Esselamualejkum!
Da li bi znali reć koliko je bilo stanovnika u Meki a koliko u Medini za vrijeme poslanika a.s. I koliko je osoba učinilo hidžru skupa sa poslanikom a.s. iz Meke u Medinu.
1 Odgovor
Esselamu alejkum,
Poštovani pitaoče, želim Vam da budete zdravi i uspješni na putu sticanja Božijeg zadovoljstva. U odgovoru na Vaša pitanja ukazat ću na slijedeće:
1. Po mojim nedostatnim informacijama, u historijskim predanjima se ne ukazuje na broj stanovnika u tom vremenu, u Hidžazu općenito, niti u Mekki i Medini pojedinačno. Ono što je u tom razdoblju imalo veći značaj i čime su se ljudi tog vremena ponosili bio je duh plemenskog načina života. Samo bi poglavari plemena ili druge osobe iz posebnih razloga – kao što je vještina u ratovanju, sposobnost skladanja stihova u slavu svojih plemena ili satira – postajali poznati, dok se drugi ljudi nisu spominjali.
Ako ovome dodamo pitanje nepismenosti i nepostojanja tehnika pisanja i bilježanja i još važnije, nepostojanje sistema vlasti u periodu prije islama u tom području, bit će nam lakše shvatiti ovaj nedosatak. Tragovi koji govore o plemenima i osobenostima svakog od njih, područjima koja su oni nastanjivali i druga pitanja slična navedenim su se u jednom dugom periodu čuvala prenoseći se sa koljena na koljeno, kao što su pjesme i druge stvari kojima su se ponosili. Veliki broj ovih podataka koji su preneseni došli su u obliku stihova pisanih u nečiju slavu ili pogrdu, za koje se ne može reći da ne sadrže preuveličavanja i hiperbole.
2. Vezano za Mekku, ono što sigurno znamo su podaci koje se nalaze u časnim kur'anskim ajetima. Na nekolika mjesta u Kur'an, drugim povodima, govore o tome. Najviše takvih ajeta nalazimo u poglavlju koji govori o životu hazeti Ibrahima a. s. Jedan od tih ajeta je i 37. ajet sure Ibrahim koji kaže:
رَّبَّنَا إِنِّي أَسْكَنتُ مِن ذُرِّيَّتِي بِوَادٍ غَيْرِ ذِي زَرْعٍ عِندَ بَيْتِكَ الْمُحَرَّمِ رَبَّنَا لِيُقِيمُواْ الصَّلاَةَ فَاجْعَلْ أَفْئِدَةً مِّنَ النَّاسِ تَهْوِي إِلَيْهِمْ وَارْزُقْهُم مِّنَ الثَّمَرَاتِ لَعَلَّهُمْ يَشْكُرُونَ
“Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.”
Ovaj nam ajet daje do znanja da je u to vrijeme Mekka bila nenaseljena dolina i sa dolaskom Ibrahimove, a.s., porodice i upućivanjem dove od strane hazreti Ibrahima i drugi ljudi su došli u to područje i malo po malo postavili su temelje tom gradu.
رَبِّ اجْعَلْ هَـَذَا بَلَدًا آمِنًا وَارْزُقْ أَهْلَهُ مِنَ الثَّمَرَاتِ
“Gosodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove…“
(Bekare, 126)
Mekka je zbog ove svetosti koju je nosila iz prošlosti i zbog časne Ka'be koja se nalazi u njoj bila predmetom pažnje cjelokupnog Arapskog poluotoka. S druge strane, zbog geografskog položaja kojeg je zauzimala na trgovačkom putu između dva relativno razvijena područja tog vremena –Damaska na sjeveru i Jemena na jugu – postala je poznata i imala je poseban položaj.
3. U vezi sa Medinom, također, u historijskim knjigama postoje rasparčani podaci, jer je ovo područje zahvaljujući obilnoj vodi, pogodnoj zemlji i relativno umjerenoj klimi od davnina bilo naseljeno i imalo je značajan broj stanovnika. U historiji se prenose podaci o vladavini Jevreja nad ovim gradom u jednom razdoblju i pogubnim sukobima između dvije glavne plemenske loze Avsa i Hazredža.
4. U vezi sa Hidžrom iz svetog grada Mekke u Medinu može se ukazati na dvije stvari:
a) Hiždra, odnosno iseljavanje muslimana u Medinu, počelo je po Posalnikovoj naredbi mnogo prije Poslanikovog, s.a.v.a., iseljavanja. Na osnovu brojnih predaja, plemeniti Poslanik, s.a.v.a., je od strane Uzvišenog Gospodara bio obaviješten o njihovom skorom iseljenju i mjestu u koje će se iseliti. Kako se, s jedne strane, povećavao pritisak na muslimane, a sa druge se stvarali odgovarajući uvjeti u gradu Jesribu, današnjoj Medini (obzirom da je skupina stanovnika toga grada prihvatila islam), Poslanik je naredio da osobe koje su izložene ozbiljnim opasnostima krenu prema Medini. Prva osoba koja se iselila u Medinu zvala se Ebu Salame Ibn Abdu-l-Asad. U vezi sa brojem ljudi koji su se iselili u Medinu prije Poslanika, s.a.v.a., postoje različite predaje.
b) Vezano za Poslanikovo, s.a.v.a., iseljenje u Medinu ono što je neosporno jeste da je Poslanik na početku svog putovanja bio sa još jednom osobom, tj. Ebu Bekrom, što se temelji na časnom ajetu:
إِلاَّ تَنصُرُوهُ فَقَدْ نَصَرَهُ اللّهُ إِذْ أَخْرَجَهُ الَّذِينَ كَفَرُواْ ثَانِيَ اثْنَيْنِ إِذْ هُمَا فِي الْغَارِ إِذْ يَقُولُ لِصَاحِبِهِ لاَ تَحْزَنْ إِنَّ اللّهَ مَعَنَا فَأَنزَلَ اللّهُ سَكِينَتَهُ عَلَيْهِ وَأَيَّدَهُ بِجُنُودٍ لَّمْ تَرَوْهَا
Ako ga vi ne pomognete, pa – pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: “Ne brini se, Allah je s nama!” pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli“
(Tevba, 40)
Iako se u nekim historijskim predajama spominje osoba po imenu Amir Ibn Fuhejre koji je navodno bio musliman i Ebu Bekrov sluga, u knjizi Mu'džemu-l-buldan stoji sljedeće:
“Kada je Poslanik, s.a.v.a., sa Ebu Bekrom i Bilalom došao u Medinu…“
Ipak, zbog velikih razlika u rivajetima koji govore o ovim detaljima i samom načinu Poslanikovog iseljenja, ne može steći potpuna sigurnost i uvid u činjenice. Kako se iseljenje desilo u iznimno teškim okolnostima, dok su ih neprijatelji uhodili i slijedili, sasvim je jasno da nije veliki broj ljudi bilo u pratnji Poslanika, jer veći broj ljudi donosi teškoće pri ovako opasnim putovanjima. Jedina stvar koja se može prihvatiti jeste da je u pratnji bila i osoba koja je poznavala pustinjske puteve i stranputice, kako ne bi upali u neprijateljsku zasjedu. U mnogim historijskim predajama se ukazuje na tu osobu.
Nadam se da će ponuđeni odgovor biti predmet zadovoljstva Uzvišenog Gospodara i da će biti od koristi Vama, poštovani čitaoče.