Ovosvjetske pojave u Kur'anu

Osvrnimo se na druge fenomene ovog svijeta i smisao njihovog stvaranja, a što je spomenuto u Kur’anu. Jedna skupina kur’anskih ajeta se odnosi na stvaranje Mjeseca, Sunca, zvijezda i mudrosti koja se objašnjava u vezi s tim stvaranjem. Tako se iz kretanja Sunca i Mjeseca može naučiti računanje:

 وَٱلشَّمۡسَ وَٱلۡقَمَرَ حُسۡبَاناً

A Sunce i Mjesec za računanje…[1]

Kretanje, redoslijed kretanja Sunca i Mjeseca, te oblici koje Mjesec dobija, spominju se, između ostalog i u sljedećem ajetu:

وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ وَالنُّجُومَ مُسَخَّرَاتٍ بِأَمْرِهِ

A Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj naredbi…[2]

Riječ pokoravanje, potčinjavanje (teshir ‒ تسخیر ) često se koristi u Kur’anu, bilo da se govori o nebeskim tijelima, zemaljskim fenomenima ili da se spominju rijeke, mora, brodovi itd., a znači upotrijebiti ili staviti u upotrebu. Naprimjer, čovjek neko sredstvo ili neki faktor upotrijebi prema svojoj volji radi ostvarenja nekog cilja. Neki koji nisu upoznati s Kur’anom niti s arapskim jezikom i književnošću smatrali su da su kur’anski ajeti koji govore o potčinjavanju predskazanje Kur’ana i da je njihovo značenje to da će čovjek, naprimjer, potčiniti nebeska tijela. Oni tako kažu iako je u Kur’anu potčinjavanje djelo Božije, a ne djelo čovjekovo. Njihovo značenje je da je kretanje ovih nebeskih tijela s učincima koji ga prate u potpunosti podređeno Božijem zapovijedanju i On je Onaj Koji je sve stvorio na svome mjestu i s njemu pripadajućim karakteristikama Sebi potčinio, a radi univerzalnog cilja koji je imao u stvaranju različitih pojava i fenomena.

وَالشَّمْسُ تَجْرِي لِمُسْتَقَرٍّ لَّهَا  ذَٰلِكَ تَقْدِيرُ الْعَزِيزِ الْعَلِيمِ ‎‏ وَالْقَمَرَ قَدَّرْنَاهُ مَنَازِلَ حَتَّىٰ عَادَ كَالْعُرْجُونِ الْقَدِيمِ ‏ لَا الشَّمْسُ يَنبَغِي لَهَا أَن تُدْرِكَ الْقَمَرَ وَلَا اللَّيْلُ سَابِقُ النَّهَارِ  وَكُلٌّ فِي فَلَكٍ يَسْبَحُونَ

I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut. Niti Sunce može Mjesec dostići niti noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.[3]

U raspravi o određenju u vezi sa prva dva ajeta kazali smo da se u opisu mudrog poretka stvaranja kaže da Sunce i Mjesec ne dostižu jedno drugo, ne privlače jedno drugo i ne smetaju jedno drugome na njihovim putanjama. Objasnit ćemo posljednji dio ajeta: “Svi oni u svemiru plove”(وَكُلٌّ فِي فَلَكٍ يَسْبَحُونَ).

Moguće je da neki smatraj da je spominjanje svemira u ovom ajetu neka vrsta potvrde ranije teorije o nebeskim sferama kad se vjerovalo da za svaku planetu postoji jedna nebeska sfera. Potrebno je znati da se ranija teorija o nebeskim sferama zasnivala na pretpostavci koja je pobijena. Oni su nebeske sfere smatrali prozirnim tijelima koja se ne mogu cijepati ni probiti. Prema njihovom shvatanju, one su bile takve da kroz njih nije moglo ništa proći, te da je nastajanje i propadanje u njima nemoguće. U svakom slučaju, oni su nebesku sferu smatrali prozirnim tijelom na koje su pričvršćene planete. Oni nisu smatrali da se Mjesec, Sunce i planete kreću, nego su kretanje pripisivali nebeskoj sferi.

Međutim, u Kur’anu se nebeska sfera (فلك ) smatra nečim poput mora po kojem se nebeska tijela kreću i plove. Jasno je da se misli na svemir u kojem se kreću nebeska tijela i određuje orbita njihovog kretanja u tom svemiru. Ne misli se na ono kako su govorili u ranijim vremenima da se nebeske sfere kreću, a da su nebeska tijela u tim nebeskim sferama nepokretna. Prema tome, Kur’an je odbacio tu teoriju o nebeskim sferama, a osim toga Kur’an kaže: “Svi oni u svemiru plove”, to jest svako od njih plovi jednim nebeskim svodom, dok su raniji naučnici smatrali da postoji ograničen broj nebeskih sfera. Osim toga, riječ plivaju, plove (یَسْبَحُونَ) ukazuje na to da svako nebesko tijelo ima i rotaciono i ophodno kretanje. Dakle, iz ovoga se može zaključiti da se sva nebeska tijela kreću i to je ono što dokazuje moderna astronomija. Postoje i drugi kur’anski ajeti koji govore o ovome, ali ih ovdje nećemo navoditi.

Zemlja

U Kur’anu su spomenuta neka svojstva same Zemlje u kojima se više obraća pažnja na koristi koje čovjek stječe na njoj. Upravo zbog toga se rasprava o ovim ajetima može podijeliti na dvije grane:

– upravljanje svijetom i

– upravljanje čovjekom.

Ukratko ćemo navesti svojstva Zemlje koja su spomenuta u Kur’anu:

 الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ فِرَاشًا

Koji vam je Zemlju učinio posteljom…[4]

Riječ firaš (فِرَاش) znači postelja, to jest mjesto čovjekove ugodnosti i odmora. Ukazuje se na to da je Bog Zemlju stvorio takvom da ljudi na njoj lahko žive.

ٱلَّذِى جَعَلَ لَكُمُ ٱلْأَرْضَ مَهْدًۭا

On je za vas Zemlju posteljom učinio…[5]

أَلَمۡ نَجۡعَلِ ٱلۡأَرۡضَ مِهَٰدٗا

 Zar Zemlju posteljom nismo učinili…[6]

Riječi mehd (مهد) i mihad (مهاد ) imaju isto značenje kao riječ firaš (فراش ) postelja ili kolijevka. Neki su kazali da se iz ove dvije riječi može razumjeti da se Zemlja kreće poput kolijevke. No, to nije prihvatljivo objašnjenje jer bi se u tom slučaju moglo kazati da je vrsta ovog kretanja kao kod kolijevke tamo-amo, a to nije tako. Prema tome, vanjsko značenje ajeta ukazuje na ugodnost, odmor i spokoj, ono što je kolijevka za dijete.

اللَّهُ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ قَرَارًا

Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem…[7]

وَٱللَّهُ جَعَلَ لَكُمُ ٱلْأَرْضَ بِسَاطًۭا

Allah vam je Zemlju učinio ravnom.[8]

هُوَ ٱلَّذِى جَعَلَ لَكُمُ ٱلْأَرْضَ ذَلُولًۭا فَٱمْشُوا۟ فِى مَنَاكِبِهَا

On vam je Zemlju krotkom učinio, pa hodajte stranama[9] njezinim…[10]

Ono što se naglašava u posljednjem ajetu jeste to da je Zemlja pod čovjekovim nogama mirna, bez otpora, da je krotka poput jahalice, iz čega se može razumjeti da zemlja ima prijenosno (ophodno) kretanje jer se izrazom zelul (ذلول ) označava krotka deva.

Dakle značenje ajeta bi moglo da bude: Zemlja, iako se kreće, to vam ne smeta, vama je na njoj ugodno i ona poput krotke jahalice nastavlja sa svojim kretanjem.

أَلَمۡ نَجۡعَلِ ٱلۡأَرۡضَ كِفَاتًا

Zar Mi nismo učinili Zemlju zborištem? [11]

Kifat (كفات ) je mjesto na kojem se skupljaju stvari i u korijenu njezinom je značenje primiti i pridodati (uzimanje i pripajanje). Iz ovoga se može razumjeti da Zemlja privlači stvari sebi i uzima ih te nije nemoguće da ovo ukazuje na silu Zemljine gravitacije, to jest da uprkos začudnoj brzini kretanja Zemlje, kad ne bi bilo ove sile privlačenja, sve ono što je na Zemlji bi se raspršilo u svemiru.

Riječ kifat (كفات) ima i drugo značenje. Arapi kažu:  کفت الطّائر ای اسرع فی الطّیران ‒ ptica je brzo odletjela. S obzirom na to značenje, neki su tvrdili da ovaj ajet ukazuje na ophodnu brzinu Zemlje. No, čini se da je ova mogućnost slabija od prethodno spomenute, jer riječ kifat (كفات) ima infinitivno značenje. U skladu s ovim značenje ajeta bi bilo: “Zemlja je brzina”, a ne “Zemlja ima brzinu”, osim ako bismo infinitiv uzeli u značenju atributa, što je također suprotno vanjskom značenju ajeta.

Kako god, ono što smo naveli bio je opis Zemlje u Časnom Kur’anu. Iz svakog od navedenih primjera mogu se razumjeti neke činjenice koje će se možda podudarati s naučnim iskazima.

Noć i dan

Još jedan od fenomena o kojima se govori u Kur’anu je pitanje noći i dana, o čemu postoje različiti izrazi:

وَهُوَ ٱلَّذِي خَلَقَ ٱلَّيۡلَ وَٱلنَّهَارَ

I On je Onaj Koji je stvorio noć i dan… [12]

Ni u jednom od ovih ajeta nema pojedinačnih objašnjenja o nekom od ovih fenomena i svi se navode s obzirom na pitanje jednoće Božije (tevhid) i gospodstva Božijeg (rububijjet). U većini ajeta se dvije stvari uzimaju u obzir: prva je Božije gospodstvo, a druga su koristi koje čovjek ima od onoga što je spomenuto u ajetu.

وَلَهُ ٱخْتِلَـٰفُ ٱلَّيْلِ وَٱلنَّهَارِ

Njemu smjena noći i dana pripada…[13]

U ovom ajetu među mufesirima postoji različito razumijevanje riječi :(اختلالف) smjena.

Neki kažu da se pod izrazom smjena ili izmjena podrazumijeva dužina noći i dana, koja je nekad duža, a nekad kraća. Prema njihovom stanovištu, Bog je Zemlju stvorio tako da se njezinim kretanjem mijenja dužina noći i dana, u čemu leži neka mudrost.

Drugi kažu da riječ اختلاف u ovom ajetu ima značenje izmjenjivanja i uzastopnog ponavljanja. Čini se da je ovo značenje prikladnije značenju korijena riječi (خلف ), a također i značenju nekih drugih ajeta. Ono što prvu mogućnost čini slabom i teško mogućom jeste to što na svakom dijelu Zemlji ne postoji promjena dužine dana i noći. Na nekim mjestima, kakve su oblasti oko ekvatora dužina dana i noći je jednaka, dok smjena noći i dana postoji svugdje.

Osim toga, drugi ajeti potvrđuju ovo značenje o smjeni noći i dana i njihovom uzastopnom smjenjivanju:

وَهُوَ ٱلَّذِى جَعَلَ ٱلَّيْلَ وَٱلنَّهَارَ خِلْفَةً

On čini da se noć i dan smjenjuju…[14]

On je učinio da se noć i dan smjenjuju i upotrijebio je ovakvo provođenje upravljanja da bi oni koji hoće uzeli pouku ili da bi bili zahvalni. Znači da čovjekovo obraćanje pažnje na ovo donosi mu sjećanje, spoznavanje Božijih mudrosti i uzrok je da postane zahvalan.

Objašnjavajući o kakvoj se blagodati radi, u kur’anskom ajetu se kaže:

قُلۡ أَرَءَيۡتُمۡ إِن جَعَلَ ٱللَّهُ عَلَيۡكُمُ ٱلَّيۡلَ سَرۡمَدًا إِلَىٰ يَوۡمِ ٱلۡقِيَٰمَةِ مَنۡ إِلَٰهٌ غَيۡرُ ٱللَّهِ يَأۡتِيكُم بِضِيَآءٍ

Reci: “Kažite vi meni ‒ ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao…”[15]

قُلۡ أَرَءَيۡتُمۡ إِن جَعَلَ ٱللَّهُ عَلَيۡكُمُ ٱلنَّهَارَ سَرۡمَدًا إِلَىٰ يَوۡمِ ٱلۡقِيَٰمَةِ مَنۡ إِلَٰهٌ غَيۡرُ ٱللَّهِ يَأۡتِيكُم بِلَيۡل

Reci: “Kažite vi meni ‒ ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao…”[16]

Postojanje noći i dana ljudima donosi veliku korist. Osim toga, dan je pogodan za kretanje i privređivanje, a noć je posebno prikladna za odmaranje, smiraj, obnavljanje snage, opuštanje živaca i otklanjanje umora. Ako bi stalno bila noć, to jest kad Zemlja ne bi imala rotaciono kretanje, onda bi jedna strana Zemlje uvijek bila okrenuta prema Suncu, a druga strana Zemlje bi bila u mraku. Ishod toga bi bio da bi njezina jedna strana uvijek bila zaleđena tako da se na njoj ne bi moglo živjeti, a druga strana bi bila izložena užarenoj vrelini.

Uvođenje (iladž ‒ ايلاج )

تُولِجُ اللَّيْلَ فِي النَّهَارِ وَتُولِجُ النَّهَارَ فِي اللَّيْلِ

Ti uvodiš noć u dan, i uvodiš dan u noć…[17]

Šta se podrazumijeva pod izrazom uvođenje (iladž)? Neki su kazali da je značenje toga izmjena noći i dana, objašnjavajući to na način da je priroda toga dvoga da budu jednaki, ali da Bog Uzvišeni ponekad sate jednog od ovo dvoje uranja i uvodi u sate drugog.

Drugi su rekli da to znači miješanje svjetlosti i tame u vrijeme jutarnjeg svitanja i u trenucima spuštanja mraka. Možda je ovo značenje prikladnije izrazu uvođenje, jer ako želimo prihvatiti prvu mogućnost, potrebno je da zamislimo noć i dan na određeni način i da za njih pretpostavimo jedno prirodno vrijeme da bismo poslije prihvatili da jedno ulazi u drugo, dok druga mogućnost ima opipljivije značenje. Međutim, druga mogućnost također nije kategorična.

Smjenjivanje i zavijanje noći i dana

يُقَلِّبُ ٱللَّهُ ٱلَّيْلَ وَٱلنَّهَارَ

On smjenjuje noć i dan…[18]

يُكَوِّرُ ٱلَّيۡلَ عَلَى ٱلنَّهَارِ وَيُكَوِّرُ ٱلنَّهَارَ عَلَى ٱلَّيۡلِ

On noću zavija dan i danom zavija noć…[19]

U drugom ajetu zavijanje znači kad nešto prekriva nešto drugo, poput latice pupoljka cvijeta koja prekriva drugu laticu koja je ispod nje. Neki su htjeli iz ovog ajeta izvesti zaključak o kretanju Zemlje i međusobnom odnosu dana i noći, a drugi pak činjenicu da je Zemlja okrugla, jer je zavijanje obično kružno, kakvo je zavijanje turbana.

Prekrivanje

يُغْشِي اللَّيْلَ النَّهَارَ يَطْلُبُهُ حَثِيثًا

On noć prekriva danom, koji je brzo prati…[20]

Vanjsko značenje ajeta nam kaže da On danom prekriva noć, iako se može zamisliti i obrnuto, ali pošto se radi o dva objekta u rečenici, onda se čini da je prva mogućnost ispravnija. Dakle, značenje ovoga je da je svjetlost pojava koja obasjava Zemlju, a da je tama nešto nepostojeće. Kad ne bi bilo svjetlosti, Zemlja bi bila mračna. Svjetlost je odjeća koja obavija Zemlju.

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić

[1] El-En’am, 96.

[2] El-A’raf, 54.

[3] Jasin, 38-40.

[4] El-Bekare, 22.

[5] Ta-Ha, 53.

[6] En-Nebe, 6.

[7] El-Mumin, 64.

[8] Nuh, 19.

[9] Riječ menkeb (منكب ) koristi se da označi istaknuti dio čovjekovog tijela gdje se spajaju plećka i mišica. Prema tome, ako se kaže istaknuti (ispupčeni) dio Zemlje, to može značiti strane Zemlje ili uzvisine Zemlje.

[10] El-Mulk, 15.

[11] El-Murselat, 25.

[12] El-Enbija, 33.

[13] El-Muminun, 80.

[14] El-Furkan, 62.

[15] El-Kasas, 71.

[16] El-Kasas, 72.

[17] Ali Imran, 27.

[18] En-Nur, 44.

[19] Ez-Zumer, 5.

[20] El-A’raf, 54.