
Jasni i manje jasni ajeti

Allame Tabatabai ističe kako postoje značajne razlike u definiranju muhkem (jasnih) i mutešabih (manje jasnih) ajeta, ali svi se slažu u sljedećem:
1. Muhkem ajeti su oni čije je značenje samo po sebi jasno – u njih treba vjerovati i postupati prema njima.
2. Mutešabih ajeti nisu razumljivi na osnovu njihovog doslovnog značenja (zahir), već ih je potrebno tumačiti putem te'vila (skrivenog, unutarnjeg značenja ajeta). Njihovo doslovno slijeđenje je zabranjeno, što je stav svih vjerskih škola, ali je u njih također nužno vjerovati.
Allame Tabatabai dalje objašnjava: Kur'an se opisuje kao nur (svjetlo), hidajet (uputa) i Kitabun mubin (prosvjetljujuća Knjiga). Nemoguće je da se ova tri svojstva međusobno isključuju. Ako postoje ajeti čije značenje ne možemo razumjeti, a istovremeno Kur'an ima funkciju svjetla i upute, tada bi se činilo da su ova svojstva u međusobnoj suprotnosti. To znači da mora postojati način za razumijevanje tih ajeta.
أَفَلاَ يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ وَلَوْ كَانَ مِنْ عِندِ غَيْرِ اللّهِ لَوَجَدُواْ فِيهِ اخْتِلاَفًا كَثِيرًا
“A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” (Kur'an, 4:82)
Promišljanjem o Kur'anu uklanjaju se nejasnoće, no pojavljuje se prividna kontradikcija. Ranije smo zaključili da mutešabih ajeti nisu dostupni neposrednom razumijevanju, a zatim nailazimo na ajet koji, na prvi pogled, tvrdi suprotno:
هُوَ الَّذِيَ أَنزَلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ مِنْهُ آيَاتٌ مُّحْكَمَاتٌ هُنَّ أُمُّ الْكِتَابِ وَأُخَرُ مُتَشَابِهَاتٌ فَأَمَّا الَّذِينَ في قُلُوبِهِمْ زَيْغٌ فَيَتَّبِعُونَ مَا تَشَابَهَ مِنْهُ ابْتِغَاء الْفِتْنَةِ وَابْتِغَاء تَأْوِيلِهِ وَمَا يَعْلَمُ تَأْوِيلَهُ إِلاَّ اللّهُ وَالرَّاسِخُونَ فِي الْعِلْمِ يَقُولُونَ آمَنَّا بِهِ كُلٌّ مِّنْ عِندِ رَبِّنَا وَمَا يَذَّكَّرُ إِلاَّ أُوْلُواْ الألْبَابِ
“On tebi objavljuje Knjigu. U njoj ima jasnih ajeta (muhkem), oni su temelj Knjige, a drugi su manje jasni (mutešabih). Oni u čijim je srcima bolest povode se za manje jasnim ajetima da bi smutnju izazvali i da bi stigli do tumačenja (te'vila). A te'vil njihov ne zna niko osim Allaha. A oni čiji su korijeni duboko u znanju kažu: ‘Mi vjerujemo i u jedne i u druge, jer sve je od našeg Gospodara.'” (Kur'an, 3:7)
Svevišnji Allah objavio je muhkem ajet kao osnovu Knjige. Ako su oni temelj, to znači da nam omogućuju pristup razumijevanju mutešabih ajeta, koji su zapravo njihovi ogranci.
U konačnici, može se zaključiti da ne postoji nijedan kur'anski ajet koji nije moguće razumjeti. Ovakvo razumijevanje može biti dvovrsno:
- Ajeti koji su sami po sebi razumljivi.
- Ajeti koji se razumijevaju posredno – kada se njihovo značenje tumači u svjetlu muhkem ajeta.
Ovo razumijevanje moguće je postići uz pomoć Ehli-bejta, koji su prenijeli da se značenje mutešabih ajeta može dosegnuti preko muhkem ajeta. Primjer za to su sljedeći ajeti:
الرَّحْمَنُ عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَى
“Milostivi, koji se uzdigao na Prijestolje.” (Kur'an, 20:5)
وَجَاء رَبُّكَ وَالْمَلَكُ صَفًّا صَفًّا
“I kad dođe Gospodar tvoj i meleci u redovima.” (Kur'an, 89:22)
Ova dva ajeta impliciraju tjelesnu formu, no njihov te'vil postaje jasan kroz sljedeći ajet:
لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ
“Ništa Mu nije slično.” (Kur'an, 42:11)
S obzirom na to da je svojstvo tjelesnog svijeta kretanje, ovaj ajet ukazuje na drugačije tumačenje prethodnih ajeta.
Sujuti u djelu Durrul-Mensur prenosi Poslanikove, s.a.v.a., riječi: “Allah nije objavio nijedan ajet koji pobija druge, nego ih je objavio da se međusobno podržavaju. Ono što razumijete – djelujte po tome, a što ne razumijete – vjerujte u to.”
Imam Sadik, mir s njime, kaže: “Djelujte po muhkemu (jasnim ajetima). Postoje ljudi za koje je cijeli Kur'an muhkem.” Mutešabih ajeti relativnog su značenja – za nekoga su jasni, dok su za druge nejasni. Također, Imam Sadik kaže: “Ako mutešabih tumačimo muhkemom, onda smo na siratu-mustekimu.”
Allame Tabatabai u zaključku iznosi dva ključna stava: Uvijek postoji način za tumačenje mutešabih ajeta tako da nijedan ne ostane nepoznat i značenje mutešabih ajeta postaje jasno kada se njihovo tumačenje oslanja na muhkem ajet.
Prof. Akbar Eydi