Kur'an o zemaljskim fenomenima

Planine

Na mnogo mjesta u Kur’anu naglašava se fenomen planina, poziva se da se o njemu razmišlja i čak se naglašava aspekt iz kojeg se o tome treba razmišljati:

وَهُوَ ٱلَّذِي مَدَّ ٱلۡأَرۡضَ وَجَعَلَ فِيهَا رَوَٰسِيَ وَأَنۡهَٰراً

On je Zemlju ravnom učinio i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio…[1]

Revasi (رواسی) je pridjev koji zamjenjuje imenicu i znači čvrste, nepomične planine. Nije rečeno krute planine ili visoke planine. Izraz revasi ukazuje na značenje po kojem su planine učvršćivači (sidra) Zemlje, jer riječ irsa (ارساء) znači usidravanje broda.

Dakle, osim stabilnosti, kao da se nešto drugo na to oslanja, a to dovodi do mirnoće Zemlje. Ovaj izraz se nalazi u velikom broju ajeta gdje se kaže da su planine stvorene poput sidra i eksera da bi spriječile podrhtavanje Zemlje.

وَجَعَلۡنَا فِي ٱلۡأَرۡضِ رَوَٰسِيَ أَن تَمِيدَ بِهِمۡ

Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da se ona s njima ne potresa…[2]

Planine smo učinili sidrima da bi spriječile podrhtavanje Zemlje. To znači da kad ne bi bilo planina, Zemlja bi nužno stalno podrhtavala. Ovo značenje je naučno potvrđeno. Plinovi unutar Zemlje uzrokuju podrhtavanje Zemljine kore i ponekad se to manifestira kao zemljotres.

Izraz “da se ona s njima ne potresa” znači da ne podrhtava ili da ne vibrira.

وَٱلۡجِبَالَ أَوۡتَاداً

I planine klinovima.[3]

Izraz evtada ‒ klinovi (اوتادا) može odaslati isto značenje.

Putevi

وَجَعَلَ لَكُمْ فِيهَا سُبُلًا

I po njoj vam puteve načinio…[4]

Tvrdnja da Bog po Zemlji uspostavlja puteve na početku se čini jednostavnom, jer čovjek također pravi puteve, što je lahko, pa ih još i asfaltira.

Ali radi se o tome da kad bi Zemlja bila potpuno ravna, onda se na njoj ne bi međusobno razlikovali njeni dijelovi i niko ne bi mogao nigdje pronaći put. Osim toga, pomoću neravnina, planina, brda i usjeka putevi se uobličavaju. Te iste planine i neravnine, ako bi bile u obliku visokog ravnog zida, prelazak preko njih ne bi bio moguć. Dakle, upravo onako kako one obilježavaju predjele na Zemlji, tako utječu na uobličavanje puteva. A to je ogromna blagodat. Kur’an spominje ove tanahne detalje i poziva nas da onjima razmišljamo.

Vjetrovi

O vjetrovima se u Kur’anu govori iz nekoliko aspekata:

1. uzrokuju nastanak oblaka pa kao rezultat toga pada kiša, te su nosioci radosne vijesti o milosti Božijoj;

2. oplođuju (objasnit ćemo šta to znači);

3. Uzrokuju kretanje jedrenjaka:

إِنْ يَشَأْ يُسْكِنِ الرِّيحَ فَيَظْلَلْنَ رَوَاكِدَ عَلَىٰ ظَهْرِهِ

Ako želi, On umiri vjetar i one (lađe) na površini njegovoj ostaju nepokretne…[5]

Kur’an Časni je uzdigao i probudio u nama to osjećanje da fenomene ne posmatramo površno:

هُوَ الَّذِي يُرْسِلُ الرِّيَاحَ بُشْرًا بَيْنَ يَدَيْ رَحْمَتِهِ

On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje…[6]

وَأَرۡسَلۡنَا ٱلرِّيَٰحَ لَوَٰقِحَ فَأَنزَلۡنَا مِنَ ٱلسَّمَآءِ مَآءٗ

Mi šaljemo vjetrove oplođujuće, a iz neba spuštamo vodu…[7]

Neki pod izrazom levakih podrazumijevaju ono što oplođuje drveće, a vjetar je jedno od sredstava oplodnje biljaka. Vjetar nosi pelud s prašnika na tučak (kod nekih biljaka ovaj čin se obavlja posredstvom pčela i drugih insekata) i oplođuje ga. Međutim, s obzirom na nastavak ajeta u kojem se kaže: “A iz neba spuštamo vodu” to izgleda nevjerovatno, jer da se pod ovim podrazumijevalo oplođavanje, onda bi nastavak ajeta bio u skladu s njegovim početkom i bilo bi kazano: “I biljke smo učinili plodnim.”

Dakle, velika je vjerovatnoća da je ovo oplođavanje povezano s padanjem kiše. Neka izučavanja u savremenoj nauci nakupine u oblacima (radi padanja kiše) smatraju povezanim s vjetrovima i njihovim različitim vrstama. Jer da bi se vodena para koja se nagomilala u vidu oblaka pretvorila u vodu, potreban joj je katalizator[8], i upravo vjetar ima ulogu tog katalizatora pa putem akcije i reakcije koje se dešavaju u oblacima nastaju kapljice i pada kiša.

Ovo stoji u slučaju da izraz levakih prihvatimo u značenju onoga što oplođuje, ali čini se da on u arapskom jeziku nema to značenje. Izraz levakih označava ono što je bremenito ili plodonosno. U tom slučaju može imati drugo značenje: znači da je sam vjetar bremenit nečim i da nosi nešto što uzrokuje padanje kiše. Moguće je da on nosi električni naboj ili nešto drugo što je naukom dokazano ili će biti dokazano. U svakom slučaju, o tome se može razmišljati, ali ne smije se ajet usklađivati s nekim fenomenom. Ajet najprije treba dobro razumjeti. Ako je uskladiv s postojećim zakonima tim bolje, ali ako nije, onda ne trebamo sebe obavezivati usklađivanjem.

Grmljavina i munja

هُوَ ٱلَّذِي يُرِيكُمُ ٱلۡبَرۡقَ خَوۡفٗا وَطَمَعٗا وَيُنشِئُ ٱلسَّحَابَ ٱلثِّقَالَ

On je Onaj Koji vam pokazuje munju da se uplašite i ponadate, i On stvara teške oblake.[9]

U ovom ajetu se, kao i u ostalim primjerima, ukazuje na povezanost s Bogom: “On je Onaj Koji…”, a također se govori o ulozi samog tog fenomena za čovjeka: “Pokazuje vam…”.

U sljedećem ajetu se kaže:

وَيُسَبِّحُ ٱلرَّعۡدُ بِحَمۡدِهِۦ وَٱلۡمَلَٰٓئِكَةُ مِنۡ خِيفَتِهِۦ وَيُرۡسِلُ ٱلصَّوَٰعِقَ فَيُصِيبُ بِهَا مَن يَشَآءُ وَهُمۡ يُجَٰدِلُونَ فِي ٱللَّهِ وَهُوَ شَدِيدُ ٱلۡمِحَالِ

I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može.[10]

Postoje u ovom ajetu začudni dijelovi kojima se ovdje ne možemo baviti. Neke neznalice i oni koji nisu upućeni u arapski jezik i književnost smatrali su da je riječ tesbih nastala od osnove sebahatu (سباحة) u značenju plivanje te su kazali da hvaljenje nečega znači njegovo usavršavanje.

Obični Arap će se ovim osobama nasmijati, jer značenje riječi tesbih nema nikakve veze s plivanjem i usavršavanjem. Tesbih znači Boga smatrati čistim i uzvišenim u odnosu na sve drugo. O ovoj temi postoji mnogo kur’anskih ajeta:

يُسَبِّحُ لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ

Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha…[11]

وَإِن مِّن شَىْءٍ إِلَّا يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِ

I ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga…[12]

Čak postoje ajeti u kojima se kaže da sve čini sedždu Bogu. Ovo su manje jasni ajeti (mutešabih) i ne može se lahko razumjeti njihovo značenje. Ukratko, postoji opće stanovište koje kaže da su ovi izrazi metaforični. Znači da je sve dokaz savršenstva svoga Stvoritelja i govori nam o svojstvima Božijim. To je kao da se jezikom hvaljenja i slavljenja opisuju Božija svojstva.

Prema drugom stanovištu, sve stvoreno doista ima svijest i iskazuje hvalu i spominje Boga. Primjer toga je govor kamenčića u Poslanikovoj, s.a.v.a., ruci. Prenosi se da su kamenčići u Poslanikovoj ruci izgovarali hvalu Bogu tako da su je i drugi čuli, ali ne tako da je upravo tad u njima stvoreno to hvaljenje. Čovjek ne razumije, iako sve izriče hvalu Bogu.

Mi čujemo, vidimo i svjesni smo.

Za vas, neprisne, mi nijemi smo.

Ovo mišljenje je u skladu sa vanjskim značenjem kur’anskih ajeta.

تُسَبِّحُ لَهُ ٱلسَّمَـٰوَٰتُ ٱلسَّبْعُ وَٱلْأَرْضُ وَمَن فِيهِنَّ ۚ وَإِن مِّن شَىْءٍ إِلَّا يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِۦ وَلَـٰكِن لَّا تَفْقَهُونَ تَسْبِيحَهُمْ

I ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo…[13]

A u vezi s pticama kaže se:

كُلٌّ قَدْ عَلِمَ صَلَاتَهُ وَتَسْبِيحَهُ

Sve znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga hvaliti…[14]

Svaka zna kako da moli i kako da hvali Boga, ali mi to ne razumijemo i daleko je od našeg shvatanja. Upravo se ovo drugo gledište dijeli na dvije grupe iz aspekta tumačenja teme na osnovu racionalnih dokaza:

‒ skupina onih koji kažu da sve stvoreno u svojoj materijalnoj formi ima svijest i poimanje;

‒ skupina onih koji vjeruju da sve stvoreno ima drukčije, neosjetilne forme, a da te forme imaju svijest i poimanje i da će se upravo one pojaviti na Sudnjem danu i da će upravo one svjedočiti, a o čemu Kur’an kaže:

أَنطَقَنَا ٱللَّهُ ٱلَّذِىٓ أَنطَقَ كُلَّ شَىْءٍ

Allah, Koji je dao sposobnost govora svakoj stvari, obdario je darom govora i nas...[15]

U svakom slučaju, koje god od ovih stanovišta bude tačno, ono nije u skladu s uobičajenim razumijevanjem, ali je vanjsko značenje kur’anskih ajeta u skladu s njim. Također, tvrdnje iz irfanskih otkrovenja i ponekad racionalni dokazi upućuju na to, a znanje o tome je kod posjednika njegovih.

Kur’anski ajet u kojem se kaže:

لَّا تَفْقَهُونَ تَسْبِيحَهُمْ

Vi ne razumijete veličanje njihovo…[16]

prvu mogućnost (koja kaže da su sve ovo metaforični izrazi, da se mogu razumjeti i da ukazuju na svojstva njihovog Stvoritelja) čini manje vjerovatnom, jer “kazivanje o svojstvu Stvoritelja” svi mogu razumjeti. Kako onda Bog kaže: “Ali vi ne razumijete veličanje njihovo?!”

U vezi sa samom grmljavinom postoji drugo mišljenje, prema kojem je Rad (grmljavina) ime jednog meleka, što je u ajetu spomenuto najprije uopćeno, a zatim na poseban način. Ova mogućnost je suprotna vanjskom značenju ajeta jer riječ grmljavina (ra’d) ima uobičajeno značenje, to jest zvuk iz oblaka, te ova mogućnost zahtijeva čvršći dokaz.

U ajetu se kaže:

وَيُسَبِّحُ الرَّعْدُ بِحَمْدِهِ وَالْمَلَائِكَةُ

I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki…[17]

Meleki su svjesna bića koja veličaju i hvale Boga. Zatim se kaže:

وَيُرْسِلُ الصَّوَاعِقَ

I On šalje gromove…[18]

Grom je prirodna pojava, ali se u ajetu kaže:

فَيُصِيبُ بِهَا مَن يَشَاءُ

I pogađa njima koga hoće…[19]

Znači da Bog pogađa gromom onoga koga hoće, da udar gromom nije slučajan nego hotimičan. Božija volja i određenje vlada svima njima i na sve njih se odnosi tevhid u djelima.

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić

[1] Er-Ra’d, 3.

[2] El-Enbija, 31.

[3] En-Nebe, 7.

[4] Ez-Zuhruf, 10.

[5] Eš-Šura, 33.

[6] El-A’raf, 57.

[7] El-Hidžr, 22.

[8] Tvar koja mijenja brzinu (ob. ubrzava) hemijske reakcije, a sama se ne mijenja. (Prim. red.)

[9] Er-Ra’d, 12.

[10] Er-Ra’d, 13.

[11] El-Džumu’a, 1.

[12] El-Isra, 44; Naši velikani perzijske književnosti su također ispravno razumijevali ovaj ajet. Sadi kaže: Ne hvališ Boga čovječe samo ti, Svaki slavuj na onoj grani to čini.

[13] El-Isra, 44.

[14] En-Nur, 41.

[15] Fussilet, 21.

[16] El-Isra, 44.

[17] Er-Ra’d, 13.

[18] Er-Ra’d, 13.

[19] Er-Ra’d, 13.