Šta treba tražiti u dovi?

Dova je, uistinu, čovjekova potreba kod Allaha.

Nema granice za čovjekovu ovisnost i potrebe kod Allaha, kao što nema granica ni za Božiju neovisnost, vlast i plemenitost, a objedinjenje ove dvije neograničene stvari zapravo jeste dova: bezgraničnost čovjekove potrebitosti, na jednoj, kao i bezgraničnost Allahovog bogatstva i plemenitosti, na drugoj strani.

Ne mogu se iscrpiti riznice Allahovog imetka, niti ima granice Njegovoj vlasti i moći, Njegovoj plemenitosti i darežljivosti, kao što nema granice čovjekovom siromaštvu, potrebama, slabosti i nemoći.

Polazeći od ove postavke, nastojat ćemo saznati šta je to što trebamo tražiti od Allaha u dovi.

Prvo: blagoslov na Muhammeda i na čeljad Muhammedovu u dovi

Najznačajnija tačka u dovi nakon hvale i veličanja Allaha jeste salavat (blagoslov) na Muhammeda i na čeljad Muhammedovu, predvodnike muslimana.

Salavat na Božijeg poslanika, s.a.v.a., i na članove njegove porodice zauzima veoma važno mjesto u dovama. U islamskim tekstovima bilježi se veliko naglašavanje i potvrda značaja donošenja salavata. Ovo pridavanje važnosti salavatu ima i svoj jasan razlog. Uzvišeni Allah želi da od dove načinimo sredstvo za povezivanje muslimana s njihovim predvodnicima, kao i da se čvrsto držimo za uže vodstva koje je Allah učinio zaštitom za vjernike. Salavat je, tako, jedno od najznačajnijih sredstava ove duhovne povezanosti. Karike vodstva pružene su između Allaha i Njegovih robova, a vodstvo Poslanika i članova njegove porodice jedna je od najvažnijih karika.

Odanost Poslaniku zapravo je nastavak odanosti Allahu, a odanost Ehli-bejtu (članovima njegove porodice) nastavak je odanosti Poslaniku. A potvrda i produbljenje ove odanosti potvrda su odanosti Allahu te produbljenje i učvršćivanje odanosti Allahu. Ovo je jedno široko poglavlje znanja koje se ovdje ne može sažeti niti se o njemu može, na način kako bi to trebalo, opsežno govoriti. Nadam se da će me Allah pomoći da o ovoj značajnoj i osjetljivoj tački islamske kulture i obrazovanja islamskog ummeta progovorim na drugom mjestu.

U islamskim tekstovima bilježi se mnogo važnih potvrda o ovome, a u nastavku navest ćemo nekoliko tekstova koji govore o ovom pitanju, od kojih je najvažniji sljedeći tekst iz Kur'ana:

Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi, i šaljite mu pozdrav! (El-Ahzab, 56)

Od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., bilježi se da je rekao: “Salavat na mene svjetlost je na Siratu!”[1]

Od njega, s.a.v.a., također se prenosi i ovo: “Najškrtiji je onaj čovjek u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne donese salavat na mene!”[2]

Abdullah ibn Nuajm kaže: “Rekao sam Ebu Abdullahu, a.s.: ‘Ušao sam u kuću, a da se ni jedne dove nisam sjetio osim salavata na Muhammeda i na čeljad Muhammedovu?!’ On mi je na to rekao: ‘Znaj da nije niko izašao s nečim boljim od toga s čim si ti izašao!’”

Od Imama Bakira i Sadika, a.s., prenosi se sljedeće: “Najteže što će biti stavljeno na vagu na Sudnjem danu jeste salavat na Muhammeda i na njegov Ehli-bejt!”[3]

A od Vođe pravovjernih, a.s., u predaji od Šerifa – kako se navodi u Nehdžu-l-belagi – prenose se ove riječi: “Ako imaš kod Allaha kakvu potrebu, počni donošenjem salavata na Poslanika Njegovog, a zatim traži ispunjenje svoje potrebe, jer Allah je plemenitiji od tog da se zamoli za ispunjenje dvije potrebe, pa da onda jednu ispuni, a drugu uskrati!”[4]

A dova za poslanike, vjerovjesnike i njihove opunomoćenike spada u ovu vrstu dove.

Zabilježen je salavat i selam na poslanike i na njihove opunomoćenike uopćeno ili poimenice u mnogim tekstovima prenesenih dova od Ehli-bejta, a.s. Jedna od njih jeste i dova koja se navodi u Djelu Davudove majke, a koja se uči u bijelim danima mjeseca redžeba,[5] te koja se prenosi od Imama Sadika, a.s.

Jedan primjer salavata na Muhammeda i na njegovu porodicu

To je dova iz Sahife Sedždžadijje koja glasi: “Gospodaru, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu, izabranog, Odabranog, počašćenog, primaknutog blizini Božijoj, najboljim blagoslovom Svojim. I sreću mu najpotpuniju podari, i smiluj mu se najslađom milošću Svojom. Gospodaru, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu čistim blagoslovom, da ne bude nijedan blagoslov čišći od njega. I blagoslovi ga blagoslovom koji se uvećava, tako da ne bude ni jedan blagoslov veći od njega, i blagoslovi ga ugodnim blagoslovom, tako da ne bude ugodnijeg blagoslova od njega. Gospodaru, blagoslovi Muhammeda blagoslovom kojim ćeš ga zadovoljnim učiniti, i kojim ćeš njegovo zadovoljstvo uvećati. I blagoslovi ga blagoslovom kojim si Ti zadovoljan, i koji će Tvoje zadovoljstvo povećati. I blagoslovi ga samo takvim blagoslovom kakvim smo zadovoljni da bude blagoslovljen, kakvim samo njega smatraš dostojnim… Gospodaru, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu blagoslovom uvrštenim u blagoslove Tvojih meleka, poslanika, vjerovjesnika i drugih Tebi pokornih robova!”

Drugo: Dova za vjernike

Ovo je jedan od najvećih zahtjeva dove nakon zahvale i slavljenja Allaha te salavata na Poslanika, na njegovu čeljad, vjerovjesnike i njihove opunomoćenike. Ova dova jedan je od najznačajnijih vidova dove. Ona povezuje pojedinca muslimana s cijelim islamskim ummetom kroz povijest a i danas. Baš kao što ih i salavat na Muhammeda i na njegovu čeljad povezuje užetom odanosti spuštenim od Allaha.

Ovo je veza koju dova plete između pojedinca i cijele zajednice, s jedne strane, te između pojedinca i drugih ljudi s kojima ona dolazi u dodir, vežući se s njima na najbolji način na koji se ljudi mogu povezati, s druge strane. To je stoga što se ova veza stvara pred Allahom, i kao nastavak veze s Allahom, za koju ne zna niko osim Allaha, odnosno ona je odaziv Božijem pozivu.

Ovakva vrsta dove ostvaruje se na dva načina: na uopćen način bez imenovanja i određivanja osobe, ali i na način određivanja osobe i njenog imenovanja.

Uz Božiju pomoć, govorit ćemo o oba ova načina.

1.  Uopćena dova za vjernike

To je dova koju Allah voli i na koju se odaziva, kao što se odaziva i dovama koje se pridodaju toj dovi i slijede iz nje, jer Allah je plemenitiji od tog da cjepka u ispunjenju, pa da dio usliša, a dio odbije.

Ovakav oblik dove općenito za sve vjernike – žive i one koji su živjeli ranije i koji su nas pretekli u vjerovanju – vjerniku daje osjećaj historijske i praktične povezanosti (vertikalno i horizontalno) s vjerničkom porodicom kroz povijest a i danas, kao i osjećaj jedinstva te porodice te tijesne i čvrste veze koja nas vezuje za nju. Tako dova u našem životu ima dva vida: jednim nas veže za Allaha Uzvišenog, a drugim za muslimansku zajednicu, odnosno za sve one koji su kroz povijest na Zemlji vjerovali u Allaha.

U islamskim tekstovima bilježe se jasne potvrde ove vrste dove. Prenosi se da Allah nagrađuje dobrima vjernika koji upućuje dovu brojem svakog vjernika kojeg dova obuhvata, kao i to da će svaki vjernik kojeg obuhvati ova dova biti njegov zagovornik na Sudnjem danu kod Allaha, onda kad Uzvišeni dozvoli Svojim dobrim robovima da se zauzimaju za grješnike.

Od Ebu Abdullaha Sadika, a.s., prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Nema vjernika koji će moliti za vjernike i vjernice, a da mu Allah neće vratiti isto onoliko koliko je molio za njih dovom od svakog vjernika i vjernice, počevši od početka vremena do onih koji će biti do Dana sudnjeg. Bit će ljudi za koje će biti naređeno da ih vode u vatru na Sudnjem danu, pa će biti povedeni, a vjernici i vjernice će reći: ‘O Gospodaru, ovaj je upućivao dovu za nas, pa nam daj da se za njega zauzmemo!’, pa će Uzvišeni Allah njihov zagovor primiti i oni će se spasiti!”[6] 

Od Ebu Abdullaha, a.s., prenosi se i ovo: “Ko svakog dana dvadeset i pet puta kaže: ‘O Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama, i muslimanima i muslimankama!’, Allah će mu upisati brojem svakog vjernika što je nekad bio, i brojem svakog vjernika koji će biti do Sudnjeg dana po jedno dobro djelo, obrisat će mu po jedan grijeh i podići će ga za jedan stepen!”[7]

Od Musaa ibn Džafera, a.s., prenosi se da je običavao reći: “Ko bude upućivao dovu za svoju braću vjernike i vjernice, muslimane i muslimanke, Allah će mu za svakog vjernika kojeg je obuhvatila dova odrediti jednoga meleka koji će upućivati dovu za njega!”[8]

Ebul-Hasan Rida, a.s., kaže: “Nema vjernika koji će upućivati dovu za vjernike i vjernice, i za muslimane i muslimanke, žive i mrtve, a da mu Allah neće upisati po svakom vjerniku i vjernici po jedno dobro djelo, još od kad je Allah poslao Adema pa sve do Dana sudnjeg!”[9]

Imam Sadik, a.s., posredstvom svojih predaka, prenosi sljedeće riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.a.: “Nema vjernika niti vjernice koji su bili od početka vremena ili će doći do Sudnjeg dana, a da neće biti zagovornici za onog koji kaže u svojoj dovi: ‘O Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama!’ Bit će ljudi kojima će biti naređeno da idu u vatru, pa će biti povedeni, a tad će vjernici i vjernice reći: ‘Gospodaru naš, ovo je onaj koji je za nas molio, pa daj da se mi za njega zauzmemo!’, pa će Allah njihov zagovor uvažiti i oni će se spasiti!”[10]

Od Ebul-Hasana Ride, a.s., prenosi se da je rekao: “Nema vjernika koji će zamoliti za vjernike i vjernice, i muslimane i muslimanke, žive među njima i mrtve, a da mu Allah za to neće uzvratiti za svakog vjernika i vjernicu po jednim dobrim djelom, sve od kad je Allah poslao Adema pa do Dana sudnjeg!”[11]

Sadik, a.s., posredstvom svojih očeva, prenosi sljedeće riječi Božijeg poslanika, s.a.v.a.: “Nema čovjeka koji će moliti za vjernike i vjernice, a da mu Allah neće uzvratiti isto onako kako je on molio za svakog od tih vjernika i vjernica, od početka vremena ili za one koji će biti do Sudnjeg dana! Uistinu, bit će naređeno da se neki ljudi povedu prema vatri na Sudnjem danu, i oni će biti povedeni, a odjednom će vjernici i vjernice reći: ‘Gospodaru naš, ovaj je za nas upućivao dovu, pa daj da se za njega zauzmemo!’, pa će Allah njihov zagovor primiti i oni će biti spašeni vatre!”[12]

Od Ebu Abdullaha Sadika, a.s., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Kad neko od vas čini dovu, neka je uopći, jer to je za dovu uticajnije!”[13]

Ebu Abdullah, a.s., kaže: “Kad čovjek rekne: ‘O Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama, živim među njima i svim mrtvima, Allah mu uzvrati dovu brojem svih ljudi koji su bili i onih koji su ostali!”[14]

Primjeri uopćenog načina upućivanja dove

U nastavku, navest ćemo nekoliko primjera uopćavanja u dovi, i to iz tekstova dova prenesenih od članova Poslanikove porodice.

“O Allahu, podari bogatstvo svakom siromahu! O Allahu, zasiti svakog gladnog! O Allahu, odjeni svakog golog! O Allahu, vrati dug svakog zaduženog! O Allahu, olakšaj svakom potištenom! O Allahu, vrati svakog raseljenog njegovom domu! O Allahu, oslobodi svakog zarobljenika! O Allahu, popravi sve što je pokvareno od poslova muslimana! O Allahu, izliječi svakog bolesnika! O Allahu, podmiri naše siromaštvo Svojim bogatstvom! O Allahu, izmijeni naše loše stanje Svojim dobrim stanjem! I blagoslovi, Bože, Muhammeda i njegovu čistu porodicu!”

Od primjera ovakve vrste jeste i sljedeća dova: “O Allahu, obaspi siromahe među vjernicima i vjernicama bogatstvom i izobiljem! A bolesnike među vjernicima i vjernicama izlječenjem i zdravljem. Žive vjernike i vjernice blagošću i plemenitošću, a mrtve oprostom i samilošću. Putnike među vjernicima i vjernicama povratkom u njihove domovine zdrave i uspješne. Tako ti Tvoje milosti, o Najmilostiviji od svih milostivih. I neka je blagoslov na našeg velikana Muhammeda, pečata svih vjerovjesnika, i na njegovu čeljad čistu, i mir mnogo puta!”

Jedna od dova iz Sahife Sedždžadijje Imama Zejnul-Abidina, a.s., jeste i ova: “O Allahu, blagoslovi one koji slijede Istinu od današnjeg dana pa sve do Dana sudnjeg, i njihove žene, i njihova potomstva, i sve one među njima koji Ti se budu pokoravali, i to blagoslovom kojim ćeš ih sačuvati od griješenja prema Tebi, i kojim ćeš im napraviti mjesta u džennetskim perivojima, i kojim ćeš ih sačuvati od šejtanskih spletki, i kojim ćeš ih pomoći u onom od dobročinstva za što su od Tebe tražili pomoć, i kojim ćeš ih sačuvati događaja noćnih i danjih, osim onih koji donose dobro!”

Dova za čuvare granica muslimanskih zemalja

Primjer za ovakvu vrstu dove jeste dova za čuvare granica muslimanskih zemalja, a to je jedna od dova Sahife Sedždžadijje, koja glasi: “O Allahu, blagoslovi Muhammeda i čeljad njegovu, i utvrdi Svojom moći granice muslimanske, i pomozi njihove čuvare Svojom snagom, i obaspi ih svakim dobrom od Sebe. Allahu, blagoslovi Muhammeda i čeljad Muhammedovu, i njihovo oružje učini ubojitim, i čuvaj njihovo područje, i zaštiti njihovu sredinu. Ujedini ih i Ti se o njima pobrini, i zalihe im neprestano šalji. Ti im lično podari dovoljno opreme i podupri ih Svojom potporom. Pomozi ih strpljenjem, i štiti ih mogućnošću da prave spletke! Allahu, blagoslovi Muhammeda i njegovu čeljad, i učini da spoznaju ono što spoznali nisu, i poduči ih onom što ne znaju, i daj im da vide ono što ne vide!”

A od dova za borce koji nisu u stanju biti u boju jeste i sljedeća dova iz Sahife Sedždžadijje: “Allahu, kojeg god muslimana zabrine stanje islama te okupljanje sljedbenika mnogoboštva protiv njih, i namjeri krenuti u pohod ili se odluči boriti, pa ga u tome onemogući slabost, ili uspori siromaštvo, ili ga zadrži kakav događaj, ili mu se prepriječi bez njegove volje neka prepreka, upiši njegovo ime među Tebi odane robove, i daj mu nagradu boraca, i uvrsti ga među šehide i dobre ljude!”

Od molitvi za one koji pomažu iza ratnog poprišta jeste i ova dova iz Sahife Sedždžadijje: “Allahu, koji god musliman zamijeni borca ili stražara kod njegove kuće, ili na sebe uzme obavezu brige o njegovima u njegovom odsustvu, ili ga pomogne dijelom svog imetka, i snabdije ga opremom, ili u njegovom odsustvu pazi na njegovu čast – nagradi ga kao i njih, i količinom i oblikom!”

 

 
 
 

Izvor: Muhhamed Mehdi El-Asifi, Dova u baštini Poslanikove porodice, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011., sa arapskog preveli: Adnan Mešanović, Samed Jelešković, Mustafa Prljača


[1] Kenzu-l-‘ummal, hadis 2149.

[2] Kenzu-l-‘ummal, hadis 2144.

[3] Biharu-l-envar, 71/374.

[4] Nehdžu-l-belaga, 361.

[5] Bijeli dani u mjesecu su 13., 14. i 15. dan svakog mjeseca islamskog kalendara. (Prim. prev.)

[6] Usulu-l-Kafi, 535; El-Emali od Tusija, 2/95; Vesailu-š-ši‘a, 4/1151, hadis 8889.

[7] Sevabu-l-a‘mal, 88; Vesailu-š-ši‘a, 4/1152, hadis 8891.

[8] Vesailu-š-ši‘a, 4/1152, hadis 8893.

[9] Vesailu-š-ši‘a, 4/1152, hadis 8894.

[10] Emali-s-Saduk, 273; Biharu-l-envar, 93/385.

[11] Sevabu-l-a‘mal, 146; Biharu-l-envar, 93/386.

[12] Sevabu-l-a‘mal, 147; Biharu-l-envar, 93/386.

[13] Sevabu-l-a‘mal, 147; Biharu-l-envar, 93/386.

[14] Felahu-s-sail, 43; Biharu-l-envar, 93/387.

Pitanja i odgovori