Slijeđenje primjera Vjerovjesnika Časnog

Slijedi Vjerovjesnika svoga, čistog i krjeposnog – neka Allah blagoslovi i njega i potomke njegove! U njemu je primjer za onoga koji se ugleda i utjeha za onoga koji utjehu traži. A najdraži od ljudi Bogu jest onaj koji se ugleda na Vjerovjesnika Njegova i koji korača stopama njegovim. Grickao je svijet ovaj samo krajičcima zuba svojih i nije mu uputio ni jedan pogled potpun. Od svih ljudi na svijetu bijaše najmanje sit i trbuha najpraznijeg. Svijet mu je ovaj bio ponuđen, ali ga odbi prihvatiti. Kada bi doznao da Allah Uzvišeni nešto mrzi i on bi to mrzio, da Allah nešto drži niskim i on bi to držao niskim, da Allah nešto drži malim i on bi to držao malim. Ako volimo ono što Allah i Poslanik Njegov smatraju malim, to je dovoljno odjeljivanje od Boga i kršenje zapovijedi Njegovih.

Poslanik – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na potomke njegove!- običavao je jesti na zemlji i sjediti poput roba. On rukom svojom popravljaše sandale svoje, krpaše odjeću svoju, jahaše magare neosedlano i običavaše staviti nekog iza sebe. Jednom je ugledao zavjesu s likovima na vratima sobe svoje pa je rekao jednoj od žena svojih: „Makni mi je ispred očiju jer, zaista, kada je gledam, sjećam se svijeta ovoga i primamljivih ukrasa njegovih.“ Tako je odvratio srce svoje od svijeta ovoga i izbrisao spomen njegov u misli svojoj. Volio je da mu ukrasi svijeta ovog ne budu pred očima, tako da ne bi uzimao od njih odjeću raskošnu, da ne bi smatrao svijet ovaj mjestom boravljenja trajnog i da ne bi gajio nadu da će u njemu stalno ostati. Zato ga je odstranio iz misli svoje, udaljio iz srca svoga i sklonio od pogleda svoga. Tako, kada neko nešto mrzi, mrzi gledanje i spominjanje toga pred sobom.

Doista, postoji u Poslanika Božijeg – neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove!- sve što će vas obavijestiti o stranama lošim svijeta ovoga i nedostacima njegovim, da je gladovao zajedno s najbližim drugovima svojim, a ukrasi svijeta ovog – i pored velike blizine njegove s njima – ostajahu daleko od njega. A sada neka svako razmotri razumom svojim je li Allah time počastio Muhammeda – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i potomke njegove! – ili ga je ponizio. Ako kaže da ga je Allah ponizio, on – Boga mi Velikoga! – laže. A ako kaže da ga je Allah počastio, onda neka zna da je Allah druge ponizio razastrijevši im svijet ovaj, a udaljivši ga od onoga koji mu je bio najbliži od ljudi svih.

Zato, neka onaj koji se ugleda na Poslanika Njegova, korača stopama njegovim i ulazi kroz ulaz njegov. Inače se neće zaštititi od propasti. Zaista je Allah učinio Muhammeda – neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove!- znakom časa Posljednjeg, donositeljem vijesti radosnih o Džennetu i opominjateljem o odmazdi. On je gladan napustio svijet ovaj, ali je siguran ušao u budući. Nije polagao jedan kamen na drugi sve dok nije otišao putem svojim i odazvao se pozivatelju Gospodara svoga. Kako je velik blagoslov Božiji kada nam je podario njega kao prethodnika kojeg slijedimo i predvodnika za kojim u stopu koračamo.

 

 

Staza rječitosti, govor 159.

Pitanja i odgovori