Ono čime se moljenje završava

Bože, uslišaj! (Amin!)

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada neko od vas moli, neka svoje moljenje završi izgovarajući: ‘Amin! (Bože, uslišaj!).“[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Molilac i onaj koji izgovara: ‘Amin!’, ortaci su u nagradi.“[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Musa, mir s njim, je molio, a Harun, mir s njim, je izgovarao ‘Amin!’, a i meleki su izgovarali ‘Amin!’, pa je Bog Svevišnji rekao: Uslišano je moljenje vas dvojice, pa vas dvojica na Pravom putu ostanite!…“[3]

Pojašnjenje riječi amin na kraju moljenja

Riječ amin znači ono što je preneseno u časnom vjerovjesničkom hadisu „Gospodaru moj, uslišaj!“. Otuda hadisi preporučuju njezino izgovaranje na samom kraju čovjekova moljenja i moljenja drugih.

Vrijedno je napomenuti da su Imami, mir s njima, tu riječ izgovarali nakon svojih moljenja ili moljenja drugih; oni su tu riječ ponekad ponavljali i tri puta.

Logično je upozoriti da se propis o ovoj riječi u primjeru namaza razlikuje od propisa o njoj u ostalim primjerima, pa tako imamo da, po islamskom pravu (fikhu) škole Poslanikove porodice nije dozvoljeno izgovarati riječ amin nakon učenja sure Fatiha.

Potiranje lica rukama

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kad išćete od Boga, išćite od Njega dlanovima vaših šaka, zatim ih ne vraćajte dok svoja lica njima ne potarete, jer je Bog u njih sigurno spustio blagoslov!“[4]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Išćite od Boga dlanovima vaših šaka, a ne išćite od Njega njihovim vanjskim stranama, a kada završite, lica njima  potarite!“[5]