da se bića viših svjetova (naravno ovdje se ne misli na odnos gore – dolje u materijalnom smislu, već u smislu jačine same egzistencije) spuste do materijalnog svijeta ili da se bića ovog materijalnog svijeta uzdignu do viših svjetova. Nemoguće je zamisliti treću mogućnost.
3. Bićima višeg svijeta, onoliko koliko se spuste, smanjuje se širina njihovog bića. Ono se mora ograničiti i obući odjeću svijeta do kojeg se spušta. Uzvišeni Bog u odgovoru ljudima koji su prigovorili zašto nije umjesto poslanika izaslao meleka, kaže:
وَلَوْ جَعَلْنَاهُ مَلَكًا لَجَعَلْنَاهُ رَجُلًا وَلَلَبَسْنَا عَلَيْهِمْ مَا يَلْبِسُونَ
A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno. (El-En'am, 9)
Dakle, radi se o tome da se moraju poštivati zakoni svijeta u kojem se biće nalazi, pa bi tako i melek morao obući odjeću Ovog svijeta i biti poput čovjeka. Isto tako, ukoliko se neko želi povezati sa Berzahom i višim svijetom mora ispuniti uvjete koji su specifični za taj svijet i gledati „očima“ tog svijeta. Časni Poslanik, s.a.v.a., za Zejd ibn Harisa kaže da je čovjek čije se srce osvijetlilo svjetlom imana.
Dakle, njegovo viđenje je srčano, a ne spoljašnje. Njegovo srce je ojačao iman, jer svjetlo imana otklanja tamu materijalnog svijeta i prolazi Berzah, sve dok ne dođe do najvišeg svijeta.
Srodnost između znalca i onoga što on percipira ne može se poreći, jer ukoliko ta srodnost ne bi postojala ni mogućnost relacije ne bi bila moguća, a dok se ne uspostavi relacija nema ni percepcije. Ukoliko bića materijalnog svijeta žele uspostaviti vezu sa svijetom Berzaha i intelekta moraju izaći iz svoje ograničenosti i priskrbiti sredstva i zakone onog višeg svijeta i vinuti se iznad materijalnog, dok bića viših svjetova moraju sebe ograničiti i obući odjeću materijalnog svijeta. Kada je Zekerija na sofri hazreti Merjem ugledao voće neuobičajeno za to doba godine upitao je:
يَا مَرْيَمُ أَنَّىٰ لَكِ هَـٰذَا ۖ قَالَتْ هُوَ مِنْ عِندِ اللَّـهِ ۖإِنَّ اللَّـهَ يَرْزُقُ مَن يَشَاءُ بِغَيْرِ حِسَابٍ
“Odakle ti ovo, o Merjem?” – on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke.” (Ali Imran, 37)
Dakle, opskrba koje je bila u višim svjetovima pojavila se u vidljivom obliku te navukla na sebe odjeću materijalnog svijeta.
Časni Kur'an, također, kaže: Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili. Vezano za znanje i božansku spoznaju Ku'ran kaže:
أَنزَلَ مِنَ السَّمَاءِ مَاءً فَسَالَتْ أَوْدِيَةٌ بِقَدَرِهَا فَاحْتَمَلَ السَّيْلُ زَبَدًا رَّابِيًا ۚ وَمِمَّا يُوقِدُونَ عَلَيْهِ فِي النَّارِ ابْتِغَاءَ حِلْيَةٍ أَوْ مَتَاعٍ زَبَدٌ مِّثْلُهُ ۚ كَذَٰلِكَ يَضْرِبُ اللَّـهُ الْحَقَّ وَالْبَاطِلَ ۚ فَأَمَّا الزَّبَدُ فَيَذْهَبُ جُفَاءً ۖ وَأَمَّا مَا يَنفَعُ النَّاسَ فَيَمْكُثُ فِي الْأَرْضِ ۚ كَذَٰلِكَ يَضْرِبُ اللَّـهُ الْأَمْثَالَ
On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. – Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere. (Er-Ra'd, 17)
Prema tome, iz ovih primjera treba shvatiti dvije stvari: između primjera i onoga što se iz njih treba shvatiti postoji povezanost i srodnost. Recimo, mi jednog hrabrog čovjeka u ratu poredimo sa stijenom, jer je zajednička poveznica u ovom poređenju izdržljivost. Jasno je da ovdje postoje i neke razlike, jer hrabar čovjek ne liči na stijenu u vanjskom pogledu, niti jedan lijep cvijet na mladu, pa stoga kažu da primjeri s jednog aspekta čovjeka približavaju željenom cilju, ali s drugog ga udaljavaju.
Da zaključimo: Izrazi i značenja koja se koriste u časnom Kur'anu ili islamskim predajama jesu zbilje koje posjeduju egzistencijalnu širinu, počevši od izvanjskog značenja, pa sve do beskonačno. Ljudi koji su zaokupljeni Ovim svijetom i svojim niskim prohtjevima, osim voća, supružnika i vrta ne mogu ništa drugo percipirati, pa ako, uz Božiju milost, i dođemo do Dženneta u njemu ćemo imati samo to. Ali, ukoliko se ispravno upoznamo sa božanskim spoznajama te praktično i iskreno se budemo kretali ka Bogu, uz sve te izvanjske blagodati dobit ćemo i više spoznaje susreta s Bogom, naravno u mjeri vlastitog razumijevanja. Prema tome, nisu sve riječi i termini u Kur'anu metafore, a nije ni da se osim spoljašnjeg ne može ništa drugo spoznavati i razumijevati. Potrebno je o Kur'anu duboko promišljati, te se iskrenim djelom kretati ka Bogu da bi nam istina bila jasna.
prof. Akbar Eydi