Mir s vama uvaženi učitelju. Postavit ću vam nekoliko pitanja zbog toga što su međusobno povezana.
Da li postoji više vrsta razuma? Na šta se misli kada se spominje razum u Kur´anu, da li je to ovaj razum kako ga mi shvatamo, kojim se služimo da shvatimo nepoznanicu na osnovu poznatih činjenica, i da pravimo sudove, zapravo deduktivno i induktivno zaključivanje?
U nekim predajama od Poslanika i Imama se kaže da životinje također imaju nefs, zajedno komuniciraju, imaju vjerovanje, imaju Sudnji dan. A u Kur´anu se spominju životinje koje razgovaraju sa Sulejmanom a.s., donose vijesti, zaključuju itd. Dok se u jednoj predaju kaže da je anđelima dat razum, ljudima razum i strasti a životinjama strasti. U jednoj poznatoj predaji od Imama Sadika mir s njim se kaže da je razum ono čime se shvata istina i obožava Gospodar. A poznato nam je da sva stvorenja čine tesbih i veličaju Gospodara a da mi to veličanje ne shvatamo.
Da li se radi o nekom drugom razumu kojeg mi posjedujemo, ili mi svi imamo razum.
1 Odgovor
Na samom početku zahvaljujem Vam što ste postavili ovako zanimljivo pitanje. Rješavanje naučnih dilema razvija institucije i usavršava akademsko društvo. Ako se akademsko društvo zaguši i prestane propitkivati, zastaje i razvoj znanja i u konačnici, zemlja ne napreduje. Ako su pitanje ili zamjerka utemeljeni na naučnim principima, daleko od političkih svađa i religijskih tenzija, onda je napredak i usavršavanje društva u svim segmentima materijalnog i duhovnog života osiguran. Upravo zbog toga Vam iskreno zahvaljujem.
Razum je perceptivna snaga koja nas upoznaje s nepoznatim ili, drugim riječima kazano, to je centar koji sprečava nesuvisli govor. Arapi za konopac kojim vezuju devine noge kako bi na taj način kontrolirali njezine pokrete kažu ikal. Treba da se klonimo disperzije jer ćemo samo na taj način biti sigurni u svoj govor, djela i vjeru.
Razlika između znanja i razuma
Jedna od vrlo vrijednih stavki u islamskom obrazovnom sistemu, a koja ne postoji u drugim sistemima, jeste razlika između znanja i razuma. U islamskim knjigama hadisa postoje zasebna poglavlja o ovim temama. Jedno poglavlje govori o znanju, a drugo je posvećeno razumu.
Čovjek se pomoću vanjskih perceptivnih moći, kao što su čula vida, sluha, okusa, njuha i dodira, upoznaje sa stvarima i stiče percepcije. Čitate knjigu, i saznajete informacije. Slušate predavanja, i na taj način stičete znanje. Ali sve te raštrkane informacije partikularne su i nepovezane. Potom ih prepuštate razumu da ih analizira, razlučuje ispravne od neispravnih i donosi univerzalne sudove. Prema tome, slobodno možemo kazati da je razum analitička moć koja čovjeka upućuje na percipiranje zbilje i istine.
To je upravo ona istina o kojoj govori Kur’an kada kaže da se ljudi općenito dijele u dvije grupe. Jedna grupa robovi su tiranima a druga su robovi Milostivom. Robove Milostivom Kur’an karakterizira trima osobinama kako bi čovjek mogao sam sebe spoznati i procijeniti u kojoj grupi se nalazi, ali i da bi mogao procijeniti i druge ljude kako bi se sačuvao pridruživanja njima u zločinu i kršenju zakona.
Ti znakovi su: prvo – slušanje različitih sadržaja od različitih ljudi s različitim ciljevima, dakle, pravilan nacrt o cjelokupnom sadržaju pohraniti u umu te odmjeriti granice, zahtjeve i nužnosti da bi na kraju mogao reći da je shvatio govor i njegovu svrhu. Drugo – razne govore uporediti ispravnim i prihvatljivim mjerilima koji se slažu s logikom i naukom i vidjeti koji je govor u skladu s onim prihvatljivim mjerilima nauke i razuma. I u konačnici, treći korak i posljednja faza jeste odabir najboljeg među njima.
Nakon toga časni Kur’an kaže:
Ovaj metod je božanska uputa i pokazatelj da neka osoba ili grupa ima istančanu percepciju i ne oslanja se samo na vanjštinu govora.
فَبَشِّرْ عِبَادِ الَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ الْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُ أُولَئِكَ الَّذِينَ هَدَاهُمُ اللَّهُ وَأُولَئِكَ هُمْ أُولُو الْأَلْبَابِ
(Ez-Zumer,17-18)
Na temelju ove dvije stavke podučavanja razuma i znanja rečeno je: Koliko je samo učenih koje je ubilo njihovo znanje, što bi značilo da imaju znanje, obaviješteni su, ali ne analiziraju, u međusobnom poređenju pitanja nisu dobro shvatili ishod i upali su u neznanje, ali budući da su obaviješteni, sami sebe ne smatraju neznalicama.
Ibn Haldun u svom djelu Uvod u povijest piše: “Nemar povijesti jeste ta što se u njoj samo pišu događaji i prenose govori, ali povijest u odnosu na njih nema analize i procjene.“
Ova Ibn Haldunova misao mogla bi nam pomoći u raspravi o ovoj temi. Upravo zbog toga u jednom pisanju postoje deseci kontradikcija koje nisu u skladu s logikom i razumom ali, ona se, svejedno, prenose kao stvarni događaji. Prema tome, ako razum ne uzmemo kao glavno mjerilo svojih percepcija, onda nećemo percipirati zbilju ili ćemo stalno zapadati u kontradikcije. I nigdje nećemo stići. To je upravno ono što ste i sami spomenuli u svom pisanju.
Termin akl (razum) u Kur’anu
Allame Tabatabai u tefsiru El-Mizan kaže: “Uzvišeni Bog je u časnom Kur’anu više od tri stotine puta čovjeka pozvao da se koristi i okoristi razumom.“
Ovaj termin i njegove izvedenice upotrijebljene su u značenju ‘percepcija i moć shvatanja’, a mi ćemo ukazati na tri primjera:
أَفَتَطْمَعُونَ أَنْ يُؤْمِنُوا لَكُمْ وَقَدْ كَانَ فَرِيقٌ مِنْهُمْ يَسْمَعُونَ كَلَامَ اللَّهِ ثُمَّ يُحَرِّفُونَهُ مِنْ بَعْدِ مَا عَقَلُوهُ..
Pa zar žudite da vam vjeruju, a već je grupa njih slušala Riječ Allahovu, zatim su je iskrivljavali nakon što bi je shvatili, a oni znaju. (Bekare, 75)
فَقُلْنَا اضْرِبُوهُ بِبَعْضِهَا ۚ كَذَٰلِكَ يُحْيِي اللَّـهُ الْمَوْتَىٰ وَيُرِيكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَعْقِلُونَ
Tad rekosmo: ‘Udarite ga dijelom njenim!’ Eto tako oživljava Allah mrtve i pokazuje vam znakove Svoje, da biste vi shvatili. (Bekare, 73)
Upravo iz ovog ajeta jasnim nam se pokazuje poredak u svijetu i Božije upravljanje koje se temlji na zakonu kauzaliteta. Ako jedan dio tijela one krave oživljava podsredstvom drugih dijelova, onda je to jasan pokazatelj Božijeg upravljanja, bilo dirketno ili indirektno.
To je tevhid u djelima. Zbog toga ljudi koji poriču zagovor ili posredništvo i smatraju to širkom moraju vjerovati u dva boga, jer uobičajena sredstva vide neovisnim pa treba da kažu – ako me voda spašava od žeđi, da li je u tome neovisna. Ili, ako nam snaga daje energiju i uzrok je našeg rasta, da li je u tome neovisna? Ako je neovisna u svom utjecaju, onda su i sve druge stvari koje u individualnom i društvenom životu koristimo također neovisne, pa je Božija uloga u našem životu upitna. Ako nisu neovisne, i ako je njihov utjecaj s Božijom dozvolom, onda ne postoji razlika među sredstvima i svako sredstvo uz Božiju dozvolu vrši ili prima utjecaj. Ta sredstva mogu biti i dijelovi tijela mrtve krave koji bivaju uzrokom njezina oživljenja, ili komad tkanine Jusufove košulje koji je uzrokovao da slijepi Božiji poslanik Jakub progleda. To, također, može biti snaga koju je Bog dao poslaniku Isau da oživljuje mrtve. Ili ukazivanje prstom Poslanika islama kada se mjesec prepolovio na dva dijela (za razumijevanje obratite pažnju na Kur’an, racionalne dokaze i islamske predaje koje objelodanjuju mnoge zbilje o kojima se spore u muslimanskoj zajednici i društvu).
Treće: U vezi sa sukobima i jedinstvom društva kaže se:
لَا يُقَاتِلُونَكُمْ جَمِيعًا إِلَّا فِي قُرًى مُّحَصَّنَةٍ أَوْ مِن وَرَاءِ جُدُرٍ ۚ بَأْسُهُم بَيْنَهُمْ شَدِيدٌ ۚ تَحْسَبُهُمْ جَمِيعًا وَقُلُوبُهُمْ شَتَّىٰ ۚذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَوْمٌ لَّا يَعْقِلُونَ
Neće se protiv vas boriti skupno, izuzev u naseljima utvrđenim ili iza zidova. Sila njihova je među njima žestoka. Misliš oni su složni, a srca njihova su razjedinjena. To zato što su oni ljudi koji ne razumiju.
Prema tome, jedinstvo i saradnja temelji se na svijesti o Bogu i zakonima stvaranja a miran suživot znak je racionalnosti korištenja blagodati razuma. I suprotno, razdor i uvjerenje da je moje ispravno a da je ono što je kod drugih neistina bez ikakvog dokaza, znak je slabog korištenja razuma. Pogledajte samo prirodu – sve blagodati i koristi su u zajedništvu; primjerice, šuma daje svjež zrak i kišu i zadržava vodu u zemlji. Zajedništvo cvijeća čini ljepotu cvjetnog vrta kojem se dive svi pogledi. Skup zvijezda čini galaksiju koja otkriva znanstvene zakone čovjeku.
Povezanost planina u lance uzrokuje čvrstinu zemlje i čuva ju od potresa. Mogli bismo navesti na stotine drugih primjera; voda koja se skuplja od kiše slijeva se u rijeku, potom rijeka u mora, a more svojim isparavanjem stvara oblake koji nam ponovno daju kišu pomoću koje se spušta milost ljudima.
Stoga, kada se u Kura’nu kaže “promišljaj” (تعقل), ili se upotrijebi neki sličan izraz, onda se to treba odnositi na svaku sferu čovjekovog života. Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je hazreti Aliju: “O Ali, kada vidiš da se približavaju Stvoritelju svome dobročinstvima raznim, ti Mu se približavaj razumom, preteći ćeš ih!“
Ukratko, razum ima jedno značenje, a to je percepcija, ali u pogledu primjene, moguće ga je podijeliti s obzirom na tragove koje ostavlja, i za svaki dio skovano je posebno ime. Primjerice, uzmite u obzir svjetlo, pridružujemo ga pojmovima kao što su svijeća, lampa, zvijezda, mjesec, sunce i slično. Zbilja svakog od njih je svjetlo, ali kada se svjetlo ozbilji u različitim tijelima ili stepenima, poprima i drugo ime. Ili uzmimo za primjer vodu, koja se sastoji od dva elementa, s jednom zbiljom, ali ponekad je zovu kap, nekad kiša, poplava, rijeka, more, okean, itd. Prema tome, različiti stepeni jedne zbilje označavaju se s obzirom na ograničenost ili njezino protezanje ali u suštini, to je samo jedna zbilja. Na temelju jedne zbilje sva bića imaju neku vrstu percepcije i razumijevanja kojom su upućeni ali njihovo slavljenje i veličanje Boga različito je zbog širine njihove egzistencije. Nikada tespih jedne krute tvari, biljke ili životinje, ili čak meleka ne može biti poput tespiha jednog savršenog čovjeka. Upravo zbog toga Uzvišeni Bog od svih svojih stvorenja samo čovjeka imenuje Svojim namjesnikom na zemlji. To božansko namjesništvo nije slično onim konvencionalnim društvenim normama već se tu radi o potencijalu ljudske egzistencije koja je položena u čovjeka njegovim stvaranjem.
Zbog toga časni Kur’an upravo čovjeka, Božijeg namjesnika,ako se ne koristi svojim perceptivnim moćima za vlastito usavršavanje, naziva životinjom, pa čak i nižim od nje.
To što mi ne čujemo slavljenje Boga kod drugih bića i nismo svjesni njihove svijesti i razuma nije u značenju da mi to nismo u mogućnosti, jer Kur’an, islamske predaje, racionalni argumenti i irfan upravo ukazuju na suprotno. Časni Kur’an u vezi s pojedinim Božijim poslanicima, kao što su hazreti Sulejman i Davud, kaže: Mi smo im dali da razumiju govor ptica.
Ovaj ajet vrijedi za sve, a mnoge predaje Božijeg Poslanika, s.a.v.a, i Imama Ehli-bejta ukazuju na to da ako se čovjek oslobodi svojih niskih strasti i prohtjeva, ujedinit će se sa svim postojećim svjetovima i okoristiti se njihovim prednostima.
Snaga duše hazreti Saliha bila je ta koja je, uz Božiju dozvolu, izvela devu iz planine. Duhovna snaga hazreti Musaa jednim je udarcem prepolovila Nil i na taj način omogućila dvanaest puteva za prolazak Beni Israilu. Duhovna snaga hazreti Isaa oživljavala je mrtve, kao što je i snaga našeg Poslanika pocijepala Mjesec na dva dijela a da pri tome nije učinjena bilo kakva šteta poretku svijeta i njegovoj kretnji.
Kur’an vrlo jasno ukazuje na to da iskreni ibadet utemeljen na tevhidu, čovjeka upoznaje sa svijetom melekuta i čovjeka na zemlji povezuje s uzvišenijim svjetovima, koji ga uzdižu izvan vremena i prostora.
Kada čovjek izađe iz okvira vremena i prostora, onda prošlost, sadašnjost i budućnost za njega nemaju značenje jer kao što vidi sadašnjost, jednako tako vidi prošlost i budućnost jer prošlost, sadašnjost i budućnost daju značanje u vremenu, ali kada vrijeme za njega nema značenje, onda, prirodno, niti tragovi tog vremena neće imati značenje. Isto je kada govorimo o mjestu.
Stoga, prema riječima velikana kao što je ajatollah Dževad Amoli, odgoj Božijih poslanika let je izvan prostora a ne u prostoru.
Naravno, postoje mnoge rasprave o razumu i percepciji, ali nisu u potpunosti odvojene već su u vidu uzvišenijih stepena iste zbilje.
Baš kao kada neko vidi svijeću i upita: Postoji li još neko svjetlo?
Odgovor je da postoji, ali ne razlikuju se u bivanju svjetlom, već u jačini svog bivstvovanja.
Prof. Akbar Eydi