Esselamu alejkum. Mozete li mi reci sta se desava sa covjekmo u trenutku smrti i poslije? da li se svima desava isto,ili svi dozivljavaju nesto drugo. kako je moguce da mnogo ljudi koji su dozivjeli klinicku smrt opisuje isto npr izlazak duse lagano,spajanje sa nekim osjecajem ljubavi,mira,ljepote..mada medju njima sigurno ima i onih koji nisu bili vjernici. kako niko ne spominje meleke.. ili neki ljudi komuniciraju sa mrtvima,i vecinom ih ti preminuli obavjeste da im je dobro..kako se to sve slaze sa berzahom? uostalom da li je moguce da i dzini tu upetljaju svoje ruke pa se predstavljaju kao preminuli?
1 Odgovor
U ime Boga, Milostiuvog, Samilosnog
Es-selamu alejkum
Vezano za ovo pitanje moram reći da još nisam umro pa da znam što se nakon smtri događa, a onog trenutka kada umrem neću imati mogućnost kazati ono što sam vidio. Božiji poslanici, a posebno poslanik Muhammed, s.a.v.a, pojasnili su ove istine ljudima, a i časni Kur'an otvoreno i jasno ih je predočio. U nastavkau ćemo ukazati samo na neke od njih:
1. Svi događaji nisu jednaki za sve
A razlog ovom je život pojedinca u pogledu vjerovanja ili nevjerovanja, u pogledu morala – da li je bio ljudski ili životinjski, jednako tako i u pogledu društvenih odnosa sa drugima, da li su bili milostivi i ljubazni ili nasilni i okrutni. Prema tome, misao, moral i ophođenje čovjeka imaju ključnu ulogu u vrsti događaja u trenutku smrti. To je poput sna običnog ili bolesnog čovjeka, njihovi snovi u velikom postotku ovise o njihovim mislima, moralu, zdravlju, bolesti, stanju psihe i sličnim stvarima.
2. Klinička smrti nije zbiljska smrt
Čovjeka duša i tijelo ostvaruju međusobne uticaje pa je ponekad čitava njegova pažnja usmjerana na tijelo, pa duša nema snage djelovati i uticati, a ponekad je obrnuto. Zašto mi kada spavamo sanjamo, ali u budnom stanju ništa od toga ne vidimo? Iz razloga što je u stanju budnosti naša duša zaokupljena tjelesnim aktivnostima, tj. čuje, vidi, hoda, vodi brigu o drugima, jede, pije, itd., ali kada spavamo duša više nije zauzeta poslovima vezanim za tijelo, ona se smiruje i ide u svoj svijet gdje vidi zbilje i istine koje odgovaraju njezinoj snazi. Baš zbog toga Ibn Sina kaže: “Ako čovjek stenke veliku snagu koncentracije, tako da dušu odvarati od tjelesnih aktivnosti, onda će one istine koje vidi u svijetu snova vidjeti i na javi.”
3. Nakon zbiljske smrti nema povratka
Ako je čovjek doista umro i ušao u svijet Berzaha, više nije moguće da se vrati u svijet prirode.
Svijet Berzaha, kako njegovo ime samo kaže, jeste svijet u kojem postoje neke zbilje svijeta prirode, dok su neke druge svojstvene nematerijalnom svijetu. Meleke, budući da su nematerijalna bića, ako ih čovjek vidi – onda ih vidi u materijalnom obliku, a to je kada čovjek sam još uvijek nije prešao u stvarni svijet Berzaha, a kada pređe u njega onda i sam postaje srodan tom svijetu i vidi meleke u njegovom stvarnom obliku te nema više dodira sa ovim svijetom. U jednoj rečenici: da bi se percipirala zbilja svijeta Berzaha i meleci, postoje samo dva puta, jedan je da meleci i zbilje onog svijeta obuku materijalnu odjeću i u materijalnom obliku nam se prikažu, poput meleka koji se pokazao hazreti Merjemi ili meleka koji su posjetili Ibrahimov, a.s., dom ili meleka koji koji su Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i njegove drugove pomogli u ratu. Drugi put je da se čovjek sa duhovnog aspekta toliko uzdigne da se u njih osvjedoči u njihovom svijetu, poput Božijih poslanika koji su vidjeli mekele objave, dok ih osobe koje su bile pored njih nisu vidjeli. Pa prema tome, ako se pređe jedan od ovih spomenutih puteva uspostavit će se veza između nas, meleka i bića svijeta Berzaha. Ovo je jasan pokazatelj da mi možemo sa svijetom Berzaha ostvariti odnos i postati svjesni bića, zakona i međusobnih osnosa koji vladaju u svijetu Berzaha.
5. Da, i džinni se mogu uplitati
Ponekad ulogu u viđenju nekih stvari imaju i jake čovjekove imaginacije koje čovjeku predstavljaju svari koje nemaju veze sa svijetom Berzaha, umrlim i formama koje tamo vladaju.