O tome da je čovjek najodlikovanije biće ovog svijeta

Fizička tijela, s obzirom na to da su tijela, jednaka su i nalaze se na istom stepenu, tako da jedno u odnosu na drugo nema prednost ni odlikovanost, jer jedna znanstvena definicija obuhvata sve, a jedna rodna forma je konstitutiv (muqavvim) pramaterije svih njih. Prva razlika koja se pojavljuje među njima, da bi ih podijelila na različite vrste elemenata i tome slično, nije različitost koja zahtijeva prednost jednih u odnosu na druge, nego oni i dalje posjeduju izjednačenost po (egzistencijalnom) stepenu i jednakost u moći. Kad dođe do miješanja i spajanja elemenata i kad u mjeri bliskosti istinskoj uravnoteženosti temperamenta ‒ što je ustvari idealno jedinstvo ‒ primaju utjecaje principa i plemenitih formi, u njima se pojavljuju redoslijed i različitost. Prema tome, minerali čija materija bolje prihvata formu plemenitiji su i odabraniji u pogledu uravnoteženosti temperamenta u odnosu na druge. Ta odabranost i odlikovanost imaju velik broj stepena, sve do stepena kad smjesa postaje sposobna da prihvati vegetativnu dušu. Na taj način duša biva počastvovana njome (vegetativnom dušom) i u njoj se javlja nekoliko velikih odlika kakve su prehranjivanje, rast, privlačenje odgovarajuće stvari i odbijanje neodgovarajuće stvari. Ove sposobnosti duše su različite i ovise o različitosti pripravnosti.

Ono što je bliže obzorju neživih bića su koralji, koji više sliče mineralima. Nakon njih dolaze biljke koje bez sjemena i obrađivanja, samo uz pomoć miješanja elemenata, sijanja sunca i puhanja vjetra rastu i u njima se ne razvija dugotrajna sposobnost opstanka jedinke i vrste. Prema tome, na ovaj način se prednost u određenoj mjeri povećava, sve dok se ne stigne do biljaka sjemenjača i drveća s plodovima kod kojih je sposobnost opstanka jedinke i vrste dostigla savršenstvo. Kod nekih, koje su u odnosu na druge plemenitije, muške jedinke koje predstavljaju temelj formi osnovnih elemenata razlikuju se od ženskih jedinki koje su osnova materija. Taj proces se nastavlja sve do stabla palme, koje posjeduje nekoliko specifičnih odlika životinja. U njezinoj strukturi postoji jedan dio u kojem je instinktivna vrelina veća, poput srca kod životinja, kako bi njezine sporedne grane rasle, slično arterijama koje vode iz srca, a kod oplodnje i parenja pojavljuje se miris poput mirisa sperme životinja. To što se kad joj posijeku krošnju ili joj srce bude izloženo nekoj nevolji ili pak kad se potopi u vodi osuši, također ukazuje na sličnost s nekim životinjama.

Neki ratari navode neku drugu odliku palme koja je čudnija od drugih njezinih odlika: a to je da kad neko stablo hurme pokaže sklonost ka nekom drugom stablu, neće da prihvati da bude oplođeno drugim stablom osim tim stablom. Ova odlika je slična naklonosti i ljubavi kod životinja. Općenito, mnogo je ovakvih osobenosti kod palme. Samo jedno joj nedostaje da se uzdigne na stepen životinje, a to je odvajanje od zemlje i kretanje u potrazi za hranom. Stoga je u predajama koje se prenose od Božijeg poslanika stablo palme nazvano tetkom ljudskog roda: “Budite plemeniti prema stablu palme koje je vaša tetka, jer je ona stvorena od ostatka zemlje od koje je Adem stvoren!”

Ovaj stepen predstavlja vrhunac savršenstva vegetacije i početak povezivanja sa svijetom životinja. Kad se pređe ovaj stepen, nastupa stepen životinja čiji je početak povezan sa svijetom vegetacije. To su životinje koje se razmnožavaju kao biljke i koje nisu sposobne za seksualno sjedinjavanje, rađanje i očuvanje vrste, poput zemne gliste i nekih insekata i životinja koje se pojavljuju u nekim godišnjim dobima i nestaju u godišnjim dobima suprotnim njima. Njihova odlikovanost u odnosu na vegetaciju su voljno kretanje i osjetila pomoću kojih tragaju za odgovarajućim stvarima i hranom. Kad se pređe ovaj stepen dolazimo do životinja kod kojih se pojavljuje sposobnost srdžbe pomoću koje se čuvaju od onoga što im nanosi štetu. Ova sposobnost je kod njih različita, a organi svake od njih odgovaraju količini ove sposobnosti. One (životinje) koje postignu potpunost u ovome ističu se razvijenim oružjem, od kojih su neka na stepenu koplja kakvi su rogovi, a neki nalikuju noževima i mačevima poput zuba i kandži, a neki su opet poput sjekire i malja kakva su kopita, dok su drugi poput lahkog koplja i strijele, kakvi su alati za bacanje, koje susrećemo kod ptica i drugih životinja. A one kod kojih su ove sposobnosti krnjave opremljene su drugim sredstvima za odbranu od opasnosti, kakva su bijeg i lukavstvo, što susrećemo kod gazele i lisice. Ako promislimo i ako malo bolje promotrimo različite vrste životinja i ptica, vidjet ćemo da je svaka jedinka opremljena onim što joj je nužno od organa i sredstava za spas od (opasnosti), kako snagom, veličinom i rasporedom organa, kako smo to već naveli, tako i nadahnjivanjem za poštivanje dobrobiti koje zahtijeva savršenstvo jedinke i vrste, poput uvjeta braka, traganja za potomstvom, čuvanjem i odgajanjem djece, zatim izgradnja gnijezda i doma u skladu s potrebama, skladištenje hrane i davanje prednosti pripadnicima svoje vrste, slaganje s njima i suprotstavljanje njima, kao i opreznost, inteligencija, ispitivanje, pronicljivost u svakoj stvari do te mjere da se znalac začudi i da prizna mudrost i moć svog Tvorca: (Neka je slavljen) Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo.[1]

Mnogo je veća različitost vrsta životinja od različitosti stepena biljaka, a to je zbog bliskosti vegetacije s elementarnim stvarima (mineralima) i udaljenosti životinja od njih. Najodabranija vrsta je ona kojoj inteligencija i percepcija dosegnu stepen prihvatanja odgajanja i poučavanja kako bi mogla steći savršenstvo koje joj nije urođeno, poput uvježbanog konja i dresiranog sokola. Što je ova sposobnost u njemu veća to se i njegova prednost povećava, dok ne dođe do toga da mu je za učenje dovoljno samo da vidi postupke drugih i da ono što vidi oponašajući ponovi bez vježbanja i truda. Ovo je vrhunac stepena životinja, a prvi stepen čovjeka je povezan s ovim stepenom. To su ljudi koji žive na granicama civiliziranog svijeta. Pokreti i djelovanje ove vrste ljudi i njima sličnih nalikuje djelovanju životinja. Do ovog stepena cilj svakog redoslijeda i razlikovanja je bio prema zahtjevu prirode, a nakon ovoga svi stepeni savršenstva i nedostataka ovise o volji i mišljenju.

Prema tome, svakom čovjeku kod kojeg se ova sposobnost upotpuni i koji tu sposobnost uz pomoć korištenja organa i izvođenja premisa iz stepena nedostataka može prenijeti u stepen savršenstva, njegova odlikovanost i odabranost će biti veća od onih kod kojih je ovo značenje manje prisutno. Na početku ovih stepena nalaze se osobe koje uz pomoć razuma i sposobnosti intuicije (hads) razvijaju plemenite vještine, precizne zanate i prave prefinjene alate. Nakon njih dolaze osobe koje su uronjene u promišljanje, razmišljanje i pronicanje u nauku i spoznaju te sakupljanje plemenitih svojstava. Nakon njih slijede osobe koje putem objave i nadahnuća, bez posredništva tijela, od onih koji su bliski Uzvišenom Allahu primaju spoznaje o zbiljama i propise, a u pogledu upotpunjavanja stvorenja i uređivanja ovozemaljskih poslova i poslova vezanih za proživljenje, donose blagostanje i sreću stanovnicima svih zemalja i svih vremena. Ovo je krajnja granica ljudske vrste. Ova vrsta više se razlikuje od životinjske i na temelju mjerila o kojem smo govorili kad je bilo riječi o životinjama i vegetaciji. Kad se stigne do ovog stepena, to je početak povezivanja sa časnijim svijetom i spajanja sa stepenima svetih meleka i transcendentnih intelekata i duša, i tako do kraja stepena jedinstva. Tu se krug egzistencije spaja poput kružne linije koja počinje iz jedne tačke i u njoj se i završava. Prema tome, posredništva nestaju, redoslijed i suprotnost se gube, a početak i kraj postaju jedno. Ne ostaje ništa do Zbilje svih zbilja i kraja svih traženja, a to je Apsolutna istina – odnosno Bog.

Ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.[2]

Nakon ovog pojašnjenja postaje jasan veličanstveni stepen čovjeka, njegova odabranost u odnosu na ostala stvorenja svijeta i posebnosti koje su njemu darovane, te veličanstvenost stepena osoba kojima je nutrina mjesto pojavljivanja božanskog svjetla i isijavanje Božije jednoće; njihovo postojanje, poput postojanja poslanika i bogougodnika, neka je Božiji mir s njima, koji su suština svih živih bića i srž stvorenog svijeta, svrha je svih svrha i kraj svih krajeva. “Da nije tebe (Muhammede), ne bih stvorio nebesa” primjer je ovog značenja. Zapravo, ono što se ovim aluzijama smjera jesu ova ustanovljena značenja.

Cilj tumačenja ovih stepena jest da se zna da se čovjek prema svojem fitretu nalazi na srednjem stepenu, da se nalazi u stepenima svijeta stvorenog te da za njega postoji put ka višim stepenima uz slijeđenje vlastite volje i put prema nižim stepenima uz slijeđenje svoje prirode. Na vanjskom planu priroda je u skladu s potrebama omogućila životinjama stvari poput hrane za prehranjivanje, vune i dlake za zaštitu od hladnoće i toplote te organa za odbranu pomoću kojih izbjegavaju nedaće i neprijatelje i na taj način im zadovoljila sve potrebe. Dok je zadovoljavanje čovjekovih ovakvih potreba prepušteno njegovom upravljanju, promišljanju, razmišljanju i volji kako bi proizvodio i radio ono za šta misli da je bolje. Tako bez obrade zemljišta, žetenja, mljevenja, miješenja, pečenja i serviranja čovjekovu hranu nije moguće dobiti, niti je njegovu odjeću moguće dobiti bez djelovanja na polju izrade, to jest tkanja, krojenja i štavljenja, niti mu je oružje moguće napraviti bez vještine pravljenja, ukrašavanja i premjeravanja. Također i na unutarnjem planu savršenstvo svih vrsta složenih bića koje pripadaju vegetaciji ili životinjama nalazi u njihovoj prirodi i ukorijenjenu u njihovim nagonima. Savršenstvo čovjeka i veličanstvenost njegove odličnosti počiva na njegovom razmišljanju, promišljanju, razumu i volji tako da ključ njegove sreće i nesreće, upotpunjenja i nedostatnosti leži u njegovoj sposobnosti. Ako se, u skladu s dobrobiti i na osnovu vlastite volje, bude kretao pravim putem, postepeno se bude usmjeravao ka znanostima, spoznajama, vrlinama i lijepim manirima, žar za dostizanjem savršenstva, koji je utkan u njegovu prirodu, vodit će ga pravom putu i pohvalnoj namjeri kroz različite stepene i različite dimenzije, sve dok ga ne obasja božansko svjetlo te ne bude u susjedstvu Melei A’la i postane jedan od Bogu bliskih. Ako ostane i nastani se na osnovnom stepenu, sama priroda će ga naglavačke i naopako odvući u pravcu propadanja, na taj način će mu se pridružiti pokvarene želje i loše težnje kakve su niske strasti koje se nalaze u prirodi bolesnih, tako da će dan po dan tren po tren biti sve krnjaviji, a propadanje i krnjavost će prevladati i on će poput kamena koji se strovaljuje u nizinu u najkraćem vremenu pasti na najniži stepen i najprezreniji nivo, a to je stepen njegove propasti i uništenja, kao što kažu: Takva je duša, ako je ostave ona naginje ka niskostima, Ako se usmjeri ka dobrima, prema njima pohlepna postaje.

S obzirom na to da su ljudi od samog stvaranja pripravni za ova dva stanja, postoji potreba za učiteljima, odgajateljima, pozivateljima i uputiteljima, kako bi neki od njih blagošću a drugi silom odvraćali pažnju ljudi od nesreće i propasti, u koju nije potrebno ulagati velik trud i djelovanje, nego je dovoljno mirovanje i izostanak djelovanja i kako bi ih okrenuli ka vječnoj sreći u koju je potrebno ulagati velik trud i neprekidnu pažnju. Do ovog cilja nije moguće stići bez djelovanja nutrine na putu istine i stjecanja vrlina, kako bi uz pomoć uzdizanja, jačanja, odgajanja i poučavanja stigli na najviše stepene. “Da nas Allah pomogne u onome što On voli i čime je zadovoljan i da nas odvrati od slijeđenja strasti! Zaista je On najmoćniji uputitelj!”

Izvor: Nasiruddin Tusi, Nasirova Etika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2020, s perzijskog preveo: Sedad Dizdarević

[1] Ta-Ha, 50.

[2] Rahman, 27.