Koliko je bilo vjerovjesnika?

Iz samoga Kur'ana razumije se da je vjerovjesnika bilo mnogo, ali o svima njima nije bilo govora u Kur'anu.

وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلًا مِّن قَبْلِكَ مِنْهُم مَّن قَصَصْنَا عَلَيْكَ وَمِنْهُم مَّن لَّمْ نَقْصُصْ عَلَيْكَ

I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali.[1]

Vjerovjesnici koji su spomenuti u Kur'anu jesu: Adem, Nuh, Idris, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Isma'il, El-Jese'a, Zul-Kifl, Ilijas, Junus, Ishak, Ja'kub, Jusuf, Šu'ajb, Musa, Harun, Davud, Sulejman, Ejjub, Zekerijja, Jahja, Isma'il Sadikul-va'd, Isa te hazreti Muhhamed, neka je mir na njega i njegovu odabranu porodicu i na sve poslanike. Sveukupno, spomenuto ih je dvadeset i šest. Na­ravno, postoje i drugi poslanici koje je Kur'an spomenuo, ali samo opisujući ih, ne navodeći njihova imena, kao što je to učinio u 246. ajetu sure Baqara:

أَلَمْ تَرَ إِلَى الْمَلإِ مِن بَنِي إِسْرَائِيلَ مِن بَعْدِ مُوسَى إِذْ قَالُواْ لِنَبِيٍّ لَّهُمُ ابْعَثْ لَنَا مَلِكًا

Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: “Postavi nam vladara…”

Ajet se odnosi na Samuela i Taluta.

Ili, kao što je spomenuto u 259. ajetu iste sure:

أَوْ كَالَّذِي مَرَّ عَلَى قَرْيَةٍ وَهِيَ خَاوِيَةٌ عَلَى عُرُوشِهَا

Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada…

Spomenuto kur'ansko kazivanje se odnosi na ‘Uzejra a. s. koji je nakon sto godina sna bio probuđen.

Ili 14. ajet sure Ja-Sin:

إِذْ أَرْسَلْنَا إِلَيْهِمُ اثْنَيْنِ فَكَذَّبُوهُمَا فَعَزَّزْنَا بِثَالِثٍ

…Kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo ih trećim…

Treći, koji je spomenut kao pomoć prvoj dvojci, odnosi se na Jusufa Nadžara.

Ili, pak, 66. ajet sure Kahf:

فَوَجَدَا عَبْدًا مِّنْ عِبَادِنَا آتَيْنَاهُ رَحْمَةً مِنْ عِندِنَا وَعَلَّمْنَاهُ مِن لَّدُنَّا عِلْمًا

I nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i kojeg smo onome što samo Mi znamo naučili. Ajet govori o susretu hazreti Musaa i njegovog saput­nika sa hazreti Hidrom.

Ukratko, časni Kur'an nije naveo broj vjerovjesnika, samo je nečija imena spomenuo, a neke druge je opisao.

Predaje o ovom pitanju:

Postoje različite predaje o ovom pitanju, a najpoznatija je ona koju prenosi Ebu Zerr od Poslanika, s. a. v. a.: “Broj vjerovjesnika je sto dvadeset i četri hiljade, a broj poslanika je tri stotine i trinaest.”

Naravno, odabranici između vjerovjesnika jesu: hazreti Nuh, hazreti Ibrahim, hazreti Musa, hazreti Isa i hazreti Muhhamed, neka je mir na njega, njegovu odabranu porodicu i sve Božije poslanike.

فَاصْبِرْ كَمَا صَبَرَ أُوْلُوا الْعَزْمِ مِنَ الرُّسُلِ

Ti izdrži kao što su izdržali odlučni (Uul-’azm) poslanici…[2]

Ko su Uul-’azm vjerovjesnici?

Časni Kur'an o vjerovjesnicima Uul-’azm iznosi lijepa objašn­jenja tako da ih prikazuje kao posjednike najvećih prednosti među svim vjerovjesnicima. Upravo se zato Poslaniku nalaže da bude strpljiv kao što su bili Uul-’azm. Svojstva ovih vjerovjesnika jesu sljedeća:

1. Posjedovanje položaja Uul-’azm

Značenje riječi azm (عزم) u ovom ajetu jeste strpljivost i postoja­nost po prvotnom zavjetu koji je uzet od njih. Sve što je Gospodar od njih želio, oni su i ispunili. Taj zavjet spomenut je u 7. ajetu sure Ahzab:

وَإِذْ أَخَذْنَا مِنَ النَّبِيِّينَ مِيثَاقَهُمْ وَمِنكَ وَمِن نُّوحٍ وَإِبْرَاهِيمَ وَمُوسَى وَعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ وَأَخَذْنَا مِنْهُم مِّيثَاقًا غَلِيظًا

Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli.

Jasno je da je ovaj zavjet imao teške uvjete koje nije mogao svako ispuniti. Tako učimo u Kur'anu:

وَلَقَدْ عَهِدْنَا إِلَى آدَمَ مِن قَبْلُ فَنَسِيَ وَلَمْ نَجِدْ لَهُ عَزْمًا

Mi smo Ademu zavjetovali odmah u početku; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio (nije imao ‘azm).[3]

Iz spomenutog ajeta može se zaključiti da je taj zavjet vanredno težak, posebno ako se uzme u obzir činjenica da je sam Adem a. s. bio poslanik i bezgriješan, ali i pored svega toga nije imao snage i zaboravio je na zavjet.

2. Posjeduju knjigu

Pripadnici Ulul-azma posjeduju Nebesku knjigu, znači Knjigu koja ima zakone i pravila društvenog uređenja. U toj knjizi, tako­đer, navedena su načela čije kršenje znači uskraćenost od istinske ljudske sreće i savršenstva. Ta knjiga karekteristična je i po čin­jenici da svako protivljenje njoj, naučno ili praktično, ishoduje propadanjem ovosvjetskog i ahiretskog života. Na istu zbilju uka­zuje sljedeći ajet:

شَرَعَ لَكُم مِّنَ الدِّينِ مَا وَصَّى بِهِ نُوحًا وَالَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَى وَعِيسَى

On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau.[4]

Od svih ajeta najjasniji po ovom pitanju jesu ajeti sure Ma'ida:

إِنَّا أَنزَلْنَا التَّوْرَاةَ فِيهَا هُدًى وَنُورٌ يَحْكُمُ بِهَا النَّبِيُّونَ الَّذِينَ أَسْلَمُواْ لِلَّذِينَ هَادُواْ وَالرَّبَّانِيُّونَ وَالأَحْبَارُ بِمَا اسْتُحْفِظُواْ مِن كِتَابِ اللّهِ وَكَانُواْ عَلَيْهِ شُهَدَاء فَلاَ تَخْشَوُاْ النَّاسَ وَاخْشَوْنِ وَلاَ تَشْتَرُواْ بِآيَاتِي ثَمَنًا قَلِيلاً وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ

Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Al­lahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici…

وَقَفَّيْنَا عَلَى آثَارِهِم بِعَيسَى ابْنِ مَرْيَمَ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ التَّوْرَاةِ وَآتَيْنَاهُ الإِنجِيلَ فِيهِ هُدًى وَنُورٌ وَمُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ التَّوْرَاةِ وَهُدًى وَمَوْعِظَةً لِّلْمُتَّقِينَ

…Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali

وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ فَاحْكُم بَيْنَهُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ وَلاَ تَتَّبِعْ أَهْوَاءهُمْ عَمَّا جَاءكَ مِنَ الْحَقِّ لِكُلٍّ جَعَلْنَا مِنكُمْ شِرْعَةً وَمِنْهَاجًا وَلَوْ شَاء اللّهُ لَجَعَلَكُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَلَـكِن لِّيَبْلُوَكُمْ فِي مَآ آتَاكُم

A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje…[5]

[1] Mu'min, 76.

[2] Al-Ahqaf, 35.

[3] Ta-Ha, 115.

[4] Aš-Šura, 13.

[5] Al-Maida, 44-48.