Vrste etičkih istraživanja

Deskriptivna etika

Pod deskriptivnom etikom[1] misli se na proučavanje i istraživanje o opisu i pojašnjenju morala pojedinca ili različitih društava, što znači izvještavanje i opisivanje o prihvaćenim moralnim principima od strane pojedinca, skupine ili određene vjere. Metoda istraživanja kod ovakvih etičkih proučavanja je tradicijska i prenesena, a ne dedukcijska i racionalna, dok je cilj isključivo upoznavanje s načinom ponašanja i moralom određenog pojedinca ili društva, a ne preporučivanje i privlačenje pojedinaca djelovanju upravo prema moralu o kojem se izvijestilo ili izbjegavanju lošeg morala. Po pravilu, u ovakvim slučajevima se ne izvještava o ispravnosti ili neispravnosti moralnih svojstava o kojima se izvijestilo. Ova vrsta povijesnih istraživanja obično se nalazi u domenu naučnih aktivnosti psihologa, sociologa, antropologa i historičara.

Istraživanja koja se obavljaju o kakvoći morala i ponašanja Eskima, nomadskih plemena, primitivnih afričkih i australskih plemena ili različitih religija tiču se domena deskriptivne etike. Sudovi kao što su: “Jedenje mesa mrtvih očeva kod Kalatina [indijsko pleme] jeste dobro”,[2] “ubijanje staraca je kod Eskima prihvaćeno”, “ubijanje djevojčica je kod neznabožačkih Arapa bilo dobro”, ili: “Opijanje je u islamu loše”, svi predstavljaju primjere deskriptivne etike.

Normativna etika

Normativna etika[3] predstavlja normativna proučavanja i istraživanja vezana za određivanje principa, mjerila i metoda kojima se želi objasniti ružno i lijepo, ispravno i neispravno, treba i ne treba i sl.[4] Ova vrsta etičkih proučavanja, koja se nekada nazivaju i propisujuća etika, bavi se proučavanjem čovjekovih voljnih djela iz aspekta što su dobra ili loša, što ih treba ili ne treba činiti i sl., zanemarujući kakvo je gledište određenog pojedinca, naroda ili vjere vezano za njih. Drugim riječima, tema koja se u ovakvim etičkim istraživanjima proučava nije određena vjera ili narod, nego su njihova tema čovjekova slobodna voljna djela. Upravo iz ovog razloga nekada se naziva i etikom prvog reda (first order ethics).[5]

Metoda istraživanja kod ovakvih etičkih istraživanja je deduktivna i racionalna, a ne iskustvena i tradicionalna. Uopćeno se može reći da normativna etika u vezi s etičkim sudovima vodi dvije rasprave:

a) Filozofska odbrana općih vrijednosnih presuda kao što su: “Pravednost je dobra”, ili: “Treba biti pravedan”, te: “Nepravda je loša i ne treba činiti nepravdu.”

b) Nastojanje s ciljem predstavljanja teorije koja pojašnjava dobrotu nekog djela i nalaže da neko djelo treba činiti. Naprimjer, ako se u jednom etičkom poretku kazuje: “Pravda je dobra”, ili: “Treba biti pravedan”, u normativnoj etici se raspravlja o mjerilu ovakvih općih presuda i njihovim dokazima te se nastoji odgovoriti na pitanja kao što su: Šta je razlog ispravnosti ispravnih djela (right action), kako možemo reći da je neko djelo ispravno i, u principu, zašto trebamo usvojiti dobar moral i sl.[6]

Kako bi se odgovorilo na ova pitanja, kroz povijest etičkih proučavanja čovjeka ponuđeni su brojni i različiti odgovori. Primjera radi, jedna skupina je smatrala da etički egoizam[7] predstavlja osnovu dobrote ili potrebe za činjenjem nekog djela, drugi su opći utilitarizam,[8] a treću teoriju božanskog naređenja[9] predložili kao najbolje mjerilo za dobrotu i potrebu za činjenjem voljnih djela.

Metaetika

Analitičko-filozofsko proučavanje i istraživanje o etičkim sudovima stručno se naziva metaetika.[10] Ovaj dio etičkih proučavanja može se nazivati i teoretska etika (theoretical ethics), filozofska etika (philosophical ethics), logika etike (the logic of ethics), analitička etika (analytical ethics), kritička etika (critical ethics) i epistemologija etike (epistemology of ethics).[11] Ona ni na koji način “ne uključuju iskustvena i povijesna istraživanja i teorije o etici”, a također nemaju zadaću “da brane nijednu normativnu presudu ili određenu vrijednost ili da se njima bave”. Drugim riječima, tema metaetike niti su etika i ponašanje koji su prihvatljivi određenom narodu ili vjeri niti su voljna djela čovjeka, nego su tema ovog dijela etičkih proučavanja upravo one etičke rečenice i sudovi koji se iznose u normativnoj etici. Upravo iz ovog razloga nazivaju je i etika drugog reda (second order ethics).[12]

Osobe koje etičke sudove razmatraju iz ovog aspekta u pogledu njihove istinitosti ili neistinitosti, ispravnosti ili neispravnosti jesu neutralne; naprimjer, dva suda: “Abortus je loš”, i: “Abortus je dobar”, u njihovim očima su jednaki. U ovom dijelu glavna zadaća metaetike je proučavanje značenja dobrog i lošeg te analiza sudova koji su predmet rasprave.[13]

Najvažniji naslov ovog dijela etičkih istraživanja je metaetika, za koji neki tvrde da se prvi put upotrijebio od strane neopozitivista i od strane nekih marksističkih istraživača i autora, i to nasuprot normativnoj etici.[14] Iz ovog razloga u djelima prijašnjih filozofa etike ne može se naći trag ovom terminu, “iako se sigurno u njihovim djelima mogu zapaziti istraživanja te vrste, zahvaljujući kojima je nastala ova oblast”.[15]

Međutim, iz kojih aspekata metaetika racionalno-filozofski analizira etičke sudove? Drugim riječima, dokle sežu rasprave metaetike? U metaetici se o etičkim sudovima raspravlja i oni bivaju analizirani iz najmanje triju aspekata:

1. Semantika (semantical question)

U ovom dijelu se raspravlja o pojmovima i dijelovima etičkih sudova. Ovdje se uglavnom izrazi kao što su dobro, loše, treba, ne treba, ispravno i neispravno, koji se u etičkim sudovima i rečenicama koriste kao predikati, analiziraju i definiraju, zato što je u većini etičkih sudova značenje subjekta jasno. Naprimjer, pitanja kao što su “abortus”, “istinoljubivost”, “lažljivost” i “ubistvo”, koji postaju subjekti u etičkim presudama, nemaju potrebu za definiranjem. Naravno, ako je i subjekt etičke presude nejasan, onda i on biva predmetom semantičke rasprave. Takve su rasprave koje se vode o značenjima termina pravda i nepravda. Također, svi pojmovi koji se koriste u pretpostavkama etičkih sudova, kao što su sloboda, odabir, težnja, podsticaj, ili pojmovi koji se koriste kod rezultata etičkih presuda, poput pojmova užitak, savršenstvo, sreća, spas i sl, bivaju podvrgnuti semantičkim proučavanjima i analizama.

2. Epistemologija (Epistemological question)

Pitanja poput toga: Da li su etički sudovi deskriptivni ili preskriptivni?, da li su etičke presude relativne ili apsolutne?, kao i proučavanje mjesta razuma, dedukcije i demonstrativnog argumenta u etičkim pitanjima, što se smatra jednim od najozbiljnijih pitanja filozofije morala, pripadaju domenu epistemologije etičkih sudova. Ove teme se u metaetici podvrgavaju dubokim analizama i preciznim i detaljnim filozofskim proučavanjima.

3. Logika (Logical questions)

Pitanja poput: Da li se treba može izvoditi iz postoji ili ne?, da li u principu etičke sudove možemo izvoditi iz neetičkih rečenica?, i općenito, kakva veza postoji između zbilje i vrijednosti?, a i kakvu vezu jedni s drugim imaju etički sudovi?; navedena pitanja se tiču logike etičkih sudova i ubrajaju se u najvažnija pitanja metaetike.

Izvor: Mohammad Taqi Mesbah Yazdi, Osnove filozofije morala, Izdavaštvo „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2025, s prezijskog preveo: Lutfi Akbaš

[1] Descriptive ethics.

[2] The Elements of Moral Philosophy, p. 15.

[3] Normative ethics. Naravno, u nekim etičkim djelima za ovakvu vrstu etič kih istraživanja koristi se i izraz substantive ethics. (“Ethics, problems of”, in: The Encyclopedia of Philosophy, Paul Edwards, Vol. 3, p. 118)

[4] “Ethics, problems of”, in: The Encyclopedia of Philosophy, Vol. 3, pp. 121–122.

[5] Philosophical Ethics, p. 9.

[6] Za više informacija o normativnoj etici i njenom domenu i dosegu vidi: Shelly Kagan, Normative Ethics, pp. 1–11.

[7] Ethical egoism.

[8] General utilitarianism.

[9] Divine command theory.

[10] Metaethics.

[11] “Ethics, problems of”, in: The Encyclopedia of Philosophy, Vol. 3, p. 118.

[12] Philosophical Ethics, p. 9.

[13] “Ethics, problems of”, in: The Encyclopedia of Philosophy, p. 790; A Dic tionary of Ethics, p. 260.

[14] A Dictionary of Ethics, p. 260.

[15] “Negareši kolli bar falsafe-je ahlak”, u: Ma‘refat, br. 15, str. 48.