Pokroviteljstvo čestitih ljudi – I dio

Drugi dio društvenih odnosa čestitih ljudi čini njihovo staranje o drugima. Čestiti vjernici, uz odnose sa Bogom, činjenje molitvi i razgovor sa svojim Gospodarom i uz porodične i emocionalne odnose, imaju i drugu vrstu odnosa, koju uspostavljaju na temelju pomaganja i udjeljivanja siromašnim i potrebitim ljudima. To je još jedno od učenja Kur'ana, koji je osim vjere u Boga i Sudnji dan te klanjanja namaza naredio da se udjeljuje i daje zekat. Udjeljivanje dijela imetka uvijek se spominje kao jedna od odlika pobožnih i čestitih vjernika: 

الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْغَيْبِ وَيُقِيمُونَ الصَّلاةَ وَمِمَّا رَزَقْنَاهُمْ يُنفِقُونَ

Onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali.[1] 

Udjeljivanje potrebitim i podrška siromašnim veoma su obuhvatni, a pored materijalne podrške podrazumijevaju duhovnu i emocionalnu podršku i stvaranje pretpostavki za razvoj i uzdizanje ljudi u stanju potrebe.[2]

Značenje pojma udjeljivanje

Riječ infak (انفاق) ima značenje udjeljivanja imetka da bi se zadovoljile potrebe drugih ljudi, na način da onaj koji udjeljuje daje dio imetka bez ikakve nadoknade za to.

Čestiti vjernici su istinski udjelitelji, koji su zadovoljni udjeljivanjem svoga imetka na Božijem putu i oni ovo svoje djelo smatraju sredstvom za približavanje Bogu i putem za okorištavanje milošću i dovom Božijeg poslanika, s.a.v.a. Međutim, nevaljali ljudi imetak koji daju vođi islamskog društva i muslimanima[3] smatraju štetom za sebe, kao što to možemo pročitati u Kur'anu:

وَمِنَ الأَعْرَابِ مَن يَتَّخِذُ مَا يُنفِقُ مَغْرَمًا… وَمِنَ الأَعْرَابِ مَن يُؤْمِنُ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَيَتَّخِذُ مَا يُنفِقُ قُرُبَاتٍ عِندَ اللّهِ وَصَلَوَاتِ الرَّسُولِ

Ima beduina koji ono što daju smatraju nametom… A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u Onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove blagoslove zasluže.[4]

Pojedinačni učinci udjeljivanja

Čestiti udjelitelji pomažući potrebite i siromašne ljude u sebi razvijaju duh praštanja, požrtvovanosti i humanizma te osim mirne savjesti postižu duhovni razvoj i savršenstvo, a na kraju će dobiti nagradu za sva svoja dobra djela od Gospodara svjetova, kako je Plemeniti Bog obećao u Kur'anu:

وَمَا تُنفِقُواْ مِنْ خَيْرٍ فَلأنفُسِكُمْ وَمَا تُنفِقُونَ إِلاَّ ابْتِغَاءَ وَجْهِ اللّهِ وَمَا تُنفِقُواْ مِنْ خَيْرٍ يُوَفَّ إِلَيْكُمْ وَأَنتُمْ لاَ تُظْلَمُونَ

Imetak koji udijelite drugima u vašu je korist, ono što udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono što od imetka udijelite drugima nadoknadit će vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo.[5]

Udjelitelji će osim ostvarivanja razvoja ljudskih vrlina i zadobijanja onosvjetske nagrade na Onom svijetu dobiti lijepu nadoknadu za sve što su na Ovom svijetu izgubili tako da neće osjetiti nikakvih nedostataka, pa će im se čak prihod povećati,[6] kao što kaže Uzvišeni: 

وَمَا أَنفَقْتُم مِّن شَىْءٍ فَهُوَ يُخْلِفُهُ وَهُوَ خَيْرُ الرَّازِقِينَ

Što god[7] vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.[8]

Društveni učinci udjeljivanja

Udjeljivanje potrebitim ljudima i dobročinstvo prema siromašnim jača bratsku sponu među članovima društva, među ljudima širi ljubav i blagost i sprječava međusobnu zlobu i osvetu. Veliki broj društvenih teškoća, pojava kriminala, zločina i krađe posljedica je diskriminacije u društvu i klasnih razlika među članovima zajednice.

Briga o onima u stanju potrebe i pomoć nemoćnima kod njih gasi vatru srdžbe i vrele plamenove, pa im čak i pomaže da aktivno i dostojanstveno učestvuju u razvoju i izgradnji društva.

Udjeljivanje na Božijem putu, pored uspostavljanja unutrašnje sigurnosti, također sprječava prodor neprijatelja i društveni krah, jer jedan od primjera udjeljivanja jeste pripremanje naoružanja i vojne opreme, kao što kaže Uzvišeni Bog:

 وَأَنفِقُواْ فِى سَبِيلِ اللّهِ وَلاَ تُلْقُواْ بِأَيْدِيكُمْ إِلَى التَّهْلُكَةِ وَأَحْسِنُوَاْ إِنَّ اللّهَ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ

I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite, Allah zaista voli one koji dobra djela čine.[9]

Ovaj časni ajet pojašnjava jednu opću i sveobuhvatnu naredbu, koja ima uticaj na društvenu sigurnost i razvoj ljudskih vrlina.[10]

Široko shvatanje udjeljivanja i staranja o drugima

Pružanje pomoći siromašnim i podrška ljudima u stanju potrebe predstavlja jedan od najvažnijih ciljeva islamskog ekonomskog sistema, jer pored uklanjanja nepravde u društvu i smanjivanja klasnih razlika između bogatih i siromašnih stvara preduvjete za aktivno učešće potlačenih na polju nauke i izgradnje.

Za dostizanje ovog cilja u islamskoj kulturi su predviđeni opsežni programi, između kojih možemo navesti davanje obaveznog islamskog poreza poput zekata i humsa, podsticanja na udjeljivanje i materijalnu pomoć drugima putem sadake, oporučivanja udjeljivanja, ostavljanja vakufa i zadužbina, zatim stvaranja pretpostavki za zapošljavanje i sklapanje braka putem davanja zajma u obliku “dobrovoljne pozajmice” (قرض الحسنه), davanja određenog novca na raspolaganje te drugih vidova podrške poput osiguravajućih ugovora i podizanja centara za međusobno pomaganje.

Odgovorna lica u državi i humani ljudi se pozivaju da na sve moguće načine pružaju podršku siromašnim i osobama s malim primanjima, tako da se siromaštvo i bijeda u potpunosti iskorijene uz uvažavanje svih članova društva. Da bismo ovo pitanje bolje pojasnili, navest ćemo neke primjere:

Zekat i hums(زکات و خمس), dvije značajne islamske naredbe

Zekat predstavlja jednu vrstu “poreza na dobit” i “poreza na nepokretnu imovinu” i u islamu ima veliku važnost, toliku da se ubraja u najvažnije ibadete. Zekat je jedno od jasnih obilježja dobročinitelja i ubraja se u najvažnije obaveze islamskih vladara. Uzvišeni Bog govoreći o istinskim vjernicima kaže:

الَّذِينَ إِن مَّكَّنَّاهُمْ فِى الْأَرْضِ أَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ

One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i zekat udjeljivati.[11]

Važnost zekata je u tome što on predstavlja jedan od izvora prihoda državne kase (bejtu-l-mala) i finansijsku potporu islamskoj vlasti. Iz zekata se pruža potpora siročadi bez skrbi i nemoćnima, finansiraju se borci i graničari koji se suprotstavljaju napadima neprijatelja te se, također, na ovaj način osiguravaju plaće službenika i sudija, kao i troškovi kulturno-propagandnih centara.[12]

Hums, također, predstavlja jedan od finansijskih izvora, koji se daje na raspolaganje islamskom vladaru kako bi ga koristio za opću korist, širenje islamske kulture i zadovoljavanje potreba porodice Benu Hašim.[13]

Plaćanje humsa je poput zekata dužnost[14] svih muslimana koji imaju prihode i spada u red značajnih islamskih propisa, kao što možemo pročitati iz sljedećeg ajeta: 

وَاعْلَمُواْ أَنَّمَا غَنِمْتُم مِّن شَىْءٍ فَأَنَّ لِلهِ خُمُسَهُ وَلِلرَّسُولِ وَلِذِى الْقُرْبَى وَالْيَتَامَى وَالْمَسَاكِينِ وَابْنِ السَّبِيلِ إِن كُنتُمْ آمَنتُمْ بِاللهِ وَمَا أَنزَلْنَا عَلَى عَبْدِنَا يَوْمَ الْفُرْقَانِ يَوْمَ الْتَقَى الْجَمْعَانِ وَاللهُ عَلَى كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ

I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina (hums) pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske – a Allah sve može.[15] 

Plaćanje zekata i humsa, osim zadovoljavanja potreba siromašnih i rješavanja nekih društvenih pitanja, predstavlja jedan od najznačajnijih činilaca spuštanja dobra i blagoslova u društvo. Onima koji plaćaju zekat i hums to na Ovom svijetu donosi čistotu, a na Onom nagradu, kao što stoji u kur'anskom ajetu:

 خُذْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِم بِهَا وَصَلِّ عَلَيْهِمْ إِنَّ صَلاَتَكَ سَكَنٌ لَّهُمْ وَاللهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ

Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih sigurno smiriti. A Allah sve čuje i sve zna.[16]

Omogućavanje zaposlenja i pružanje sredstava za rad

Jedan od najvažnijih puteva zadovoljavanja potreba ljudi i pružanja podrške osobama u stanju potrebe jeste stvaranje pretpostavke za zapošljavanje i davanje sredstava za rad. Stvaranje pretpostavki za zapošljavanje jača fizičku snagu i intelektualni razvoj pojedinaca, jer svaki pojedinac samostalno postepeno rješava sve svoje potrebe i svakodnevno ulaže napor da bi se razvijao i napredovao. Upravo zbog toga je Uzvišeni Bog dao čovjeku moć da koristi sve ono što se nalazi na nebu i Zemlji i poziva ga da uloži što veći trud i napor, kao što možemo pročitati iz narednog kur'anskog ajeta: 

اللَّهُ الَّذِى سخَّرَ لَكُمُ الْبَحْرَ لِتَجْرِىَ الْفُلْكُ فِيهِ بِأَمْرِهِ وَلِتَبْتَغُوا مِن فَضْلِهِ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ ۝ وَسَخَّرَ لَكُم مَّا فِى السَّمَاوَاتِ وَمَا فِى الْأَرْضِ جَمِيعًا مِّنْهُ إِنَّ فِى ذَلِكَ لَآيَاتٍ لَّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

Allah je Onaj Koji vam je potčinio more kako bi lađe, voljom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli da tražite blagodati Njegove i da biste bili zahvalni. I potčinio vam je sve što je na Nebesima i što je na Zemlji. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.[17] 

Poslanici i dobrohotni članovi ljudske zajednice slijede ovu Božiju metodu i ostale ljude pozivaju da ulažu trud i napor kako bi vlastitim zalaganjem zadovoljili svoje potrebe i bili neovisni o neprijateljima, baš onako kako je Zul-Karnejn rekao jednoj skupini ljudi:

فَأَعِينُونِى بِقُوَّةٍ أَجْعَلْ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُمْ رَدْمًا ۝ آتُونِى زُبَرَ الْحَدِيدِ حَتَّى إِذَا سَاوَى بَيْنَ الصَّدَفَيْنِ قَالَ انفُخُوا حَتَّى إِذَا جَعَلَهُ نَارًا قَالَ آتُونِى أُفْرِغْ عَلَيْهِ قِطْرًا ۝ فَمَا اسْطَاعُوا أَن يَظْهَرُوهُ وَمَا اسْتَطَاعُوا لَهُ نَقْبً

“Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići. Donesite mi velike komade gvožđa!” I kad on izravna dvije strane brda, reče: “Pušite!” A kad ga usija, reče: “Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem”, i tako oni nisu mogli ni da pređu niti su mogli da ga prokopaju.[18]   

Sažetak

– Udjeljivanje (انفاق) je davanje dijela imetka radi pomaganja osobama u stanju potrebe, a istinski udjelitelji su one osobe koje udjeljuju s radošću i zadovoljstvom.

– U pojedinačne učinke udjeljivanja spadaju jačanje duha praštanja, požrtvovanosti, humanizma, postizanja duševnog mira i mirne savjesti, kao i duhovni razvoj i savršenstvo.

– U zajedničke učinke udjeljivanja spadaju uspostavljanje bratskih veza između članova društva, širenje ljubavi i nježnosti i preporod u životima ljudi u stanju potrebe.

– Zekat (زکات) i hums (خمس) predstavljaju dvije važne islamske ekonomske odredbe za zadovoljavanje društvenih potreba.

 

Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević


[1]El-Bekare, 3.

[2] Treba obratiti pažnju na predaju od Imama Sadika o tumačenju dijela ajeta: …udjeljivali dio od onoga što im mi budemo davali,u kojoj kaže: “Značenje ovog ajeta je sljedeće: Ono čemu smo ih podučili šire dalje.” Nemune, sv. 1, str. 75. Preneseno iz Medžme‘u-l-bejana i Nuru-s-sekalejna.

[3] Mizan, Bejrut, sv. 9, str. 384.

[4]Et-Tevbe, 98-99.

[5]El-Bekare, 272.

[6] El-Bekare, 265.

[7] Termin stvar(شىء) obuhvata manje-više sva materijalna i duhovna bogatstva. (Nemune, sv. 18, str. 121).

[8]Sebe’, 39.

[9]El-Bekare, 195.

[10] Mizan, Bejrut, sv. 2, str. 65; Nemune, sv. 2, str. 21-22.

[11]El-Hadždž, 41.

[12] Nemune, sv. 8, str. 10.

[13] Misli se na potomke Božijeg poslanika.

[14] Treba napomenuti da u sunijskim mezhebima hums nije obavezna dužnost, dok se u šiijskom mezhebu navodi odmah uz zekat. (Prim. prev.)

[15]El-Enfal, 41.

[16]Et-Tevbe, 103.

[17] El-Džasije, 12-13.

[18] El-Kehf, 95-97. Pogledaj također: Sebe’ 10-11 i En-Nahl, 78-82.

Pitanja i odgovori