Položaj vladara među ljudima sa gledišta Mulla Sadre

Mulla Sadra jezikom filozofije izlaže teške uvjete za vrhovnog vođu. Sažetak njegova govora je u tome da vrhovni vođa mora dosegnuti položaj savršenstva i biti povezan sa djelatnim umom i nadahnut od strane njega.[1]

Djelatni um je jedan od Božijih meleka, koji dobrotu i milost Božiju prima iz višeg svijeta i prenosi na tjelesni svijet.[2]

Ako je vrhovni vođa stigao do takvog položaja, kakav treba biti njegov položaj među ljudima i u društvu? Mulla Sadra navodeći dva primjera definira njegovo mjesto.

U prvom primjeru društvo uspoređuje s čovjekom. U njemu postoji organ koji se zove srce i zauzima najviši stepen te ga ostali organi hijerarhijski slijede. Ovo slijeđenje kod čovjeka se odvija na prirodan način, dok se u društvu odvija voljno.[3]

Čini se da je u ovom primjeru upotrijebljena posebna suptilnost i preciznost, jer je srce, koje je predstavljeno kao vođa tijela, mjesto očitovanja metafizičke dimenzije čovjeka i čovjek putem srca postiže svoje savršenstvo i sreću. U društvu, također, vođa je onaj koji može imati takav položaj u odnosu na društvo.

U drugom primjeru Sadra društvo, kao jedan jedinstven skup, uspoređuje s jedinstvom svijeta postojanja. Na vrhu svijeta postojanja nalazi se Prvi uzrok, a nakon Njega, hijerarhijskim nizom, nalaze se nematerijalni umovi, pa zatim nebeske duše i naposljetku tjelesni svijet. Mulla Sadra drži da upravo onako kako u ovom hijerarhijskom nizu postojanja svaki stepen slijedi onaj viši, tako je i u poželjnom društvu neophodno ovakvo slijeđenje.[4] Znači, upravo onako kako se u svijetu postojanja svim stvarima upravlja po naređenjima Prvog uzroka postojanja, tako i u društvu svi činioci i dužnosnici trebaju biti poslušni vrhovnom vođi.

Ako obratimo pažnju na gornje primjere, zaključit ćemo da je određivanje razine vlasti svakog pojedinca u društvu zbiljska, a ne konvencionalna stvar. Svaka osoba, da bi stigla do određene razine vlasti, mora ispuniti uvjete za taj stepen i treba biti sposobna za tu razinu. Stoga, niko samo zbog svog porijekla ili zbog toga što je izabran od strane neke skupine ne može biti podesan za položaj vodstva, osim ako je egzistencijalnim savršenstvima stigao do tog položaja.

Izvor: Muhammed Taqi Sohrabifer, Razum i ljubav, život i misao Mulla Sadaa Širazija, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., s perzijskog prevela Amina Čorak

[1] Mulla Sadra: Mabda’ wa ma‘ad, str. 617–618.

[2] Ovakve vođe su samo bezgrješni Imami, a osobe koje su u vrijeme skrivenosti uz pomoć dva krila, znanja i djela, ostvarile neku razinu tog stepena mogu upravljati društvom kao predstavnici Imama, što znači da vjerski pravnici i bogobojazni te vjerski učenjaci koji se nisu vezali za Ovaj svijet, a koji su se spojili sa Istinom, imaju dužnost da vladaju u vrijeme skrivenosti Imama.

[3] Mulla Sadra: Mabda’ wa ma‘ad, str. 615–616, prijevod Ahmeda Erdekanija, str. 560–561.

[4] Isto, str. 616, prijevod Ahmeda Husejnija Erdekanija, str. 561–562.