Poslanica o srži duhovnog putovanja

Osnovu ove poslanice cini prvi krug casova ahlaka i irfana koje je Allame Tabatabai drzao 1368/69. g. po H. u islamskom ucilistu u Komu, za odabrani, manji krug svojih ucenika. Rijec je o smjernicama prakticnog irfana koje je zapisao jedan od ucenika, koji ce kasnije i sam postati velikan medju pregaocima na polju irfana – Allame Teherani. Poslanica o srzi duhovnog putovanja cekala je punih trideset godina da bude objelodanjena i ponudjena svima zeljnim kretanja na duhovnom putu. Osjecaj ljubavi prema vjeri, naklonost i teznja ka skrivenim svjetovima, te otkrivanje onostranih i metafizickih tajni dio je ljudske prirode. Ovaj poriv posljedica je privlacenja Voljenog, tj. Njegovog privlacenja kontingentnog svijeta ka Sebi, posebno covjeka kao plemenitog stvorenja ka Njegovom polozaju apsoluta i beskonacnosti, dok je duh magnetizma upravo dusa duse, koja se tumaci i kao dusa ili hakikat hakikata, osnova praiskonskog vjecnog, izvor ljepote i ishodiste postojanja i krajnosti savrsenstva.