U ime Allaha
Eselamu alejkum
Dozvolite mi da Vam pohvalim dosadašnji rad kao i uspjeh na kulturno- vjesko naučnim poljima. U nadi i dovi upućenoj Uzvišenom Gospodaru da Vas pomogne u daljnjem radu i aktivnostima. Amin!
Znam da imate mnogo obaveza, od kojih je jedna odgovaranje na pitanja posjetitelja web stranice, shodno tome šaljem vam nekoliko pitanja za koja se nadam da Vam neće oduzeti mnogo vremena. U slučaju da Vam oduzmu mnogo Vašeg cijenjenog vremena unaprijed se izvinjavam.
1. Zašto je Uzvišeni Gospodar iskušavao svoje poslanike,a.s., iako je On obavješten o budućnosti?
2. Budući da Uzvišeni Gospodar zna budućnost svega postojećega, zašto je iskušavao svoje poslanike teškim ispitima, kao što je iskušao hazreti Ibrahima, a.s., da učini svoga sina kurbanom? Zar to nije jedan vid poigravanja Njegovog sa poslanicima?!
3. U 53. ajetu sure Enfal, kao i u 11. ajetu sure Ra'd uvjetovano je da će Uzvišeni Bog promjeniti nas u slučaju da se mi promjenimo. Ako se mi mijenjamo onda sva ta promjena je došla od nas samih. Kakvu kasnije ulogu u svemu tome ima Uzvišeni Bog? Jer sve je to naš trud, a ne Njegov! Zar to nije pripisivanje svega Uzvišenom Bogu koji nije ništa uradio?
Ovo su pitanja za sada koja sam htjeo da Vam ih proslijedim. Nadam se da Vam neće oduzeti mnogo vremena, kao i prevodiocu.
Unaprijed Vam se zahvaljujem za trud koji ćete uložiti za ova pitanja.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum
Poštovani, zahvaljujem se na ljubaznosti koju ste nam ukazali i molim uzvišenog Boga da vas blagoslovi dobrim djelima i ispravnim istraživanjem vjere. Također, želim reći da pozdravljamo vaše dobronamjerne prijedloge i kritike vezane za našu web-stranicu ukoliko ih imate.
Iskušenja i njihova zbilja
Ovdje postoji nekoliko važnih tačaka na koje treba posebno obratiti pažnju da bi odgovor bio jasan. Ukratko ćemo ukazati na svaku od njih
a) Uputa pripada isključivo Uzvišenom Bogu
Nema sumnje da časni Kur'an uputu i stizanje do savršenstva stvorenja pripisuje isključivo Bogu. Upućivanje i rasvjetljavanje puta za sva stvorenja spada u sigurne zakone stvorenog poretka i nužnost je koja proizlazi iz apsolutnog Božijeg gospodarenja.
b) Vrste Božije upute
Ako pobliže promotrimo časni Kur'an možemo vidjeti da on iznosi različitne vrste upute za sva bića. Te vrste upute razlikuju se u odnosu na vrstu bića i posebnosti koje svaka vrsta stvorenih bića ima, a sve je određeno u skladu sa Božijom mudrošću.
Uputa po stvaranju
Uputa po stvaranju je vrsta instinktivne svijesti koja postoji u prirodi, biljkama i životinjama i po kojoj oni prepoznaju usavršavajući put i prepreke na tom putu te upravo na temelju unutarnjih poriva prolaze svoj usavršavajući put i nadilaze prepreke na njemu. To je upravo ono što se u kur'anskoj terminologiji naziva “opća uputaˮ. Ajet u kojem se kaže:
رَبُّنَا الَّذِي أَعْطي كلَّ شيءٍ خَلْقَهُ ثمَّ هَدَي
“Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno.ˮ (Ta-Ha, 50),
ukazuje na odgovor koji je hazreti Musa, a.s., ponudio faraonu na njegovo pitanje “Ko je tvoj godpodar?ˮ Dakle, odgovor hazreti Musaa, a.s., je glasio: “Gospodar naš (moj i tvoj) i Gospodar svih svjetova je Onaj Koji je stvorio sva stvorenja i uputio ih.ˮ
Dakle uputa po stvaranju je opća, što znači da obuhvata sva bića. Drugo, po stvaranju znači da je utkana u samu bit svakog bića i bića po pitanju ove upute nisu imala izbora i uz pomoć ove upute oni prepoznaju svoj položaj, savršenstvo te put sreće i prepreke koje se na njemu nalaze.
Uzvišeni Bog ovu vrstu upute opisuje kao dio prava koja bića imaju kod Njega.
إِنَّ عَلَيْنَا لَلْهُدَى وَإِنَّ لَنَا لَلْآَخِرَةَ وَالْأُولَى
Mi smo dužni ukazati na Pravi put i jedino Nama pripada i Onaj i Ovaj svijet! (El-Lejl, 12-13)
Uputa po zakonu (šerijatu)
Bića koja posjeduju razum s jedne, i instinkte, strasti i želje s druge strane, uz uputu po stvaranju imaju i jednu drugu vrstu upute koja se kod njih očituje uz pomoć perceptivnih moći koje su same po sebi vrsta upute, a glavni od njih su razum i Objava. Ovo zahtijeva jednu posebnu opširnu raspravu koja izazi iz okvira našeg odgovora.
c) Usavršavanje i propadanje
Stvorenja na koja se ne odnosi posebna uputa razuma i Objave imuna su na opasnosti koje stoje naspram tih uputa. Znači, oni nemaju nikave šerijatske odgovornosti, nemaju ni uspona ni padova, za razliku od čovjaka koji ima i uzdižući i padajući put. Zbog toga Kur'an kaže da su se neki ljudi, iako pripadaju vrsti kojoj su se meleci poklonili i koji su odlikovani svojstvom Božijeg namjesnika na Zemlji, spustili na razinu životinja pa i niže. Postavlja se pitanje šta je temelj usavršavanja i šta je uopće usavršavanje, koja su sredstva za usavršavanja i povod, znači na koji način se biće kreće s jednog stepena na drugi, viši stepen.
Odgovor: Penjanje bića sa nižeg na viši nivo, dakle usavršavanje, utkano je u stvaranje i čovjeka korak po korak vodi naprijed do njegovog krajnjeg stepena i stvarnog savršenstva. Ako pažljivo razmotrite ovaj odgovor vidjet ćete da se usavršavanje sučeljava sa jednom vrstom proturječnosti, sukoba i prepreka i sve dok biće ne otkloni prepreke neće stići do višeg naprednijeg i razvijenijeg nivoa.
S obzirom na uvod koji smo pojasnili, možemo pristupiti pojašnjenju značenja iskušenja.
Postoje dvije vrste iskušenja i ispita. Ako razmotrimo iskušenja u ljudskom društvu možemo zaključiti da su ona dvojaka. Prva vrsta odnosi se na pretvaranje neznanja u znanje o temi koja je predmet iskušenja. Primjerice, vi ne znate da li su vaša djeca od povjerenja i pouzdana, pa da bi to saznali povjeravate im neke stvari vezane za imetak, govor ili nešto treće. Druga vrsta: Ponekad jedan trener želi testirati snagu sportiste kojeg trenira dajući mu puno vježbi kako bi ga pripremio za veći nivo i ovdje nikakvu ulogu ne igra znanje ili neznanje trenera.
Iskušenja koja Uzvišeni Bog daje svojim ugodnicima pripadaju drugoj vrsti iskušenja, znači tim iskušenjima oni sa nižeg stepena idu na viši stepen i položaj.
Iskušenja koja im uzvišeni Bog daje svojstvena su položaju na kojem se oni nalaze, dakle nema govora o nekakvoj igri. Jer poredak koji je Bog stvorio je jedan zakonima uređen poredak, baš kao matematika. Jedan broj neće se očitovati dok ne bude zadovoljio sve prethodne faze i dok svi njegvoi dijelovi ne budu potpuni. Primjerice, dok broj 2.99 ne stekne i onaj 0.1 neće postati broj 3. Sticanje savršenstva jedino i isključivo je moguće u okviru vjere i dobrih djela, s time da je osiguran kapacitet za dolazak u postojanje tog savršenstva. Upravo na osnovu ovoga časni Kur'an kaže: Mi smo jedne poslanike uzdigli nad drugima. Dakle savršenstvo je na većem stepenu zbog iskušenja. Kur'an kaže: A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učiniću da budeš ljudima u vjeri imam!ˮ (Bekare, 123)
Vezano za promjene
Kao što smo već rekli, uzvišeni Bog je uputu ljudi preuzeo na Sebe dajući im potrebna sredstva. Također smo kazali da su sva bića, pa tako i čovjek, obavijena Božijom milošću i blagodatima. Milost te uzroci i sredstva usavršavajućeg puta koji čovjek ima na raspolaganju se nastavljaju sve dok se čovjek ne nađe pred izborom između dvije stvari:
– Nastavak kretanja prema savršenstvu
– Promjena puta i kretnja izvan usavršavajućeg puta
Ako se čovjek na vlastiti izbor i znanjem nastavi kretati usavršavajućim putem stiže do drugih blagodati i dobra i tako malo-pomalo prolazi faze i ide napred sve dok Uzvišeni Bog na Sebe ne preuzme upravljanje njegovim životom pa on biva izveden iz svake vrste nasilja, skretanja i neznanja, dakle, njegovo shvatanje, gledanje, slušanje, san i život bivaju prosvjetljeni ili kako je rečeno u Kur'anu:
اللَّهُ وَلِيُّ الَّذينَ آمَنُوا يُخْرِجُهُمْ مِنَ الظُّلُماتِ إِلَى النُّورِ…
Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo (Bekare, 257)
Ali ako čovjek skrene s puta i promijeni svoje kretanje ka savršenstvu u nešto suprotno, prema zakonima stvorenog poretka on ne može imati onu blagonaklonost koju ima onaj koji je izabrao prvu mogućnost. Naravno, sa svakom osobom iz ove dvije skupine, koja vlastitom voljom i izborom poželi promijeniti pravac kretanja, zakoni stvorenog svijeta će postupati sukladno njenoj odluci.
Kakavi su zakoni stvorenog svijeta?
Kada pogledamo zakone poretka ovog materijalnog svijeta vidimo da se sve stvari vezane za naš život od materijlnih, duhovnih, moralnih do sreće, nesreće i blagostanja odvijaju prema čvrstim zakonima. Uzmimo za primjer hladnoću koja je neizbježno obilježje zime i koju je Uzvišeni Bog propisao zbog opstanka i nastavka živih bića te hiljada drugih koristi koje imamo. Ljudi se na dva načina mogu suočiti sa zakonima hladnoće. Jedan način je da budu spremni na njezine uslove tj. da se opskrbe toplom odjećom i sredstvima za grijanje te na takav način okoriste hladnim godišljim dobom i provedu ga u zdravlju i blagostanju. Drugi način je da zimu dočekaju bez tople odjeće i spremnosti, što je suprotno zakonima hladnoće, pa će se zbog toga morati suočiti sa prehladom i drugim bolestima, odlascima kod ljekara i dodatnim troškovima.
Nagrade i kazne
Jedna posebna Božija milost prema Njegovim robovima je ta da ih usljed kršenja zakona i griješenja kažnjava prema počinjenom djelu – i to ne za sva djela jer mnoga i oprašta te ne radi osvete već ne bi li se opametili i vratili na Pravi put. Za dobra djela, slijeđenje zakona i šerijata nagrada im se uvećava za deset do sedam stotina puta, a za neka djela računa nema, što znači da im se daje toliko velika nagrada da se uopće ne može reći da je to nagrada za tako malo djelo.
Dakle, čovjekovo biće, savršenstvo i put ka dobru i sreći kao i sredstva upute su Božije vlasništvo i Njegova milost i ni jedno biće po ovom pitanju nema nikakvu vrstu neovisnosti. Sve što čovjek ima Božije je vlasništvo, ali On zbog svoje milosti sve to daje čovjeku i za njegova djela daje mu neopisive i neizbrojive nagrade. Za čovjekova loša djela ne kažnjava odmah, već ih pokriva, a mnoge grijehe oprašta i ne kažnjava, ali ako kazni onda je to radi čovjekovog povratka na Pravi put. Uzvišeni Bog dao je čovjeku u vlasništvo razum, snagu i izbor, da može na osnovu znanja, snage i volje odlučivati – ali sve u okviru zakona. Ako čovjek ispravno postupa slijede mu neizmjerne nagrade, ali ako loše izabere suočit će se sa posljedicama vlastitih djela.
Stoga čovjek ima ulogu – prema dozvoli i zakonu Božijem – a i Bog ima ulogu. A to je upravo ono načelo u islamu koje kaže: “Nema prisile i nema aspsolutne slobodne u kojoj nema Božijeg upravljanja, već je nešto između to dvoje.ˮ Prema tome, Bog je tako želio da čovjek nužno ima volju izbora, a u isto vrijeme Sebe nije isključio iz upravljanja svijetom i čovjekom.
Nadamo se da smo uspjeli u odgovarajućoj mjeri ponuditi koristan odgovor.
Želimo vam svako dobro i uspjeh!