Hidžra

Nema sumnje da je Hidžra Muhammeda, a.s., iz Mekke u Medinu jedan od najvažnijih događaja u historiji islama. Možemo slobodno kazati da je putem Hidžre ostvarena politička i svaka druga egzistancija islamskog ummeta i da je ona bila prethodnica širenju islama i odbrani njegovih svetih principa. Zbog važnosti tog događaja, datum Hidžre je uzet kao početak islamskog kalendara i pored drugih tako važnih datuma u islamskoj historiji, kao što su rođenje Allahovog Poslanika, a.s., početak njegove poslaničke misije, Bitka na Bedru i sl.

Prvi muharrem je prvi dan hidžretske godine. Mnogi muslimani danas ne znaju o Hidžri ništa više osim datuma i da toga dana ima mevlud posvećen Hidžri. Muslimanima nije propisano da se toga dana samo prisjećaju Hidžre i Poslanikove, a.s., žrtve. Mi u Allahovom Poslaniku, a.s., imamo divan uzor, a ni on ni njegovi ashabi nisu obilježavali godišnjicu Hidžre mevludom ili nekom drugom svetkovinom. Muslimanu početak nove godine znači da je još jedna godina njegova života prošla i da je zapisano sve ono što je uradio u njoj. Allah, dž.š., zna za svaki treptaj oka i to je kod Njega zapisano. Ko hoće da zna svoje mjesto kod Allaha, neka se prisjeti šta je sve uradio u prošloj godini. Je li i ono dobra što je učinio bilo iskreno radi Allaha ili radi neke vlastite koristi.

Koliko je onih koji sjednu i zamisle se nad grijesima koje su počinili u prošloj godini, za što će – ako im se Allah ne smiluje – biti kažnjeni?

Hasan Basri je rekao: “Sine Ademov, ti nisi ništa drugo nego skup dana. Kad god prođe dan, prošao je dio tebe.”

Život je vrlo kratak i zato ga treba iskoristiti, što se više može, u pripremi za ahiret. Treba znati i to da za pokajanje nikad nije kasno. Ko popravi ono što mu je ostalo od života, oprošteno će mu biti ono što je prošlo od života. Smrt često dolazi kad joj se čovjek najmanje nada i niko neće pobjeći od nje.

Godine 638. nove ere je halifa Omer ibni Hattab, vladar islamske države koja je tek započela sa svojom sjajnom ekspanzijom, odredio Hidžru kao početak računanja muslimanske ere. Od tada je hidžretski kalendar sređen i jedinstven. Podsjetimo da sve ere na svijetu počinju nekim događajima za koje se općenito smatra da su važni i da nakon njih ništa nije isto, to jest sve je drukčije. Ukupna situacija i položaj muslimana (ekonomski, društveni, pa i politički) Hidžrom se mijenjaju. Ništa više nije bilo isto. Promijenimo li aspekt promatranja, vidjet ćemo da ni u svijetu nije više ništa bilo isto. Tok povijesti čovječanstva je dobio novi svoj pravac, a samo, pak, čovječanstvu još jednu svoju novo odrednicu i utemeljenje novoga pogleda na život. Hidžra je ta djelnica koja svu dotadašnju povijest čovječanstva razdvaja od one koja je potom uslijedila. No, što je Hidžra?

Sama riječ u arapskom jeziku je etimološki vezana za glagol hadžere, koji u prijevodu na bosanski jezik znači izaći. Pod ovim pojmom se podrazumijeva izlazak prve male zajednice muslimana iz Mekke, sredine u kojoj im je fizička egzistencija bila ugrožena, u Medinu, tadašnji Jesrib, grad u kome je ideja islama našla plodno tlo i gdje je već živjela velika skupina onih koji su se deklarirali kao muslimani. Izlazak (Hidžra) trajao je tri mjeseca, a posljednji su Mekku napustili Poslanik Muhammed, Allah mu se smilovao, i njegov najvjerniji prijatelj, sljedbenik i prvi politički nasljednik Ebu Bekr, a odmah za njima i hazreti Alija, jedan od najjačih Poslanikovih uzdanika. Sam tok Hidžre direktna je svjedodžba direktne Božije intervencije, jer po svim pretpostavkama Poslanik, Allah mu se smilovao, nije mogao izaći živ ni iz svoje kuće ni iz Mekke. No, kroz sve straže on je mirno i neopaženo prošao i bezbjedno stigao u Medinu.

Dolazak u Medinu označen je radošću njenih stanovnika. No, dolaskom u Medinu samo je dio Hidžre završen. To je izlazak sa namjerom povratka. Stoga je i Hidžra puno dugotrajniji proces, jer će pobjedonosni povratak u Mekku uslijediti puno kasnije. Za njega će trebati puno vremena i priprema, kao i dozrijevanja muslimanske zajednice.

Prijelaz u Medinu je višestruko značajan. Islam u ovome gradu dobiva svoju šansu. U Medini je on oživotvoren, provodi se u praksi i izgrađuje se sistem življenja utemeljen na njegovim principima. Muslimani dobivaju svoju slobodu i mogućnost slobodnoga razvoja. Islam želi ući u njihove živote i urediti ga na najhumanijim osnovama, što se dešava upravo nakon Hidžre.

Na političkome planu islam provodi renesansu. Znano je da period objavljivanja Kur’ana u Medini sadrži puno više pravnih naputaka, nego što je to bio slučaj sa mekanskim periodom. Razjedinjena i, u znatnoj mjeri, posvađana arapska plemena islam okuplja oko jedne ideje i ujedinjuje ih. Nakon Hidžre piše se i prvi ustav islamske države, poznata Medinska povelja, u kojoj se, prvi put u povijesti čovječanstva, daju prava nacionalnim i vjerskim manjinama. Nakon Hidžre se rodilo jezgro buduće velike islamske države koja će se kasnije prostirati na tri kontinenta i koja će snagom, moći i sjajem nadmašiti sva carstva koja su ikada postojala. Nakon Hidžre, sve za islam kreće uzlaznom putanjom, a sve protiv njega silaznom.

Zbog navedenoga, Hidžra predstavlja jedan od najznačajnijih datuma u povijesti islama, ali i u ukupnoj povijesti čovječanstva. Bosanski su muslimani pokušavali se ozrcaliti u njoj; pokušavali u njoj naći pouke za se, sličnosti iz svoje sudbine sa sudbinom tih prvih hrabrih sljedbenika islama… Bosanski muslimani danas imaju svoje muhadžire i sav jad i čemer progonstva i patnje koji su imali oni prvi muslimani, kada su napuštali svoje domove u Mekki. Bosanski muslimani danas najviše imaju nadu prvih muslimana da će završiti svoju hidžru onako kako je treba završiti – pobjedonosnim povratkom svojoj kući. A svaki je povratak itekako pobjedonosan.

Izvor: Esad Bajić, Hidžra, http://medzlis-konjic.com