1. Interesuje me koje sunijske zbirke hadisa šije prihvataju a koje ne, i ako može ukratko razlozi toga, ako može govor sunijek i šiitske uleme po ovom pitanju.
2. Koje su najvjerodotojnije šiitske zbirke hadisa i ako možete da navedete govor šiitske i sunijske uleme oko vjerodostojnosti istih.
Napomena: Podtaknut sam na ovo pričom da šije ne prihvataju i ne priznaju hadise koji su zabilježeni u zbirkama čiji su autori sunije, tako sam čuo npr. da ne prihvataju “Buhariju”, tj. njegov Džamius-sahih koja je kod kod sunija najvjerodostojnija hadiska zbirka.
A vidio sam da odgovorima na vasoj stanici koristite hadisima iz Tirmizija i nekih drugih sunijskih zbirki.
Unaprijed se zahvaljujem na eventualnom odgovoriu na ovo pitanje!
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum
Poštovani pitaoče, iz vašeg se pitanja može vidjeti da tragate za istinom i da se sa sudovima suočavate na temelju znanja. Ovakav duh je izuzetno vrijedan i zbog toga vam čestitam.
Da bi ovu temu pojasnili važno je ukazati na nekoliko tačaka:
1. Uslov da bi se bilo muslimanom
Iz časnog Kur'ana jasno razumijemo da čovjek sebe može zvati muslimanom kada nakon vjere u Boga vjeruje i u časnog Poslanika i sav njegov govor. Stoga časni Kur'an u mnogobrojnim ajetima ukazuje na ovu istinu, a mi ćemo u nastavku navesti nekoliko primjera;
a) Ajeti 3. i 4. sure Nedžm
وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَى
On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.
Prema navedenim ajetima Poslanikove predaje – ako su doista od Poslanika – imaju status propisa i kur'anskih ajeta, dakle u istoj mjeri su poštovane i obavezno ih je slijediti. Upravo zbog toga časni Kur'an kaže:
مَنْ يُطِعِ الرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ اللَّهَ
Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu. (Nisa’, 80)
b) Ajet 65. sure Nisa’
فَلا وَرَبِّكَ لا يُؤْمِنُونَ حَتَّى يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لا يَجِدُوا فِي أَنفُسِهِمْ حَرَجًا مِمَّاقَضَيْتَ وَيُسَلِّمُوا تَسْلِيمًا
I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.
Uslov vjerovanja i bivanja vjernikom je prihvatanje Poslanikovog suda, pa makar taj sud izvana gledano bio za nas štetan.
c) Ajet 7. sure Hašr
وَ ما آتاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَ ما نَهاكُمْ عَنْهُ فَانْتَهُوا
Ono što vam Poslanik kao nagradu dā – to uzmite, a ono što vam zabrani – ostavite.
Ovaj ajet je univerzalan i sveobuhvatan, jer propisuje da slijedimo ono što Poslanik kaže ili zabrani i za svakog muslimana to je obavezno (vadžib).
2. Postojanje izmišljenih hadisa
S druge strane, časni Poslanik, s.a.v.a., još je za vrijeme svog života bio svjedok širenja predaja koje su mu pripisivne od strane neprijatelja islama svjesno i od prijatelja islama u neznanju. Časni poslanik, s.a.v.a., iz tog razloga u jednom od svojih govora je rekao: “Pripisuju mi se laži u obliku hadisa i svrstavaju u moje predaje.ˮ Da bi se muslimani mogli koristiti Poslanikovim riječima i istovremeno sačuvati lažnih i izmišljenih predaja, on je iznio nekoliko načela i zakona na koje ćemo ukazati:
– Upoređivanje sa časnim Kur'anom – znači ako je sadržaj hadisa i predaja saglasan sa propisima časnog Kur'ana mi ih prihvatamo, u suprotnom odbacujemo ih i ne pripisujemo ih časnom Poslaniku, s.a.v.a.
– Saglasnost sa neupitnim Poslanikovim predajama. Jedno od mjerila su i predaje u koje nema nikakve sumnje da su od Poslanika časnog, s.a.v.a., i islamska ulema ih ne poriče i ne smatra upitnim.
– Neupitni razumski propisi. Za čovjekov razum postoji niz neupitnih propisa koji mogu biti mjerilo procjene i analize. Primjerice, razum nam propisuje da je zahvala davatelju blagodati nužna, pa ako vidimo hadis koji pobija spomenuti razumski propis jasno je da nije od Poslanika, s.a.v.a. jer nije moguće da islamski propisi budu suprotni zdravom razumu.
3. Trud vjerskih učenjaka
Vjerski učenjaci i velikani poduzeli su golem napor kako bi iz dva ugla istražili hadise te one koji su sigurni prihvatili, a one koji su sigurno lažni odbacili, a za one koje nisu bili jasni rekli su: “Po njima nećemo djelovati, ali ih ne možemo proglasiti lažnim jer o njima nemamo znanje.ˮ
Dva ugla iz koja su hadisi promatrani su sljedeća:
1. Lanac prenosilaca,
2. Sadržaj hadisa.
Ako u lancu prenosilaca nema ništa sporno hadis je ispravan i treba po njemu djelovati, u suprotnom, izložene su metode koje su opširno objašnjene.
Što se tiče sadržaja, treba vidjeti da li je on saglasan sa Kur'anom i neupitnim Poslanikovim hadisima.
Zaključak:
a)Svaki hadis koji je po lancu prenosilaca i sadržaju prihvatljiv islamskim učenjacima – znači da se slaže sa časnim Kur'anom i neupitnim Poslanikovim predajama –dobija status hadisa koji treba slijediti, bilo da se on nalazi u sunijskim ili šiijskim zbirkama hadisa.
S ozbirom na gore spomenuta načela, ako čovjek zaključi da je hadis saglasan sa Kur'anom s jedne strane, i ako je po lancu prenosilaca ispravan, njegovo prihvatanje je nužno. Uzimajući u ozbir činjenicu o postojanju izmišljenih hadisa i u šiitskim zbirkama – pa čak i onima važećima kakve su Usule Kafi, Furu’ Kafi, Tahzib-l-ahkam i mnoge druge – poznavaoci hadisa upozoravaju čak i njihove sakupljače da se ne može u svaki hadis imati povjerenja, pa makar se nalazio u Sahihu. Isti slučaj je i sa sunijskim zbirkama hidisa poput Buharije, Muslima, Tirmizija i drugih. Velika ulema Ehli-suneta također je priznala ovu istinu. Obje skupine islamkih učenjaka – i sunije i šiije – hadise procjenjuju u odnosu na spomenuti metod i ne pridaju veliku važnost tome u kojoj zbrici je hadis. Nadamo se da smo uspijeli ponuditi odgovor na vaše pitanje i da je on korisan. Ako ste voljni, možemo nastaviti raspravu o mjerilima ispravnosti hadisa sa gledišta šiijske ili sunijske uleme.