Isticanje ljudskih nedostataka

 وَ يَذْكُرُونَ مَسَاوِئَ النَّاسِ

“Spominju tuđe nedostatke.”

 Ajeti

إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَن تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِي الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِي الدُّنْيَا وَ الْآخِرَةِ وَ اللَّهُ يَعْلَمُ وَ أَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na Ovome i na Onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.[1]

لَّا يُحِبُّ اللَّهُ الْجَهْرَ بِالسُّوءِ مِنَ الْقَوْلِ إِلَّا مَن ظُلِمَ وَ كَانَ اللَّهُ سَمِيعًا عَلِيمًا

Allah ne voli da se o lošem (postupanju drugih) glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.[2]

Predaje

Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Slavljeni i Uzvišeni Allah je stvorio vjernika iz veličine Svoje uzvišenosti, pa ko ga vrijeđa ili ga odbije – odbio je Allaha.”[3]

Huzejfe ibn Mensur prenosi: “Pitao sam Imama Sadika, mir s njim, šta znače riječi koje ljudi izgovaraju: ‘Sramota vjernika je zabranjena drugom vjerniku’. Imam je rekao: ‘Nije onako kako ti misliš. Sramota vjernika je da vidi kako vjernik priča nešto što ga sramoti, pa to upamti kako bi ga jednog dana u srdžbi osramotio.’”[4]

Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Onaj ko širi nemoralno djelo je poput onoga ko ga je prvi put počinio, a ko sramoti vjernika zbog nečega (što je učinio ili rekao), neće umrijeti dok i sam isto ne učini.”[5]

Imam Bakir, mir s njim, je rekao: “Rob je najbliži nevjerovanju kada nekog čovjeka prihvati kao brata u vjeri, a potom broji njegove posrtaje i pokliznuća kako bi ga jednog dana time osramotio.”[6]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Ko kaže o vjerniku nešto što je vidio vlastitim očima ili čuo vlastitim ušima, on je od onih koji su obuhvaćeni Božijim riječima: One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna.”[7]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Ko prenese nešto o vjerniku s namjerom da ga time osramoti i da mu uništi ugled među ljudima, Allah će ga izvesti iz Svoje skrbi i predati šejtanovoj skrbi.”[8]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, rekao je:

“Da bi se stidio dovoljno ti je da se baviš svojim nedostacima!”[9]

“Čuvaj se druženja s onima koji istražuju nedostatke drugih ljudi! Zaista, nije od njih siguran onaj ko se s njima druži.”

“Oni koji istražuju tuđe nedostatke su najodvratniji ljudi.”

“Istraživanje ljudskih mahana je jedna od najlošijih stvari.”

“Najveći nedostatak je to da drugog optužiš da posjeduje nedostatak koji ti imaš.”

“Čudim se onom koji nedostatke drugih smatra lošim i ružnim, a sebe – koji ima najviše nedostataka – ne vidi.”

“Onome koji istražuje skrivene mahane Allah uskraćuje ljubavi srca (drugih).”

“Ogovaranje spada u najgore laži.”[10]

“Ogovaranje je znak licemjera.”

“Pametan i razuman je onaj koji čuva svoj jezik od ogovaranja.”

“Čuvaj se ogovaranja. Ono izlaže srdžbi Allahovoj, i srdžbi ljudi, te poništava nagradu.”

“Najmrskije stvorenje Allahu je onaj koji ogovara.”

“Pokrivaj mahane brata svoga zbog svojih mahana koje poznaješ.”[11]

“Onome ko istražuje mahane ljudi, Allah će razotkriti sramotu.”

“Pokrivaj mahane koliko možeš, Slavljeni Allah će pokriti tebi ono što voliš da bude pokriveno.”

“Najbolji čovjek je onaj kojeg zaokupljenost vlastitim slabostima odvraća od bavljenja tuđim.”[12]

“Onaj koji ti obznani mahane, on te ustvari voli.”

“Onaj što skriva tvoje slabosti ustvari ti je neprijatelj.”

“Neka kod tebe uživa najveći prestiž onaj koji ti ukazuje na nedostatke, i pomaže ti protiv prohtjeva tvoje duše.”

Objašnjenje

Potrebno je da vjernik svodi račun sa samim sobom, svakog dana, potom da zastane kod svojih ružnih djela i loših svojstva, te da pristupi njihovom popravljanju. Uslijedit će objašnjenje Božijih riječi u opisu ljudi posvećenih Budućem svijetu: “Svode račune sa sobom.”[13]  Podrobno objašnjenje o ovome će biti dato kroz navođenje ajeta i predaja, te naše kratko pojašnjenje.

Zaista, nemar roba vjernika prema vlastitim mahanama i poročnim svojstvima, usmjerava ga ka bavljenju mahanama vjernika, kao i drugih ljudi, te razglašavanju loših stvari vezanih za ljude. Iz toga dalje proizlazi samozadivljenost, samoobmana i loše mišljenje o ljudima, a ovo vodi usamljenosti osobe i odvojenosti članova društva jednog od drugog, te sukobu i gubljenju moći.

Poznato je da su oni koji su nemarni prema svojim mahanama, bilo da su vjernici ili ne, zaista ljudi posvećeni Ovom svijetu. Pravi vjernik ne može biti takav da se bavi ljudskim mahanama i da razveže svoj jezik o njima. Spominjanje ljudskih mahana općenito je pokuđeno, i zaslužuje kaznu, a kada su u pitanju vjernici kao objekt ogovaranja, kazna za to je teža, te ovakva osoba zaslužuje dvije kazne: kaznu na Ovom svijetu i kaznu na Onome svijetu. Kao što je Uzvišeni Bog rekao:

إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَن تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِي الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِي الدُّنْيَا وَ الْآخِرَةِ وَ اللَّهُ يَعْلَمُ وَ أَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na Ovome i na Onome svijetu, Allah sve zna, a vi ne znate.”[14]

Uzvišeni ne navodi kakva je kazna na Ovom svijetu. Možda je ona upravo loša posljedica na duši onog koji voli spominjati ljudske mahane, ili se pak misli na posljedice njegovog djela, kao što su međusobne netrpeljivosti i svađe u društvu, ili pak neka druga kazna o kojoj nismo obaviješteni, jer Istiniti kaže:

وَ اللَّهُ يَعْلَمُ وَ أَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

Allah zna, a vi ne znate.[15]

Allah Uzvišeni u Svom govoru ukazao je na još jednu preciznu i prefinjenu stvar, naime, kako god je spominjanje ljudskih mahana i nedostataka pokuđeno, tako je pokuđeno i voljeti da se spominju i šire takve stvari, i to je kažnjivo i na Ovom i na Budućem svijetu, pa o ovome treba dobro promisliti.

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] En-Nūr, 19.

[2] En-Nisā’, 148.

[3] Bihāru-l-envār, sv. 72, str. 142, predaja 1.

[4] Bihāru-l-envār, sv. 72, str. 214, predaja 8.

[5] Isto, str. 215, predaja 12.

[6] Isto, predaja 13.

[7] Isto, sv. 75, str. 240, predaja 2; En-Nūr, 19.

[8] Bihāru-l-envār, sv. 72, str. 254, predaja 36.

[9] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje o mahanama, kao i naredne predaje.

[10] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje o ogovaranju, također i naredne predaje.

[11] Isto, poglavlje o nedostacima, također i naredne predaje.

[12] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje o mahanama, kao i naredne predaje.

[13] Predaja s Miradža, poglavlje 15.

[14] En-Nūr, 19.

[15] El-Bekare, 216.