Suština kufra ogleda se u inadu i želji za pokrivanjem istine. Važno je primjetiti odmah na početku da je pokrivanje nečeg, tačnije rečeno, istine, moguće i ima smisla tek u slučaju kada je poznajemo. Stoga, oni ljudi koji protiv istine ne vode rat, mogu biti nazvani muslimanima po fitretu (primordijalnoj naravi, tj. po svojoj izvornoj prirodi), premda u skladu sa zakonskim regulativama ne ulaze u krug onih koji se legitimno smatraju pripadinicima Islama tako da propisi koji se odnose na muslimane za njih ne važe. Naprimjer, bez obzira na ovaj suštinski, unutarnji pogled o pripadnosti istinitoj vjeri, oni, ipak, u skladu sa zakonskim regulativama, nemaju prava da ožene muslimanku, ne mogu se kopati u muslimanskim mezarjima, ali gledano sa aspekta zakona Kreacije, ne spadaju u kategoriju stvarnih nevjernika.
Opozicija islama i nevjerstva
U logici se opozicija dijeli na četiri vrste:
Opozicija dva oprečna pojma, poput opozicije crnila i bjelila, koji su dvije egzistencijalne činjenice i nije ih moguće skupiti na jednoj tački u isto vrijeme.
Opozicija dva isključujuća pojma, koji su poput opozicije bitka i nebitka, egzistencije i ništavila. U ovom odnosu jedno je ono što postoji, a drugog nema.
Trenutno nije bitno objašnjenje preostale dvije vrste opozicije tako da ih nećemo ni spominjati. Opozicija Islama i nevjerstva spada u prvu vrstu, tačnije rečeno, u opoziciju dva oprečna pojma, ili dvije postojeće stvari koje se ne skupljaju na jednoj tački. Važno je naglasiti da nije riječ o opoziciji dva isključujuća pojma ili opoziciji negacije i afirmacije, gdje postojanje bilo koje negira drugu tako da treća mogućnost ne dolazi u obzir. Usljed toga ne može se reći, ukoliko čovjek nije musliman, da je nužno nevjernik! Već ovdje postoji i treća mogućnost, a to je da ne bude musliman jer se nije deklarirao (zbog neupućenosti), a niti je nevjernik (jer nema inada u njemu, ne poriče istinu i prirodno joj se ne suprotstavlja).
Ibn-Sina upravo ovu temu objašnjava u svojoj knjizi Naputaka (Išarat). On kaže da se ljudi po pitanju duhovnosti mogu podijeliti na tri vrste:
a- grupa, zaljubljenika u Istinu, čvrsto vezanih za nju i spremnih da za istinu i život daju;
b- grupa zakletih inadžija i neprijatelja Istine;[1]
c- umjerenjaci, oni koji nisu kao pripadnici prve grupe spremni da izgaraju radi istine, a niti su poput oponenata da bi joj se suprotstavljali, većina ljudi pripada ovoj trećoj skupini. To su ljudi koji Istinu nisu shvatili onakvom kakva jeste, i ukoliko bi im se iznijela, oni bi je prihvatili i ne bi se uzjogunili. A zatim kaže:
“I smatraj milost Allahovu širokom i ne drži je ograničenom na određenu skupinu.”
Upravo ovo objašnjava i merhum Mulla Sadra oslanjajući se na kur'anske ajete:
وَكُنتُمْ أَزْوَاجًا ثَلَاثَةً فَأَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ مَا أَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ وَأَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ مَا أَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ
Vas će tri tri vrste biti: oni srećni – ko su srećni?, i oni nesrećni – ko su nesrećni? i oni prvi – uvijek prvi![2]
Kur'an one koji su bliski smatra malobrojnim iz prve i posljednje grupe, a družinu desnih mnogobrojnima od prijašnjih i sadašnjih, a kao rezultat družinu lijevih smatra ograničenim brojem od prvih i posljednjih. U skladu s ovim ajetima patnja koja će snaći inadžije, za koje se kaže da su kafiri, odnosi se na malobrojniju skupinu.
[1] Jedan primjer za ovakav tip ljudi nalazimo u savremeniku Poslanikovom koji je odbio prihvatiti i složiti se sa Poslanikovim, s.a.v.a., riječima. Upitao ga je da li je to Božije naređenje ili je to po Poslanikovom nahođenju. Na što mu je Poslanik odgovorio da je riječ o Božijoj volji. Na ove riječi taj jadnik uputio je dovu: “Bože, ukoliko je to istina, spusti kamenu kišu na nas.” Poslanik se pridružio dovi i rekao: “Amin, Bože.” Nakon toga doletio je kamen i prošao kroz glavu tog čovjeka, usmrtivši ga na mjestu. U jednom se rivajetu kaže za ovu vrstu ljudi da su do te mjere protivnici istine da će i nakon Sudnjega dana, na kojem će biti kažnjeni Džehennemom, ipak ostati neprijateljima Istine. Budući da su u Džehennemu, iznenada će osjetiti ugodni povjetarac. Upitat će: “Šta to bi, odakle ovaj vjetar?” Bit će im rečeno da to dolazi Poslanik, s.a.v.a., da ih obiđe. Oni će reći: “Ne, ne želimo da ga vidimo niti želimo bilo šta od njega.” Dakle, ovi ljudi nikada neće prihvatiti istinu. Njihov je broj, također, mali kao i kod prve grupe.
[2]El-Vakia:7-10.