Esselamu alejkum,
Zanima me da li su sljedeći hadisi tačni!?
1. Ebu Hurejre prenosi od Poslanika, s.a.v.s: “Džennet i Džehennem su imali prepirku i svaki je pokušavao da dokaže svoju prednost nad drugim. Onda je Džehennem rekao: ‘Ja sam privilegovan prisustvom oholih i moćnih ljudi u sebi.’ Džennet reče: ‘Ne znam zasto nije nikom, osim slabih i skromnih dozvoljeno da boravi u meni!’ Pa se Bog obrati Džennetu: ‘Ti si Moja Milost i kroz tebe Ja Moje robove obasipam milošću’ Onda reče Džehennemu: ‘Ti si Moj gnjev, i kroz tebe, Ja kažnjavam one koje želim da kaznim. Svaki od vas će biti pun’. Međutim, Džehennem neće biti ispunjen, pa će Allah ubaciti Svoju nogu u njega. Tad će Džehennem uzviknuti: ‘Dosta! Dosta!’ Na taj način će Džehennem biti pun, jer Allah nije nepravedan prema nikome. Što se tiče Dženneta, On će posebno stvoriti nova stvorenja da ga ispuni.”
2. Taberi, Ibn Asir i Sujuti u svojim tefsirima prenose sljedeće od halife Omera: Jednom je kod Poslanika, s.a.v.s, došla neka žena i preklinjala ga: “Zamoli da ja budem sa onima koji će ući u Džennet.” Poslanik uskliknu Allahovo ime i reče: “Allahova stolica je široka kao nebo i zemlja; i ona škripi pod teretom, kao novo sedlo pod težinom čovjeka, a On prevazilazi stolicu po četiri prsta sa svake strane.”
3. Hadis koji kaže:”Allah je original, a čovjek je njegov odraz (knjiga Tako je govorio Muhammed a.s.)
4. Hadis koji kaže da će Allah svojim stopalom pritisnuti Džehennem kada se napuni!
Ono što me je navelo da posumnjam u tačnost navedenih hadisa je govor Allaha dž.š: Allahu nije niša slično (Eš-Šura), zatim Njemu niko ravan nije (Ihlas, 4), Ništa sa Allahom ne upoređuje (En-Nahl,74), te poznati hadis: “Ko na mene slaže nešto što nisam rekao, sebi je pripremio mjesto u vatri”.
1 Odgovor
Prije nego ti, cjenjeni čitaoče, dam detaljan odgovor, smatram važnim da prethodno navedem nekoliko uvodnih napomena:
Vrijednost i utemeljenost hadisa
Nema nikakve sumnje da su Kur'an i sunnet najvažniji temelji građevine islama. Iz ovoga slijedi da osnovini stubovi vjere kao što su akaid, ahlak, obredoslovlje itd. svoje ključno utemeljenje nakon Kur'ana nalaze u hadisima časnog Poslanika,.s.a.v.s.
Lažni hadisi
Jasno je ustanovljeno mnoštvo patvorenih i lažnih hadisa koji se nalaze u hadiskim knjigama. U skladu sa mišljenjima hadiskih stručnjaka, možda čak 400 hiljada lažnih i izmišljenih hadisa kola po hadiskim knjigama. Nažalost, mnogi od ovih hadisa se nalaze i u onim hadiskim knjigama koji se smatraju utemeljenim (sahih).
Kriteriji određivanja valjanosti hadisa
Izmišljeni hadisi sežu čak do vremena Božijeg poslanik. Zato je sam Božiji poslanik, s.a.v.s. ustanovio kriterije za razlikovanje istinitih od lažnih hadisa.
Način sučeljavanja sa izmišljenim hadisima
Da bi se razlučili ispravni od izmišljenih hadisa, iz kojih se izvode vjerski propisi, kako po pitanju obredoslovlja tako i po pitanju ahlaka i akaida, potrebno je znati da postoji nekoliko pravaca kada je u pitanju ova problematika. Prvi su oni koji su zbog mnoštva izmišljenih hadisa, a očarani civilizacijskim i tehnološkim napretkom čovječanstva, naprosto sve hadise prekrižili i proglasili neutemeljenim, a posebno one koji ne gode njihovom ukusu. Drugi su – nasuprot prvoj grupi – svaki hadis koji su našli u hadiskim knjigama smatrali utemeljenim i prema njemu iskazivali poštovanje. Jasno je da ni jedan od ova dva pravca, sa stanovišta ispravnog vjerovanja nisu u pravu i da su ostavili po strani razum i pronicljivost.
Ali, postoji i treća skupina koja se oslanja samo na jasne kur'anske ajete, pouzdane Poslanikove hadise i zdrav razum. Oni su ustanovili valjane kriterije za razlikovanje istinitih od izmišljenih hadisa:
Časni Kur'an
Svaki hadis se podvrgava najtemeljitijim kriterijima putem koga se ustanovljava da li je taj hadis ispravan ili je batil (nevaljan). Sam Božiji poslanik, s.a.v.s., je kazao: “Bilo koji hadis da čujete od mene, podvrgnite ga Kur'anu, ako je dobar prihvatite ga, ako je nevaljan odbacite.”
Ispravan sunnet
Pouzdano znamo da stanoviti broj jasnih i utemeljenih propisa dolazi od Poslanika, jer među islamskom ulemom postoji konsenzus o njihovoj valjanosti. Budući da su Časni Kur'an, kao i Poslanikovi postupci čisti od bilo kakvih grešaka i posrtaja, onda je naredba o poslušnosti njima definitivna.
Principi i načela preuzeti iz Kur'ana i sunneta
Nekada Kur'an sam, ili uporedo sa sunnetom, donosi određen broj principa i načela putem kojih se vjera upoznaje na dublji i precizniji način. Ovakvi principi su od izuzetnog značaja kao što su npr. vremenska neograničenost fitretskih odlika. Sa stanovišta Kur'ana i sunneta, fitret je zbilja svevremenog karaktera, koja vrijedi u svim vremenima i za sva pokoljenja. Zato ne možemo učinke fitretskih i prirodnih zakona ograničiti na posebnu skupinu ili na posebno vrijeme. Ne možemo npr. kazati ove odlike su bile svojstvene samo Poslanikovim ashabima i nikom više, ili samo je ovaj Ummet izuzetan po tome i tome. Fitretske odlike i učinci propisa vjere tiču se svih ljudi, cijelog čovječanstva do kraja svijeta.
Naprimjer, šutnja u slučaju vladara nasilnika. Ako ovu šutnju, koja bi se trebala odnositi isključivo na specifične okolnosti, prenesemo na sve okolnosti i sva vremena, tada smo učinili haram postupak. Sujuti u svom tefsiru Daru-l-Mensur, u komentaru sure Nur kaže: Od Selima ibn Jezida prenosi se da je Božiji poslanik ovako postupio kada mu je rekao: “O Božiji poslaniče, ako bi nam poslije tebe došli vladari koji ne bi poštovali naša prava i koji bi se prema nama ponašali nasilnički i oteli od nas ono što nam je Uzvišeni Bog podario, da li imamo pravo ustati protiv njih i boriti se da bi zadobili svoja prava?” Božiji poslanik je dao odričan odgovor, tumačeći navedeni ajet riječima: “Njihovo postupanje jeste nasilje, ali će se to njima objesiti o vrat, a vaše je da izvršavate svoje dužnosti'” No iz ajeta se jasno vidi da je postupak ovakvih vladara čisto nasilje, stoga podanici imaju dužnost da se dignu protiv takvih vladara i po mišljenju Tabatabaija ovaj rivajet se suprotstavlja duhu islamskog učenja i fitretskog usmjerenja i ne možemo ga prihvatiti.
Nužnosti vjere
Neke vjerske odredbe su obavezni i nužni njeni dijelovi, pa ako se nađe neki hadis koji se njima suprotstavlja, takav hadis se smatra nevaljanim. Npr. u nekim tefsirima u tumačenju 143. ajeta sure Bekare: učinili smo vas srednjim ummetom da budete svjedoci protiv ljudi stoji da će neki ummeti na Sudnjem danu poreći pozivanje svojih poslanika u vjeru, a Uzvišeni Bog će radi potvrde njihovog pozivanja od Svojih poslanika tražiti dokaz. Tada će se pojaviti Poslanikov ummet i posvjedočiti o pozivanju svoga poslanika Muhammeda s.a.v.a. Drugi ummeti će pitati odakle znaju da su prijašnji poslanici dostavili svoju uputu, kada su živjeli nakon njih, a ovi će dati odgovor: “Mi smo o ovome obaviješteni iz Božijih knjiga koje su spuštane vašim poslanicima” Tada će nastupiti Muhammed, s.a.v.s, i biti pitan za stanje svog Ummeta i on će posvjedočiti o pravednosti i čistoći svih ljudi svog Ummeta u skladu sa časnim ajetom a kako će to biti kada iz svakog naroda dovedemo svjedoka – što je upravo pojašnjenje ovog ajeta. Kako je moguće da prihvatimo da je Poslanik islama amnestirao sve zličine, nasilja i izdaje koji su činjeni tokom historije islama, te da su oni bili pravedni i da je njihovo svjedočenje za druge ummete bilo prihvatljivo. U tumačenju Tabatabaija, ovakvi tefsiri nemaju druge svrhe osim za ismijavanje islama, vjere čiji su svi propisi potpuno usklađeni sa ljudskom prirodom i logičkim argumentima.
Jezik razuma
Svi ljudi, sa svim razlikama koje imaju, posjeduju jedan zajednički jezik i od toga nije izuzeta ni jedna od božanskih vjera. Taj jezik jeste jezik aqla, tj. razuma. Bez sumnje, ako se ne budemo oslanjali na razum, ni jedan poslanik ne može utvrditi utemeljenost svog poziva, niti bi ijedna mudžiza imala smisla, jer se ne bi mogla potvrditi njena veza sa vahjom i svijetom tajnovitosti, gajba. Upravo iz ovog razloga Časni Kur'an se obraća razumu i uzima ga kao svjedoka za istinitost svojih tvrdnji. Slikovita je priča o Ibrahimu, a.s. i mušricima – obožavaocima kipova. Kada im je Ibrahim porazbijao kipove, rekao je: “To vam je učinio onaj najveći kip”. Iz ovoga dolazimo do dva zaključka. Razum posjeduje moć i sposobnost da prihvati poslaničke poruke. Jer ukoliko bi poslanički dokazi bili iznad nivoa aqla, u tom slučaju bi razum bio onemogućen u svom zaključivanju o istinitosti poslaničkih poruka. Osim toga, razum je taj koji je kadar da potvrdi poslanički govor i zaključi da su Poslaničke tvrdnje istinite, zbiljske i da u njihovom govoru nema nikakvih oprečnosti. Ukoliko se pojavi neki hadis koji je suprotstavljen zdravom razumu, i koliko god on u pogledu lanca prenosilaca bio ispravan (naravno ovdje treba povesti računa da se ne podrazumijeva svaki razum i svako zaključivanje) taj hadis se odbacuje.
Historija
Jedan od znakova ispravnosti hadisa jeste njegova usklađenost sa historijskim činjenicama. Da bi neki govor bio ispravan potrebno je da se desetine faktora kao što su vrijeme, mjesto, ličnost govornika i same izgovorene riječi poklope, da bi čovjek mogao u sve to povjerovati i smatrati da je u pitanju ispravan govor. Npr. Zamahšeri u svom tefsiru El-Kešaf povodom ajeta: O ti umotani, ustani i probdij noć, osim malo vremena, donosi predaju u kojoj su Aišu pitali čime se to Božiji poslanik pokrio, a ona je odgovorila: “Tako mi Boga, pokrio se nečim što nije čista svila, a nije to bila ni koža, a ni vuna, već je na njemu bio dlakavi ogrtač, a ispod vunena potkošulja. I onaj ogrtač bijaše dug četiri mjerne jedinice, tako da sam ja na jednoj polovici od nje ležala, a na drugoj polovici bi Poslanik klanjao.” Po ovome je Aiša, u toku objavljivanja ovog ajeta kao supruga bila pokraj Poslanika. Po konsenzusu svih mufesira, sura Muzemmil objavljena je još u prvom mekanskom periodu, a cijenjena Aiša udala se za Poslanika nakon hidžre.
Zato Ibn Haldun u svojoj Mukadimi ističe: Jedan od razloga zašto je historija nepouzdana i sumorna je to što se prilikom prenošenja historijskih događaja nije vodilo računa o aqlu.
Sigurni naučni nalazi
Allame Tabatabai u uvodu svog tefsira El-Mizan izražava bojazan kada je u pitanju tumačenje kur'anskih ajeta trenutnim naučnim dostignućima. U obrazloženju kaže da s obzirom na činjenicu da se svakodnevno otkrivaju nove naučne teorije koje smjenjuju jedne druge, usklađivanje tumačenja Kur'ana sa njima moglo bi da nanese štetu njegovom razumijevanju. Jer, ustanovljavanjem netačnosti neke naučne teorije, ispalo bi da je i sam Kur'an u nekim svojim elementima u krivu, dok je u stvari mufesir Kur'ana taj koji je pogriješio.
S druge strane, ne treba ni zanemariti pouzdane naučne teorije, jer je nemoguće da vjera bude u suprotnosti sa naučnim dokazima. Zapravo, nemoguće je da zakoni Stvoritelja koji vladaju svijetom prirode ne budu usklađeni sa zakonima vjere istog tog Stvoritelja. Isti Taj Gospodar, Uzvišeno je Njegovo ime, potvrdio je da govor Njegova poslanika predstavlja Objavu, pa je nemoguće da između govora Njegova poslanika i zakona Stvaranja bude suprotstavljenosti i nesporazuma, ili da jedni druge potiru. Stoga neke od predaja koje se nalaze u nekim od poznatih tefsira, zbog njihove jasne suprostavljenosti naučnim činjenicama ne zavređuju da se smatraju govorom Poslanika. Štaviše, pouzdano se može kazati da su oni izmišljeni.
S obzirom na navedeno, kao i ono što si ti, cijenjeni pitaoče, nagovijestio, kada je u pitanju otjelovljenja Boga i pripisivanje Bogu tjelesnih svojstvava (da ima ruke, noge i sl.) – takvo šta je nemoguće. Jer, ako neko ima tijelo, neminovno slijedi zaključak da je ograničen, a svako ograničeno biće sigurno je ovisno i u potrebi za nekim tvorcem.
Ovakvi hadisi su u opreci sa opisom Boga koji nam nudi Časni Kur'an, osim ako se ne radi o tome da je značenje spomenutog hadisa nešto drugo, nešto što mi ne razumijemo. Govor u kojem se kaže da Bog sjedeći na ćursu njega nadilazi po četiri prsta lijevo i desno, jasno sugeriše da je Bog ograničeno biće, a kako ograničeno biće može obuhvatati cijelu Kreaciju? Stoga navedena predaja prije liči na šalu, nego na ozbiljan hadis prenesen od Poslanika, za kojeg se kaže: on ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje (Nedžm, 3,4). Na isti način posjedovanje nogu čini Boga ograničenim, osim kada se kaže da se pod nogom podrazumijeva nešto drugo, te bi u tom slučaju trebalo taj govor uporediti sa vjerskim, valjanim kriterijima i o njemu donijeti konačan sud.
Što se tiče hadisa koji govori o tome da se Bog manifestuje u liku čovjeka, on bi bio prihvatljiv samo kada se njegovo tumačenje obavi u skladu sa ispravnim kur'anskim shvatanjem. Budući da značenje manifestacije podrazumijeva pojavljivanje u vanjskoj formi jedne zbilje (hakikata), tj. otjelovljenje te iste zbilje na nižem nivou i to na način da manifestirano odražava glavnu zbilju. Pri tome treba primijetiti da ne postoji nikakva vanjska sličnost između ovo dvoje. Naprimjer, čovjekov govor je manifestacija njegovih misli, a kao što znamo, ovo dvoje nema nikakvu vanjsku sličnost. Ili, čovjekovo pisanje se može tretirati kao manifestacija njegovog govora, što će reći da se čovjekove izvorne misli na kraju manifestiraju kroz pisane riječi. Nikakve materijalne sličnosti u njima nema.
Tako se čovjek može tretirati kao manifestacija Uzvišenog Stvoritelja, ali mise da on upriličuje neke Božije sifate, kao što su: biti milostiv, biti ponosan, imati znanje i sl. U tom smislu navedimo hadis u kojem se kaže: “Okitite sebe sa Božijim sifatima.” pri čemu se ne misli na vanjsku sličnost, jer Bog nije tijelo i nije ograničen – a jasno je da se biće koje ne posjeduje tijelo i koje nije ograničeno, ne može porediti ni sa čim drugim. To potvrđuje kur'anski ajet: Ništa Njemu nije slično i koji je upravo u suprotnosti sa tim da je Bog ograničen i da liči na nešto. Budući da je Bog neograničen, ni na kakav način ne može se ograničeno biće porediti sa Njegovom neograničenošću. Nadam se da sam ovim donekle uspio odgovoriti na pitanje, iako je odgovor bio prilično dug. U slučaju da bude novih nejasnoća i dalje stojim na rapolaganju. Neka vam je Bog na pomoći.