Užitak u Allahovom sjećanju, Njegovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu
نَعيمُهُمْ فِي الدُّنْيا، ذِكْري وَ مَحَبَّتي وَ رِضائي عَنْهُمْ
“Njima je užitak na Ovome svijetu Moje sjećanje na njih, i Moja ljubav prema njima, i Moje zadovoljstvo njima.”
Ajeti
لَّهُمْ فِيهَا نَعِيمٌ مُّقِيمٌ
…U kojima će neprekidno uživati.[1]
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَ عَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَهُمْ جَنَّاتُ النَّعِيمِ
One koji budu vjerovali i dobra djela činili doista čekaju bašče uživanja.[2]
فَأَمَّا إِن كَانَ مِنَ الْمُقَرَّبِينَ فَرَوْحٌ وَ رَيْحَانٌ وَ جَنَّتُ نَعِيمٍ
I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski – udobnost i opskrba lijepa i džennetsko uživanje njemu![3]
إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِى نَعِيمٍ
Čestite, sigurno, čekaju užici.[4]
ثُمَّ لَتُسْأَلُنَّ يَوْمَئِذٍ عَنِ النَّعِيمِ
A zatim ćete toga dana biti pitani za užitke.[5]
وَ إِذَا رَأَيْتَ ثَمَّ رَأَيْتَ نَعِيمًا وَ مُلْكًا كَبِيرًا
I kud god pogledaš, vidjet ćeš naslađivanje i carstvo prostrano.[6]
فَاذْكُرُونِى أَذْكُرْكُمْ
Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti.[7]
وَ أَقِمِ الصَّلَاةَ إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاءِ وَ الْمُنكَرِ وَ لَذِكْرُ اللهِ أَكْبَرُ وَ اللهُ يَعْلَمُ مَا تَصْنَعُونَ
I obavljaj namaz, namaz uistinu odvraća od razvrata i od svega što je ružno; a sjećanje na Allaha je najveće! Allah zna šta radite.[8]
قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللهَ فَاتَّبِعُونِى يُحْبِبْكُمُ اللهُ وَ يَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَ اللهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ
Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je.[9]
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا مَن يَرْتَدَّ مِنكُمْ عَن دِينِهِ فَسَوْفَ يَأْتِى اللهُ بِقَوْمٍ يُحِبُّهُمْ وَ يُحِبُّونَهُ
O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole.[10]
وَ مِنَ النَّاسِ مَن يَشْرِى نَفْسَهُ ابْتِغَاءَ مَرْضَاتِ اللهِ وَ اللهُ رَءُوفٌ بِالْعِبَادِ
Ima ljudi koji se žrtvuju da bi zadobili Allahovo zadovoljstvo – a Allah je milostiv robovima Svojim.[11]
رَّضِىَ اللهُ عَنْهُمْ وَ رَضُوا عَنْهُ ذَلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ
Allah je zadovoljan njima, a i oni Njim. To je veliki uspjeh.[12]
رَضِىَ اللهُ عَنْهُمْ وَ رَضُوا عَنْهُ أُولَـئِكَ حِزْبُ اللهِ أَلَا إِنَّ حِزْبَ اللهِ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su Allahova stranka, a Allahova stranka će, sigurno, uspjeti.[13]
رَّضِىَ اللهُ عَنْهُمْ وَ رَضُوا عَنْهُ ذَلِكَ لِمَنْ خَشِىَ رَبَّهُ
Allah je njima zadovoljan, a i oni su Njime zadovoljni. To je za onoga koji se boji Gospodara svoga.[14]
ارْجِعِى إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً
Vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan.[15]
أَفَمَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَ اللهِ كَمَن بَاءَ بِسَخَطٍ مِّنَ اللهِ وَ مَأْوَاهُ جَهَنَّمُ وَ بِئْسَ الْمَصِيرُ
Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zaslužio može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem? – A užasno je to boravište![16]
أَفَمَنْ أَسَّسَ بُنْيَانَهُ عَلَى تَقْوَى مِنَ اللهِ وَ رِضْوَانٍ خَيْرٌ أَم مَّنْ أَسَّسَ بُنْيَانَهُ عَلَى شَفَا جُرُفٍ هَارٍ فَانْهَارَ بِهِ فِى نَارِ جَهَنَّمَ
Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši?[17]
Predaje
Imam Bakir, mir s njim, o Božijim riječima: A sjećanje na Allaha je najveće! rekao je: “Allahovo sjećanje na one koji obavljaju namaz veće je od njihovog sjećanja na Njega. Zar ne vidiš da je On rekao: Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti.”[18]
Imam Rida, mir s njim, od svojih predaka, mir s njima, prenosi da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Uistinu je Musa ibn Imran, mir s njim – kada je dozivao svoga Gospodara – rekao: ‘O Gospodaru, jesi li Ti daleko od mene pa da te dozivam, ili si blizu pa da Ti se šapćući obraćam?’ Allah mu objavi: ‘Ja sam u društvu onoga koji Me spomene.’ Musa, mir s njim, tad reče: ‘O Gospodaru, ja nekada budem u stanju da Te smatram uzvišenim od toga da Te spomenem.’ Allah Uzvišeni reče: ‘O Musa, spomeni Me u svakom stanju.’”[19]
Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Uzvišeni Allah rekao: “Sine Ademov, spomeni Me u sebi, i Ja ću tebe spomenuti u Sebi. Sine Ademov, spomeni Me u samoći, i Ja ću tebe spomenuti nasamo. Sine Ademov, spomeni Me pred nekom skupinom, i Ja ću tebe spomenuti pred skupinom boljom od tvoje skupine.” Također je rekao: “Nema roba koji Allaha spominje u društvu ljudi, a da Allah njega ne spominje u društvu meleka.”[20]
Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Ljudi Uzvišenom Allahu robuju na tri načina, (…) ali Mu ja robujem iz ljubavi. To je robovanje plemenitih, a ono predstavlja sigurnost, jer je Allah rekao: I oni će od straha Toga dana sigurni biti.[21]” U nastavku je Imam rekao: “Pa ko bude volio Uzvišenog Allaha, i Allah će Njega voljeti, a koga Allah bude volio, taj će biti od sigurnih.”[22]
Prenio je Imam Sadik, mir s njim, da je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Zaista je za veliko iskušenje velika i nagrada. Kada Allah zavoli roba, podvrgne ga velikim iskušenjima, pa ko bude zadovoljan, i Allah njime bude zadovoljan, a ko se rasrdi zbog iskušenja, i Allah se na njega rasrdi.”[23]
Ubejd ibn Zurare je rekao: “Čuo sam Imama Sadika, mir s njim, da je tri puta rekao: ‘Vjernik je kod Allaha sigurno na najboljem položaju’, a zatim je nastavio: ‘Zaista ga Allah iskušava i uzima mu dušu iz tijela dio po dio, a on zahvaljuje Allahu na tome.’”[24]
Imam Husejn, mir s njim, kada je donio odluku da ide u Irak, ustao je da održi govor. Rekao je: “Hvala Allahu, biva ono što Allah hoće, nema snage ni moći osim kod Allaha, i neka je blagoslov i mir Božiji s Njegovim Poslanikom. Smrt obavija sina Ademova kao što ogrlica obavije vrat djevojke. Kako samo čeznem za precima svojim! Isto kao što je Jakub čeznuo za Jusufom. Odabrano mi je mjesto smrti u koje ću dospjeti. Kao da vidim kako mi između Nevavisa i Kerbele pustinjske zvijeri lome zglobove, da bi dijelovima tijela mog napunili utrobe prazne i gladne. Nema izbavljenja od Dana koji je Perom sudbine zapisan. Allahovo zadovoljstvo je zadovoljstvo nas, Ehli-bejta. Strpljivo ćemo podnositi Njegova iskušenja i dat će nam nagradu koja pripada strpljivima…”[25]
U ovoj predaji s Miradža, kada se govori o onome što će Allah dati onima koji rade kako bi postigli Njegovo zadovoljstvo, navodi se: “A kada mu dođe melek smrti, reći će mu: ‘Dobro došao! Blago tebi! Blago tebi!” (…) “Čovjek će reći: ‘Zadovoljan sam Allahovim zadovoljstvom i plemenitošću.’ Duša će mu iz tijela izaći.” (…) “Duša će tada reći: ‘Bože moj, upoznao si me sa Tobom i time sam postao neovisan o svim Tvojim stvorenjima. Tvoje mi moći i uzvišenosti, kada bi Tebe činilo zadovoljnim da me isjeku na najsitnije komade, ili da sedamdeset puta budem ubijen na najgori način kojim ljudi bivaju ubijani, Tvoje zadovoljstvo bilo bi mi najdraže.’”[26]
Prenosi se da je Musa, mir s njim, rekao: “Bože moj, kaži mi koji je znak Tvoga zadovoljstva robom!” Allah Uzvišeni mu objavi: “Kada vidiš da Svoga roba privolim na pokornost i odvratim od nepokornosti, to je znak Moga zadovoljstva.”[27]
Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Traži Božije zadovoljstvo, a izbjegavaj Njegovu srdžbu, jer ti ne možeš izdržati Njegovu kaznu.”[28]
“Traži Božije zadovoljstvo time što ćeš biti zadovoljan Njegovom odredbom!”[29]
“Božije zadovoljstvo je krajnji cilj svih želja.”[30]
Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, rekao je: “Kada stanovnici Dženneta budu u Džennetu, (…) pa se Silni okrene prema njima i kaže im: ‘O Moji prijatelji, i Moji pokorni robovi, i stanovnici Dženneta u Mojoj blizini, hoćete li da vas obavijestim o nečemu boljem od onoga što sad imate?’ Reći će: ‘Gospodaru, a šta je to bolje od onoga što imamo? Imamo sve što poželimo i oči naše naslađuju se blagodatima u blizini Plemenitog.’” Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, reče: “On će im ponoviti isto pitanje, a oni će odgovoriti: ‘Da, reci nam šta je bolje od onoga što imamo.’ Uzvišeni će im reći: ‘Moje zadovoljstvo vama i Moja ljubav prema vama bolji su i veći od onoga što sad imate.’” Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, dalje reče: “Zatim će stanovnici Dženneta reći: ‘Da, o Gospodaru, Tvoje zadovoljstvo nama i Tvoja ljubav prema nama bolji su i ugodniji za nas.’” Potom je Imam, mir s njim, proučio ajet: Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A Allahovo zadovoljstvo je najveće; to će, zaista, uspjeh veliki biti![31]
Objašnjenje
Prvo, zaista se u Časnom Kur'anu, u hadisima i prenesenim dovama riječ uživanje (ne‘im) koristi za vječne, neprolazne blagodati. To su duhovne, onosvjetske blagodati, na šta upućuju i navedeni ajeti. I u rečenici iz predaje s Miradža o kojoj trenutno raspravljamo riječ ne‘im koristi se za duhovne blagodati koje ne mogu nestati niti se mogu potrošiti.
Drugo, Allah Svoje robove, odnosno sva bića, neprestano ima na umu, voli ih i zadovoljan je njima u općem smislu, jer da nije toga, živa bića nikako ne bi imala ni život, ni opskrbu, ni opstanak.
Što se pak tiče riječi iz ove predaje: “…Moje sjećanje na njih, i Moja ljubav prema njima, i Moje zadovoljstvo njima”, one se odnose na posebno značenje, tj. na Njegovu posebnu svjesnost, ljubav i zadovoljstvo, a ne na svjesnost, ljubav i zadovoljstvo koji se tiču bića s obzirom na njihovu prirodu i bivanje znakom Njegovim. Pa kada Svevišnji Allah kaže: Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, “Ja sam u društvu onoga koji Me spomene”, koje On voli, ili: “zadovoljan je njima”, tu se radi o posebnom odnosu prema ovima, drugačijem od opće svjesnosti, ljubavi i zadovoljstva koje ima prema njima uzevši u obzir samo njihovu prvobitnu prirodu.
Zbog ovog posebnog Božijeg odnosa prema robovima oni dosežu uzvišen položaj vjerovanja i nalaze ovaj poseban odnos Božiji prema njima još na Ovom svijetu posredstvom čvrstog uvjerenja znanjem, čvrstog uvjerenja osvjedočenjem ili istinskog čvrstog uvjerenja, pa im uživanje na Ovom svijetu postane Božije sjećanje na njih, Njegova ljubav prema njima i Njegovo zadovoljstvo njima, a da nije tako, između Njegove posebne svjesnosti, ljubavi i zadovoljstva, s jedne, i onoga što im pripada od Njega po samoj njihovoj prirodi, s druge strane, ne bi bilo nikakve razlike.
Iz svega predočenog jasno je da se pod sjećanjem, ljubavlju i zadovoljstvom misli na Allahovo sjećanje na roba, na Njegovu ljubav prema njemu i na Njegovo zadovoljstvo njime, što razumijemo iz riječi: “i Moje zadovoljstvo njima.” Ovo značenje je preciznije i suptilnije nego da kažemo da se ovim željelo ukazati na sjećanje roba na Allaha i na njegovu ljubav prema Allahu Uzvišenom. Upravo zato zadovoljili smo se navođenjem ajeta i predaja koji ukazuju na ovo prvo značenje, a već smo naveli i u nastavku ćemo također navesti mnoge ajete, predaje i dove o drugom značenju.
Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš Lutfi
[1] Et-Tevbe, 21.
[2] Lukman, 8.
[3] El-Vaki‘a, 88–89.
[4] El-Infitar, 13.
[5] Et-Tekasur, 8.
[6] El-Insan, 20.
[7] El-Bekare, 152.
[8] El-‘Ankebut, 45.
[9] Ali ‘Imran, 31.
[10] El-Maide, 54.
[11] El-Bekare, 207.
[12] El-Maide, 119.
[13] El-Mudžadele, 22.
[14] El-Bejjine, 8.
[15] El-Fedžr, 28.
[16] Ali ‘Imran, 162.
[17] Et-Tevbe, 109.
[18] Biharu-l-envar, sv. 79, str. 206, predaja 8.
[19] Isto, sv. 90, str. 153, predaja 11.
[20] Isto, str. 158, predaja 31.
[21] En-Neml, 89.
[22] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 17, predaja 9.
[23] El-Kafi, sv. 2, str. 253, predaja 8.
[24] Isto, str. 254, predaja 13.
[25] Biharu-l-envar, sv. 44, str. 366.
[26] Predaja s Miradža, poglavlje 25.
[27] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 26, predaja 29.
[28] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Er-Rida.
[29] Isto.
[30] Isto.
[31] Biharu-l-envar, sv. 8, str. 140, predaja 57; Et-Tevbe, 72.