Duhovni učinci druženja s Kur’anom
U petak, 13. februara 2026. godine, s početkom u 18 sati, u prostoru Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića u Sarajevu, održana je tribina pod nazivom „Duhovni učinci druženja sa Kur’anom“, u organizaciji Fondacije Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini. Skup je upriličen s ciljem podsjećanja na trajnu duhovnu snagu Kur’ana i njegovu presudnu ulogu u oblikovanju unutarnjeg mira i moralne stabilnosti savremenog čovjeka.
Program je otvoren učenjem časnog Kur’ana, čime je simbolično naglašena centralna tema susreta – povratak Božijoj riječi kao izvoru smisla, upute i duhovne obnove. Nakon uvodnih riječi moderatora dr. Sameda Jeleškovića, prvi se prisutnima obratio dr. Kobad Soleimani. U svom izlaganju ukazao je na duboku duhovnu povezanost između čistog srca Poslanika Muhammeda, časnog Kur’ana, blagoslovljenog mjeseca Ramazana i noći Lejletu-l-Kadr, naglašavajući da između ovih svetih zbilja postoji jedinstvena duhovna vertikala. Istakao je da je mjesec ramazan posebna prilika da čovjek kroz svjesno i promišljeno druženje s Kur’anom obnovi vlastitu duhovnost, te da se prava snaga Kur’ana otkriva onda kada se njegova poruka prima srcem i razumom, a ne samo formalnim učenjem.
Nakon njega, izlaganje je održao prof. dr. hafiz Safet Husejnović, koji je govorio o ljepoti Kur’ana i ljepoti njegovog učenja. Naglasio je da je Kur’an duhovna hrana bez koje čovjek ne može ostvariti svoju puninu, te pojasnio da telavet podrazumijeva pažljivo i svjesno učenje praćeno razmišljanjem o značenju ajeta. Podsjetio je na predaje koje govore o uzvišenom položaju onih koji se trajno druže s Kur’anom, ističući da učenje Kur’ana oplemenjuje čovjeka, uzdiže ga iznad njegovih slabosti i vodi ka duhovnoj zrelosti i moralnoj izgrađenosti.
Treći izlagač bio je prof. dr. Mohammad Rezapur, koji je svoje izlaganje posvetio pojmu upute u Kur’anu, posebno u kontekstu mjeseca Ramazana kao vremena Objave i posebne božanske milosti. Pozivajući se na tumačenja Allame Tabatabaija, pojasnio je da pojam upute obuhvata i ukazivanje i uvođenje na pravi put. U tom okviru elaborirao je tri razine upute: fitretsku, koja je usađena u čovjekovu prirodu, onu koja dolazi putem vjerovjesnika, te onu koja se ostvaruje kroz pročišćenje duše. Naglasio je da se potpuna realizacija upute zbiva tek kada se ove dimenzije sjedine u čovjekovom unutarnjem životu.
Na kraju se prisutnima obratio dr. Refik Razić, koji je govorio o temeljnom smislu ljudskog postojanja. Istakao je da savremeni čovjek, uprkos obilju informacija i tehnološkom napretku, često ostaje bez odgovora na ključna egzistencijalna pitanja: ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo. Naglasio je da upravo Kur’an daje cjelovite odgovore na ova pitanja, vraćajući čovjeku unutarnji spokoj i jasnoću životnog smjera. Posebno je istakao da svrha stvaranja, prema tumačenjima imama iz Ehlul-bejta, leži u spoznaji Boga, te da istinsko druženje s Kur’anom podrazumijeva promišljanje, razumijevanje i unutarnje usvajanje njegove poruke.
U vremenu duhovne raspršenosti i egzistencijalne nesigurnosti, Kur’an ostaje trajni orijentir, izvor jasnoće i temelj individualne i društvene obnove.
