Napuštanje svođenja računa sa sobom

 “Ne svode račune sa sobom.”

Ajeti

وَ مَنْ أَظْلَمُ مِمَّن ذُكِّرَ بِآيَاتِ رَبِّهِ فَأَعْرَضَ عَنْهَا وَ نَسِيَ مَا قَدَّمَتْ يَدَاهُ إِنَّا جَعَلْنَا عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ أَكِنَّةً أَن يَفْقَهُوهُ وَ فِي آذَانِهِمْ وَقْرًا وَ إِن تَدْعُهُمْ إِلَى الْهُدَىٰ فَلَن يَهْتَدُوا إِذًا أَبَدًا

I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur'an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti na Pravi put pozoveš, oni nikada neće Pravim putem poći.[1]

Predaje

Imam Kazim, mir s njim, je rekao: “Nije od nas onaj koji svaki dan ne svede račun sa samim sobom, pa ako je činio dobra djela, traži od Allaha da mu pomogne da ih učini još više, a ako je činio loša djela, traži od Allaha oprost za njih i kaje se.”[2]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, rekao je: “Onog ko ne nadoknađuje svoje propuste strasti nadvladavaju, a onom ko ima takvih propusta i manjkavosti, smrt je bolja od života.[3]

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Onaj kome su dva dana jednaka prevaren je; onaj kome je današnji dan bolji od jučerašnjeg, sretan je i u zavidnom je položaju, onaj kome je jučerašnji dan bolji od današnjeg proklet je; onaj koji kod sebe ne pronađe napredak ima propusta i manjkavosti, a za onog ko ima propusta i manjkavosti, smrt je bolja od života.”[4]

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Koliko je samo tragalaca za Ovim svijetom koji ostaše praznih ruku, i koliko je onih koji su ga dobili, pa su se rastali od njega. Neka te traganje za njim ne odvoji od djelovanja tvoga; traži ga od Onog ko ga daje i od Vlasnika njegovog. Koliko je samo pohlepnih ljudi Ovaj svijet bacio na zemlju; odvraćajući ih onim što su dosegli od njega od traženja Budućeg svijeta; sve dok im život nije minuo, a smrtni čas ih sustigao.”[5]

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Utamničen je onaj koga Ovaj svijet sputa od Budućeg.”[6]

Objašnjenje

Pri objašnjenju Božijih riječi: “Svode račune sa sobom”[7], u opisu ljudi privrženih dobru i Onom svijetu, navest ćemo ajete i predaje koje podstiču duhovnog putnika na svođenje računa sa samim sobom.

Onaj koji napušta svođenje računa sa samim sobom, bit će od ljudi privrženih Ovom svijetu, jer su njih ljubav prema Ovom svijetu i uronjenost u njegove naslade odvratili od brige za Budući svijet i njegove blagodati i strahote. Oni neće svoditi račune sa sobom sve dotle dok ne saznaju da su uskraćeni i obmanuti, kako bi pristupili liječenju, iako se naizgled radi o ljudima vjere i pokornosti. Ostatak života provode u prolaznim ukrasima i smrtni čas ih zatiče, a da nisu za sebe pripremili nikakvo dobro. Nisu nadoknadili nedostatke svoje, nego su svakog trena svog života uvećavali svoju manjkavost, gubitništvo i udaljenost od iskonske prirode.

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] El-Kehf, 57.

[2] El-Kāfī, sv. 2, str. 453, predaja 2.

[3] Bihāru-l-envār, sv. 67 predaja 3.

[4] Vesāilu-š-šī‘a, sv.16, str. 94, predaja 21073.

[5] El-Kāfī, sv. 2, str. 455, predaja 9.

[6] Isto.

[7] Predaja s Miradža, poglavlje 15.