Ljudi posvećeni Ovome svijetu nisu zadovoljni vjernicima

قَلِيلُ الرِّضَا، لَا يَعْتَذِرُ إِلَى مَنْ أَسَاءَ إِلَيْهِ، وَ لَا يَقْبَلُ عُذْرَ مَنِ اِعْتَذَرَ إِلَيْهِ

“Rijetko su zadovoljni, ne izvinjavaju se onima kojima su nešto nažao učinili, niti primaju izvinjenje onih koji su im se izvinili.”

Ajeti

فَمَنِ اعْتَدَىٰ عَلَيْكُمْ فَاعْتَدُوا عَلَيْهِ بِمِثْلِ مَا اعْتَدَىٰ عَلَيْكُمْ وَ اتَّقُوا اللَّهَ وَ اعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ مَعَ الْمُتَّقِينَ

Onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.[1]

وَ إِنْ عَاقَبْتُمْ فَعَاقِبُوا بِمِثْلِ مَا عُوقِبْتُم بِهِ وَ لَئِن صَبَرْتُمْ لَهُوَ خَيْرٌ لِّلصَّابِرِينَ

Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, zaista, bolje za strpljive.[2]

Predaje

Imam Hadi prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Nemoj razočarati onog ko se uzda u tebe, da te ne bi Allah zamrzio i postao tvoj neprijatelj.”[3]

Imam Rida prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Čuvajte se prepiranja s ljudima, jer to vodi nesmotrenosti i gubljenju dostojanstva.”[4]

Imam Rida od svojih predaka, mir s njima, prenosi da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, upitao: “Hoćete li da vas obavijestim ko je najgori čovjek?” Ashabi rekoše: “Da, Božiji poslaniče.” On reče: “Onaj koji prezire ljude i kojeg ljudi preziru.” Potom upita: “Hoćete li da vas obavijestim ko je gori od njega?” Prisutni odgovoriše: “Da, Božiji poslaniče, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim.” On reče: “Onaj koji ne prelazi preko propusta, koji ne prihvata ispriku i koji ne prašta grijehe”, te nastavi: “Hoćete li da vas obavijestim ko je gori i od njega?” Odgovoriše: “Da, o Božiji poslaniče.” Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, reče: “Onaj od čijeg zla ljudi nisu sigurni i od koga se dobru ne nadaju.”[5]

Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, oporučio Imamu Aliju, mir s njim: “O Ali, ko ne prihvati ispriku onoga ko se pravda, bila ona istinita ili lažna, neće zadobiti moj šefaat.”[6]

Imam Musa Kazim prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Imam Sedždžad rekao: “Ako te neko izgrdi s desne strane, a zatim ti priđe s lijeve strane i izvini ti se, primi njegovo izvinjenje.”[7]

Imam Sadik prenosi sljedeće riječi Božijeg poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Ljutnja i udaljavanje ne smiju trajati duže od tri dana.”[8]

Imam Sadik od svoga oca, mir s njima, prenosi da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Dvojica muslimana koji prestanu govoriti jedan s drugim, pa prođu tri dana a oni se ne izmire, prestali su biti muslimani i među njima neće biti prijateljstva. Onaj od njih koji prvi progovori s bratom, prije će i u Džennet ući na Dan polaganja računa.”[9]

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Iblis je veseo dok god su prekinute veze među dvojicom muslimana, a kada se susretnu, koljena mu klecaju i sudaraju se, zglobovi mu bivaju iščašeni i doziva: ‘Teško meni, propao sam!’”[10]

Bilježi se u stvarima koje je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, zabranio prekidanje veza, a ako se one ipak moraju prekinuti, nije ih dopušteno prekidati duže od tri dana. Ko ne bude govorio s bratom vjernikom duže od tri dana, zaslužio je Vatru.[11]

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Između svakog vjernika koji prekine veze s drugim vjernikom i Dženneta Allah će načiniti sedamdeset hiljada pregrada, a razdaljina između svake dvije pregrade je hiljadu godina hoda.”[12]

Objašnjenje

Iz apsolutnosti Božijih riječi: “Rijetko su zadovoljni”, proizlaze brojna značenja, a mi smo se pri predočavanju ajeta i predaja zadovoljili pojašnjenjem nekih primjera nezadovoljstva. Nakon dijela predaje u kojem se govori o svojstvima ljudi posvećenih Vječnom svijetu: “One koji Bogu okreću leđa oni pozivaju plemenito, a prema onima koji se odazivaju Bogu uvećavaju ljubaznost”[13], ukazat ćemo na ajete i predaje koji govore o istoj temi.

Ovdje treba potražiti odgovor na pitanje: Zašto su svojstva pobrojana u ovom dijelu predaje s Miradža pokuđena u Kur’anu i Sunnetu i zašto se posjednik takvih svojstava svrstava među ljude posvećene Prolaznom svijetu, dok je posjednik njima oprečnih svojstava pohvaljen? Dva su razloga za to:

1. Niko se ne ubraja među posvećene Ovom svijetu dok ne bude od onih koji ga vole, a ljubav prema Ovom svijetu vraća se na ljubav prema samom sebi. Zapravo, sva svojstva posvećenih Ovom svijetu koje je Uzvišeni Bog u ovom hadisu nabrojao izviru iz samoljublja. Ljubav prema Ovom svijetu i samoljublje su pokuđeni kod Boga, Njegovih vjerovjesnika i prijatelja, zato što su izvori mnogih poroka, a što također potvrđuje i zdrav razum. Naravno, u primjere ljubavi prema Ovom svijetu i samom sebi te dopadljivim stvarima ne ubraja se ono što čovjeku nalaže njegova priroda i njegova materijalna dimenzija, kao ni ono što se Šerijatom, razumom ili običajima smatra poželjnim, sve dok to ne pređe granice Šerijatom poželjnog.

2. Vjernik kod Svevišnjeg Boga ima visok položaj i cijenjen je, što se vidi i iz niza hadisa navedenih nakon riječi: “I (zajamčena je Moja ljubav) prema onima koji su radi Mene međusobno povezani.”[14] Zbog toga je ispoljavanje poželjnih svojstava, kao što su zadovoljstvo, izvinjavanje i primanje izvinjenja među vjernicima, pohvalno kod Boga Uzvišenog i Njegovih prijatelja, mir s njima, isto kao što je kod njih omraženo odsustvo ispoljavanja tih svojstava.

Spomenuta nepoželjna svojstva, kojima možemo dodati i brojna druga – poput odsustva zadovoljstva vjernicima, izbjegavanja izvinjavanja onima kojima se nešto nažao učinilo, neprimanja izvinjenja itd. – izazivaju nastanak zlobe i mržnje u grudima te nestanak milosti, saosjećajnosti i ljubavi pa se, usljed toga, pojavljuje nered u islamskom društvu. Nasuprot ovome, zadovoljstvo, međusobno izvinjavanje vjernika i primanje izvinjenja ujedinjuje njihova srca i čini ih prisnim u društvu.

 

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] El-Bekare, 194.

[2] En-Nahl, 126.

[3] Bihāru-l-envār, sv. 72, str. 173, predaja 2.

[4] Bihāru-l-envār, sv. 72, str. 210, predaja 3.

[5] Isto, str. 280, predaja 5.

[6] Vesāilu-š-šī‘a, sv. 12, str. 217, predaja 16124.

[7] Vesāilu-š-šī‘a, sv. 12, str. 217, predaja 16126.

[8] Bihāru-l-envār, sv. 72, str. 185, predaja 2.

[9] Isto, str. 186, predaja 5.

[10] Isto, str. 187, predaja 7.

[11] Bihāru-l-envār, sv. 72, str. 188, predaja 8.

[12] Isto, str. 189, predaja 1.

[13] Predaja s Miradža, poglavlje 15.

[14] Predaja s Miradža, poglavlje 2.

Pitanja i odgovori