Razlika između morala i irfana

Irfan se dijeli na teorijski i praktični. Teorijski irfan je nauka u kojoj se nudi posebna interpretacija bitka. Sa gledišta teorijskog irfana, u svijetu postoji samo jedan istinski Bitak, a sve ostalo su manifestacije i emanacije tog istinskog Bitka. Teorijski irfan, iz ovog aspekta iz kojeg objašnjava bitak, poput je filozofije. Međutim, irfansko objašnjenje Bitka razlikuje se od objašnjenja koje daje filozofija. Irfan vjeruje u jedinstvo Bitka (وجود وحدت) a filozofija prihvata mnoštvo zbiljnih egzistenata. Kako se iz imena vidi, teorijski irfan ne govori o čovjekovom ponašanju i u njemu nema mjesta za praktične upute. Teorijski irfan izričito gradi poseban pogled na svijet i čovjeka.

Drugi dio irfana, koji se naziva praktični irfan, sličan je moralu stoga što govori o odnosu čovjeka sa samim sobom, Bogom, prirodom i drugima te upućuje čovjeka na uređivanje četiriju relacija.

Praktični irfan govori čovjeku kako da postupa i koje razine treba preći kako bi zbilje, o kojima se govori u teorijskom irfanu, putem srca bile otkrivene. Sa irfanskog gledišta, ne trebaju um i argument stići do zbilja o kojima se govori u teorijskom irfanu, već koracima srca treba ići tim putem i u te zbilje se osvjedočiti očima srca. Velika istina do koje čovjek stiže provodeći upute praktičnog irfana jeste “istinsko jednoboštvo” (توحید حقیقی).

Prelazeći faze i stižući do stanja i položaja o kojima se govori u irfanu, čovjek dolazi do stepena kada poriče sve mimo Boga i jedino za Boga vjeruje da je istinski Bitak. Uvjerenje da osim Boga nema istinskog Bitka nije moguće postići raspravama i argumentacijom. Potrebno je da savršeni čovjek, koji je i sam prošao sve faze i stepene duhovnog putovanja (سیروسلوک), povede čovjeka kako bi prešao teška mjesta na duhovnom putovanju i osvjedočio se u stanja i položaje koji se nalaze na tom putu te kako bi se postepeno oslobodio egocentričnosti i postao spreman da svjedoči jedinu zbilju Bitka, a to je Bog.

Gnostik (‘arif) je zaljubljen u Boga i manifestacije Njegove Biti. On na sve i svakoga gleda kao na Božiju manifestaciju i na kraju, iz njegove ljubavi prema Bogu, u njemu se rađa ljubav prema prirodi i ljudima. Usljed toga što se oslobodio egocentrizma i samoobožavanja, on je milostiv prema drugima, ne plaši se smrti, ne veže se za Ovaj svijet i prolazne pojave, a vježbom je zadobio prevlast nad svojim strastima i prohtjevima duše. Praktični irfan je sličan moralu. On u čovjeku stvara poseban moralni odgoj, ali se u određenim aspektima i razlikuje od morala. Moral vrline i poroke čini spoznatljivim te, pomažući se odgojnim metodama, pokazuje put kojim se stiže do vrlina.

U moralu su sve osnovne moralne vrline slične jedne drugima i ne postoje određene faze stizanja preko kojih se postepeno dolazi do vrline. Međutim, u praktičnom irfanu postoje razine i faze duhovnog putovanja. Sljedeća razlika između morala i praktičnog irfana ogleda se u tome da moral o svim četirima čovjekovim relacijama govori u istoj mjeri, dok praktični irfan više naglašava relaciju čovjek – Bog. Svakako da uređenje ove relacije ima velik utjecaj na druge čovjekove relacije, ali je osnovno i temeljno zanimanje praktičnog irfana veza između čovjeka i Boga.

Izvor: Mohammad Fathali Hani, Temelji islamske etike, sv.1., Fondacija „Mulla Sadra“, 2016., s perzijskog preveo Ertan Basarik