Muslimani u Palestini

Činjenica je da je kod svih Božijih Poslanika, netom po dostavljanju objave, nakon uspostave vlasti, dolazilo među njihovim sljedbenicima do sukoba, razdora i do dijeljenja u različite frakcije i mezhebe. Ta razilaženja i zastranjivanja u vjeri išla su do te mjere da su naprimjer sljedbenici Isaa, a.s. njemu i njegovoj majci pripisali da su oni za sebe tvrdili da su božanstva.

Islam, također, podliježe ovom principu i nije izuzetak, pa su se i njegovi sljedbenici još davno razišli i međusobno počeli sukobl­javati. Ali između Islama i ostalih religija postoji značajna razlika i ona je postala faktorom njegovog opstanka – i, štaviše, učinila ga je vječno živom vjerom. Taj faktor očuvanja Islama je jedinstveno mišljenje pripadnika svih mezheba Islama o Kur’anu kao vječnoj i nepromijenljivoj Knjizi koja je ostala onako izvornom kakvom je i objavljena od Uzvišenog Allaha, dž.š..

Ovo jedinstvo mišljenja po navedenom pitanju imalo je za posl­jedicu to da su principi i temelji Islama ostali nepromijenjeni i kon­stantni. Pripadnici svih mezheba Islama prihvataju Kur’an kao glavnu i presudnu Knjigu po svim životnim pitanjima. I kada god se pojavi neka nedoumica i neko razmimoilaženje, svi će se složiti s tim da je ispravno ono što se slaže sa Kur’anom. Dakle, Kur’an je najčvršći argument svih muslimana i on je taj koji ih izdvaja i Islam čini svetijim od svih drugih religija. Zato je dužnost nas kao musli­mana da, ako ništa, kratko prostudiramo Kur’an, da ga iščitamo, da bismo našli odgovore na pitanja koja nas svakodnevno tangiraju u životu i da bismo ustanovili šta to Kur’an kaže o različitim pitanjima, događajima i pojavama.

Obzirom na šehadet naše braće u Palestini ovom prilikom go­vorimo o našoj šehidskoj dužnosti. Imam Homeini, r.a. bi u ovakvim prilikama govorio:

“Povodom šehadeta trebamo izraziti saosjećanje, a isto tako i čestitke. Treba čestitati Islamu što ima takve sljedbenike, takve borce, mudžahide, mladiće – koji pedeset godina ne popuštaju pred nasrtajima neprijatelja, napadima izraelskog režima potpomognutog od strane velikih sila. Oni su ti koji žrtvuju svoje imetke, svoje živote i svoju krv braneći Islam­ske svetinje i svoju Zemlju. Izrazi saosjećanja dolaze otuda što jedan narod samo zbog svojih uvjerenja, zbog svoje vjere i zbog činjenice da pripada islamskom Ummetu biva ubijan i proganjan i to pred očima cjelokupne svjetske javnosti, pred očima onih koji se tobože zalažu za ljudska prava. Scena pogibije mladića od dvanaest, trinaest godina, čija se krv miješa sa prašinom pred očima oca njegovog, a prouz­rokovana je pucnjem silnika, sigurno dira srca svih vjernika, bez obzira kojoj vjeri pripadali.”

Šehid Muttahari davno je govorio povodom šehadeta Palestinaca:

“Tako mi Boga, danas je sveto srce Poslanikovo pretvoreno u krv zbog ovih zločina. Danas se tijelo Božijeg Poslanika prevrće i podrhtava u kaburu od siline ovih zločina, koji se čine nad njegovim Ummetom, i od ove poražavajuće šutnje i izdaje lidera nekih islamkih zemalja.”

Imam Homeini, r.a. je 1980. godine u Iranskom parlamentu izjavio:

“Kada bi svi muslimani svijeta izlili po kantu vode na Izrael, on bi nestao sa lica Zemlje; ta poplava bi potopila ovu vještačku nelegalnu državnu tvorevinu koja je formirana na Zemlji arapskih muslimana. Ja upozoravam lidere islamskih zemalja i sve muslimane svijeta na opasnost cionističke tvorevine. Pitanje Izraela nije palestinsko pitanje, problem Izraela nije palestinski problem, to je problem Islama, jer oni su odlučni da unište Islam u njegovom korijenu i da unište stubove Islama.”

Nažalost, ni lideri islamskih zemalja, ni njihove vlade niti mus­limani uopšte, nisu se odazvali na ovaj poziv, nisu shvatili ovu opas­nost i nisu podržali ovaj veliki pokret.

U Kur’anu u suri Ali Imran, 119. i 120. ajet, govori se o jevrejima – jehudima:

هَاأَنتُمْ أُوْلاء تُحِبُّونَهُمْ وَلاَ يُحِبُّونَكُمْ وَتُؤْمِنُونَ بِالْكِتَابِ كُلِّهِ وَإِذَا لَقُوكُمْ قَالُواْ آمَنَّا وَإِذَا خَلَوْاْ عَضُّواْ عَلَيْكُمُ الأَنَامِلَ مِنَ الْغَيْظِ قُلْ مُوتُواْ بِغَيْظِكُمْ إِنَّ اللّهَ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ إِن تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِن تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَحُواْ بِهَا وَإِن تَصْبِرُواْ وَتَتَّقُواْ لاَ يَضُرُّكُمْ كَيْدُهُمْ شَيْئًا إِنَّ اللّهَ بِمَا يَعْمَلُونَ مُحِيطٌ

“Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: ‘Vjeru­jemo!’ – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih. Reci: ‘Umrite od muke!’ – Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije. Ako kakvo dobro do­čekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.

Poruka je jasna:

O vi, koji ste prihvatili vjeru, koji ste sebe muslimanima naz­vali, ovdje ću vam riješiti jedan problem i reći kako da pos­tupate u društvenim odnosima sa njima, (dakle, sa jevrejima) kako bi vam bilo lakše. Nemojte im vjerovati, nemojte im se povjeravati, ne dozvolite da vam oni budu oni kojima ćete povjeravati svoje tajne. Njihov glavni plan je da napadnu vaša uvjerenja, gdje se neće suzdržati ni od kakvog napora da vas poraze i da unište vaš način razmišljanja i vašu vjeru. Ono što se odnosi na razmišljanje, na vaš sistem vjerovanja – to će biti predmet njihovog napada i oni će učiniti sve da vam to zatru. Oni uživaju u tome, oni su ra­dosni kada vas vide u problemima, oni likuju, oni su sretni kada ste u eko­nomskim ili bilo kakvim drugim problemima. Pogledajte nji­hovu propagandu, ona je puna mržnje prema vama, puna zlobe i zavisti. Oni svoje planove, što su smislili o vama, skrivaju i to je mnogo veće nego što to vama izgleda, nego što se to može zaključiti iz njihova govora i njihova po­našanja. Mi vam obznanjujemo ove znakove ako ste ra­zumni!

Iz gornjeg Kur’anskog ajeta vidimo da postoji razlika između hafila, onog koji ima razum, i mu’mina, onog koji vjeruje. Ponekad mi vjerujemo, ponekad čovjek vjeruje u Allaha, stekne uvjerenje, ali nema razuma i ne shvata suštinu. Naš problem danas je što mi ne analiziramo i ne pratimo svakodnevna politička kretanja i dešavanja u svijetu. I zato je Božiji Poslanik rekao:

“Šteta koju Islamu nanose vjernici – neznalice, zna nadmašiti nedjela onih koji su nevjernici.”

Kur’an razobličuje naivnu muslimansku ljubav:

هَاأَنتُمْ أُوْلاء تُحِبُّونَهُمْ وَلاَ يُحِبُّونَكُمْ وَتُؤْمِنُونَ بِالْكِتَابِ كُلِّهِ وَإِذَا لَقُوكُمْ قَالُواْ آمَنَّا وَإِذَا خَلَوْاْ عَضُّواْ عَلَيْكُمُ الأَنَامِلَ مِنَ الْغَيْظِ قُلْ مُوتُواْ بِغَيْظِكُمْ إِنَّ اللّهَ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُور

“Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjeru­jete u sve Knjige. Kad vas sretnu, go­vore: “Vjerujemo!” – a čim se nađu na­samo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svo­jih. Reci: “Umrite od muke!” – Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije.” ( Alu ‘Imran, 119)

Hoće nam kazati: Vi njih volite zato što su sljedbenici ranijih Božijih religija, a oni vas ne vole, ne osjećaju ništa prema vama. Vi vjerujete u sve nebeske knjige, u sve Božije objave, a oni ne. Da! Oni kada su s vama oni se prikazuju kao vjernici, po­našaju se diplomatski i kažu: “Pa i mi vjerujemo u jednog Boga”, ali kada se udalje od vas i kada vam okrenu leđa, grizu svoje prste iz srdžbe prema vama. No, ne bojte se njihove srdžbe i njihove ljutnje prema vama; recite im: “Umrite u svo­joj srdžbi!”

Poznata je izjava šehida Beheštija kada je rekao:

“Neka Amerika bude ljuta na nas i neka u toj ljutnji umre od te srdžbe.”

To je bila jedna politička parola, poruka čija osnova se nalazi u časnome Kur’anu.

وَيَعْلَمُ مَا فِي الْأَرْحَامِ وَمَا تَدْرِي نَفْسٌ مَّاذَا تَكْسِبُ غَدًا وَمَا تَدْرِي نَفْسٌ بِأَيِّ أَرْضٍ تَمُوتُ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ

“On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.” (Lukman, 34)

Poenta citiranog ajeta je:

Znajte da je Allah, dž.š. obaviješten o svemu što se nalazi u dubinama vašeg bića. Nemojte iznevjeravati islamski Ummet, nemojte objavljivati deklaracije protiv nevjernika, davati ne­kakva saopćenja za javnost, a iza scene biti uz njih i podržavati ih. Allah, dž.š. će to znati. (Ovo bi mogla biti ozbiljna opomena i upozorenje liderima islamskih zemalja!)

Nažalost, ogromna većina lidera islamskih zemalja upravo se po­naša tako. Oni javno istupaju kao revolucionari, kao borci protiv velikih svjetskih sila, Međutim, iza scene ih podržavaju. Činjenica je da u či­tavoj političkoj borbi Imama Homeinija, r.a., njegovoj revoluciji nema mjesta ni jednoj većoj zamjerci. Revolucija je izvedena besprijekorno, i to zahvaljujući činjenici što su njegove misli, ponašanje i sve radnje bili jedno. Radio je dakle, ono što je mislio i govorio. On se ni na kakvu snagu nije oslanjao osim na snagu Allaha, dž.š.. U svom suprot­stavljanju Zapadu nikad se nije oslonio na Istok. Isto je mislio i o izrael­skim vojnicima koji su pucali na muslimane i o nekim tzv. palestinskim revolucionarima. Hašemi Rafsandžani priča da dok je Imam Homeini, r.a. bio u Nedžefu, a u to vrijeme je šah Reza Pahlavi proganjao istak­nute ‘alime i vjerske učenjake, profesore vjerskih škola i intelektualce.

Hašemi Rafsandžani kaže: “Pripremili smo jedno pismo, skupili smo potpise naših zat­vorenika s namjerom da to pošaljemo u UN, u razne među­narodne institucije koje se bave ljudskim pravima, da izvrše pritisk na šaha da prestane sa maltretiranjima pripadnika svoga naroda. Kada smo to pismo pokazali Imamu Homeiniju u Nedžefu sa željom da i on bude jedan od potpisnika, i da se i on zauzme za to, Imam Homeini se nasmijao i rekao: ‘Pa zar ne znate da nas progone upravo šefovi tih organizacija, svi smo mi u njihovom zatvoru, nije naš glavni problem u šahu već u njima.’”

Postoje stihovi jednog pjesnika koje je Imam Homeini ovdje primijenio, gdje pjesnik kaže:

“Žaliti se zalimu glupost je najveća,

to je kao kad pržite ćevap i on pušta suze,

a ustvari iz njega izlazi masnoća

te ga vatra još veća obuzme:”

Znači, neko ko je potlačen, pa ode tlačitelju da se žali – to je još gore, to je kao kada bi sam sebi dolijevao ulje na vatru. U 120. ajetu iste sure Allah, dž.š., kaže:

وَلَن تَرْضَى عَنكَ الْيَهُودُ وَلاَ النَّصَارَى حَتَّى تَتَّبِعَ مِلَّتَهُمْ قُلْ إِنَّ هُدَى اللّهِ هُوَ الْهُدَى وَلَئِنِ اتَّبَعْتَ أَهْوَاءهُم بَعْدَ الَّذِي جَاءكَ مِنَ الْعِلْمِ مَا لَكَ مِنَ اللّهِ مِن وَلِيٍّ وَلاَ نَصِيرٍ

“Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovol­jni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: “Allahov put je jedini Pravi put!” A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.”( El-Bakare, 120)

Ako skupina muslimana, jedne Islamske Zemlje, bude obdarena nečim dobrim, njima bude mnogo krivo. A ako se muslimani nađu u nevolji, oni se obraduju.

Kur’an nam je sad opisao ko su jevreji, kakve planove oni kuju. Da vidimo šta nam Kur’an poručuje kako da se ponašamo na Ovom svijetu i gdje su rješenja?

Kur’an nam veli:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اصْبِرُواْ وَصَابِرُواْ وَرَابِطُواْ وَاتَّقُواْ اللّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ

“O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!” (Ali-Imran, 200)

Dakle ovim nam Kur’an poručuje:

Imate samo jedan put! U svom životu imajte sabura, budite strpljivi i izdržljivi, ali neka taj vaš sabur i ta vaša strpljivost budu pod okriljem oslanjanja na Allaha, dž.š., i ako tako učinite, oni vam nikakvu štetu ne mogu nanijjeti, ne mogu vam naškoditi. Jer sabur i strpljivost pod okriljem oslanjanja na Allaha, dž.š. ključ je svakog uspjeha i vodi do pobjede u svim teškoćama i nevoljama. I znajte da sve što činite Allah, dž.š., nadgleda i On je o svemu obaviješten. Ako budete djelovali iskreno, Allah, dž.š., će vas pomoći, a ako budete djelovali kao izdajnici, suočit ćete se sa poniženjem.

Kad se je Imam Homeini vratio u Iran, u svom obraćanju šahovim generalima i oficirima rekao je: “Poštovani, budite gospoda, a ne američke sluge.”

Dakle, da su naši vjerski učenjaci kroz povjest bili onakvi (tj. go­spoda), situacija muslimana ne bi bila ovako sumorna kakva jest. Ali vidimo da ovaj proces buđenja među muslimanima napreduje, i ako Bog da, ako se tako nastavi, biće to u skladu sa onim što je Uz­višeni Allah rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن تَنصُرُوا اللَّهَ يَنصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْ

‘O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.” (Mu­hammed, 7)

U svakom slučaju, za posljedice zlih dešavanja, koja pogađaju muslimane, postoji odgovornost na obje strane: među tlačiteljima i među narodom – tj. odgovornost onih koji čine zlo, ali i onih kojima se čini zlo, a zlu se ne suprotstavljaju.

Molimo Allaha, dž.š. da nam da uspjeha da djelujemo po Kur’anu, ali iskreno, daleko od svakog pretvaranja.

Bože naš, tako Ti Istine Poslanikove, učini muslimane i Islam pobjednicima u čitavom svijetu! Bože naš, daj Svoju pomoć mudžahidima i borcima na Tvome putu. Bože naš, svima nama podari uspjeh u spoznaji i djelovanju po Kur’anu!

Izvor: Akbar Eydi, Ciklus predavanja o kur'anskoj uputi, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2004., s perzijskog preveo: Ibrahim Avdić