Imena i atributi Kur'ana

O broju imena Kur'ana postoji razilaženje među mufessirima i učenjacima. Veliki mufessir iz 6. stoljeća Džemaluddin Ebu-l-Futuh Razi u uvodu svoga tefsira navodi 43 imena, koja su više atributivne imenice,[1] dok se Tabresi u djelu Medžme'u-l-bejan zadovoljio sa četiri imena, i to: Kur'an, Furkan, Kitab i Zikr.[2] Bedruddin Zerkeši prenosi: “Harali je na ovom polju napisao knjigu i naveo je više od devedeset imena i atributa Kur'ana.”[3] Od Kazija Azizija je preneseno 55 naziva za Kur'an. Ova imena zajedno sa primjerima navedena su u knjizi ‘Ulumu Kur'ani.[4]

Među svim imenima četiri su spomenuta u samom Kur'anu, kao naziv i ime za Kur'an, a to su:

1. Kur'an (قُرْآن)

بَلْ هُوَ قُرْآنٌ مَّجِيدٌ

A ovo je Kur'an veličanstveni.[5]

2. Furkan (فُرْقَان)

تَبَارَكَ الَّذِى نَزَّلَ الْفُرْقَانَ عَلَى عَبْدِهِ لِيَكُونَ لِلْعَالَمِينَ نَذِيرًا

Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Furkan[6] da bi svjetovima bio opomena.[7]

3. Kitab (کِتَاب)

إِنَّا أَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ

Spustili smo ti Knjigu kao Istinu…[8]

4. Zikr (ذِکْر)

إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَ إِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ

Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti![9]

Etimologija riječi Kur'an

Riječ Kur'an izvedena je iz korijena qa-re-‘e (قَرَأَ), koji znači “čitanje”. Hemze koje se nalazi na kraju ove riječi je u osnovi bilo slovo vav (و), te je riječ glasila qa-re-ve (قَرَوَ), u značenju “okupljati”, “sastavljati”, jer učač Kur'ana (قَارِي) pri njegovom učenju sastavlja i okuplja slova i riječi, a isto tako je i kod riječi knjiga – kitab (کِتَاب) i pisanje – kitabetun (کِتَابَة), koje su u osnovi imale značenje sastavljanja i okupljanja, kako kaže Ragib Isfahani.

Kur'an je infinitiv, kao što su i riječi gufran (غُفْرَان) – oprost, rudžhan (رُجْحَان) – prevladavati i kufran (کُفْرَان) – nevjerovanje, kao naprimjer u ajetu:

أَقِمِ الصَّلاَةَ لِدُلُوكِ الشَّمْسِ إِلَى غَسَقِ اللَّيْلِ وَقُرْآنَ الْفَجْرِ إِنَّ قُرْآنَ الْفَجْرِ كَانَ مَشْهُودًا

Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i molitvu u zoru, jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju. [10]

O etimologiji riječi Kur'an postoje razna mišljenja, ali većina smatra da je nastala iz korijena qa-re-‘e, koji je opet nastao iz riječi qa-re-ve.

Ibn Faris (395. g. po H.) kaže: “Qaf, ra i vav prema sigurnom načelu ukazuju na skupinu i okupljanje. Riječ qarjetun (قَرْيَة) – selo, ima isti ovaj korijen, zato što se ljudi u njemu okupljaju. Kažu da je riječ Kur'an iz istog korijena zato što je Kur'an u sebi okupio propise, kazivanja i dr.”[11]

Ragib Isfahani (502. g. po H.) o riječi qa-re-ve kaže: “Riječ Kur'an je u osnovi infinitiv poput riječi kufran i rudžhan, kako je upotrijebljeno i u ajetu:

إِنَّ عَلَيْنَا جَمْعَهُ وَ قُرْآنَهُ ۝ فَإِذَا قَرَأْنَاهُ فَاتَّبِعْ قُرْآنَهُ

Na nama je da ga saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo.[12]

A riječ Kur'an posebni je naziv za Nebesku knjigu koja je spuštena Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., dakle Kur'an je vlastita imenica za Knjigu koja je objavljena Poslaniku, a nazvana je Kur'an stoga što u sebi okuplja sve proizvode i plodove svih Nebeskih knjiga.”[13]

Stoga je riječ Kur'an infinitiv sa značenjem ono što se čita (يُقْرَأُ مَا) te vlastita imenica za Nebesku knjigu koja je spuštena Allahovom Poslaniku, s.a.v.a.

Ova riječ je izvorno arapska i velika je greška to što je neki smatraju tuđicom i poriču njeno arapsko porijeklo pa kažu da je ona u arapski jezik došla iz surjanijskog jezika, čiji je izvorni surjanijski oblik bio kurjanetun (قُرْيَانَة), u značenju čitanja ajeta i nebeskih tekstova. Nije nepoznato da jezici na Istoku imaju određene zajedničke riječi, ali ovo nije dokaz da je jedna riječ preuzeta iz drugog jezika, već da ove riječi imaju zajedničku osnovu. Osim toga, kako znamo da surjanijska riječ nije preuzeta iz arapskog jezika?! Kriterij za razlikovanje tuđica i izvornih riječi jeste postojanje izvedenica. Svaka riječ koja ima izvedenice je izvorna riječ, a naročito ako ima mnogo izvedenica, kao što to imaju riječi Kur'an i kitab.

Značenje riječi sura (سُورَة)

Riječ sura (سُورَة) je nastala od riječi sur (سُور), koja označava visoki zid koji okružuje grad, jer svaka sura obuhvata ajete poput gradskih zidina koje okružuju kuće.

Kao drugo značenje za izraz sura navode se značenja kao što su visoka čast i uzvišenost položaja, jer kako kaže Ibn Faris, jedno od značenja riječi sura je uzvišenost i visina. Ebu-l-Futuh Razi kaže: “Znajda sura ima značenje časnog položaja, a dokaz za to jeste spjevZibjanija,koji kaže:

Zar ne vidiš da ti je Allah darovao položaj časni

Pored kojeg svaki vladar izgleda nepostojan.”

Također dodaje: “Bedeme grada su nazvali sur zato što su visoki.”

Neki drugi smatraju da je riječ sura nastala od riječi su'r (سُؤْر) u značenju “dio i ostatak stvari”. Na osnovu ovog mišljenja, sura je u osnovi bila su'retun (سُؤْرَة) u značenju dio Kur'ana, a zbog olakšanja u izgovoru, hemze (ؤ) se promijenilo u vav (و).

Značenje riječi ajet (آيَة)

Ajet znači znak, tako da je svaki ajet iz Kur'ana znak ispravnosti govora Uzvišenog Boga. Džahiz kaže: “Uzvišeni Allah je Svojoj Knjizi – kako cijeloj, tako i njenim dijelovima – nadjenuo ime, suprotno od običaja Arapa. Cijelu je nazvao Kur'an, a Arapi su zbirku pjesama jednog pjesnika nazivali divan. Dio nje je nazvao sura, slično kasidama u divanu, a dio sure je nazvao ajet, slično svakom stihu u kasidi…”[14]

Potrebno je pojasniti da je to što svaka sura ima određen broj ajeta, broj i mjesto ajeta u svakoj suri određeno naredbom samog Allahovog Poslanika, s.a.v.a., (tevqifi) i kao takvo je ostalo i ostat će. U ovome se krije tajna koja je povezana sa nadnaravnošću Kur'ana i skladom među ajetima.

Također, potrebno je obratiti pažnju na činjenicu da je imenovanje jednog dijela Kur'ana kao sura i jednog dijela sure kao ajet učinio sam Kur'an. Ovo imenovanje je potpuno jasno u 1. ajetu sure Nur:

سُورَةٌ أَنزَلْنَاهَا وَفَرَضْنَاهَا وَ أَنزَلْنَا فِيهَا آيَاتٍ بَيِّنَاتٍ لَّعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ

Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne ajete da biste pouku primili.

Nazivi sura

Imena sura je, kao i broj ajeta, tevqifi dakle, sam Poslanik, s.a.v.a., nadio. Ovo nadijevanje je urađeno na arapski način i sa najmanjim povodom.[15] Povodi nadijevanja nekih od njih navedeni su u narednoj tabeli:

Sure sa više imena

Većina sura ima samo jedno ime, dok neke imaju dva, tri, ili čak više naziva, a ova brojnost imena ima posebne razloge. Ovdje ćemo kao primjer navesti suru Fatiha. Dželaluddin Sujuti je naveo više od dvadeset imena i naziva za ovu suru. Ova sura, pored svog najpoznatijeg naziva, ima još dva poznata naziva, koje ćemo navesti:

Otvaranje knjige – Fatihatu-l-kitab (فَاتِحَةُ الْکِتَاب). Ovaj naziv je dobila jer je prva sura u Kur'anu. Ne samo da je ona prva sura u današnjim Kur'anima, nego je i prva cjelovita sura koja je objavljena Poslaniku, s.a.v.a.

Cilj knjige – Ummu-l-kitab (أُمُّ الْکِتَاب). Riječ umm znači cilj i namjera, a ovako je nazvana jer su svi ciljevi i namjere Kur'ana sadržani u ovoj kratkoj suri.

Es-seb'u-l-mesani (اَلسَّبْعُ الْمَثَانِي). Budući da ova sura ima sedam ajeta i spada u skupinu sura koje su kratke, a koje su nazvane mesani (مَثَانِي), ona je nazvana Es-seb'u-l-mesani. Riječ mesani označava ono što je pogodno za ponavljanje, jer se kratke sure više uče nego duže.

U nastavku teksta navest ćemo druge nazive i imena nekih sura:

1. Tevba, Beraat (تَوْبَة, بَرَائَة)
2. Isra’, Subhan, Beni Israil (إِسْرَاء, سُبْحَان, بَنِي إِسْرَائِيل)
3. Neml, Sulejman (نَمْل, سُلَيْمَان)
4. Gafir, Mu'min (غَافِر, مُؤْمِن)
5. Fussilet, Sedžde (فُصِّلَت, سَجْدَة)
6. Nebe’, Amme (نَبَأ, عَمَّ)
7. Bejjine, Lem jekun (بَيِّنَة, لَمْ يَکُنْ)
8. Ma'un, Din, Eraejte (مَاعُون, دِين, أَرَأَيْتَ)
9. Mesed, Tebbet (مَسَد, تَبَّت)
10. Ihlas, Tevhid (إِخْلاَص, تَوْحِيد)
11. Muhammed, Qital (مُحَمَّد, قِتَال)
12. Qamer, Iqtarabet (قَمَر, إِقْتَرَبَتْ)
13. Mulk, Tebareke (مُلْك, تَبَارَكَ)
14. Me'aridž, Seele, Vaqi’ (مَعَارِج, سَأَلَ, وَاقِع)
15. Insan, Dehr, Hel eta (إِنْسَان, دَهْر, هَلْ أَتَی)
16. Qurejš, Ilaf (قَرَيْش, إِيلاَف)
17. Šerh, Inširah (شَرْح, إِنْشِرَاح).
18. Skupni nazivi i imena kur'anskih sura

Za neke sure su odabrana naredna skupna imena:

Sedam dugih sura – seb'u tival (سَبْعُ طِوَال), a to su:

– Bekare,

– Ali ‘Imran,

– Nisa’,

– A'raf,

– En'am,

– Ma'ide,

– Enfal i Tevba, koje se računaju kao jedna sura u ovoj skupini.

Mi'in (مِئِين) – sure koje imaju više od 100 ajeta, ali po obimu nisu poput prve skupine:

– Junus,

– Hud,

– Jusuf,

– Nahl,

– Isra’,

– Kehf,

– Merjem,

– Ta-Ha,

– Enbija’,

– Šu'ara’,

– Saffat.

Mesani (مَثَانِي) – sure koje imaju manje od 100 ajeta i koje su nazvane mesani jer se više uče od sura iz prve dvije skupine. U ovu skupinu spada blizu 20 sura.

Havamim (حَوَامِيم) – sedam sura koje započinju slovima Ha-Mim:

1. Mu'min,
2. Fussilet,
3. Šura,
4. Zuhruf,
5. Duhan,
6. Džasije,
7. Ahkaf.

1. Mumtehinat – skupina od 16 sura, koje su nazvane mumtehinat jer se među njima nalazi sura Mumtehina, a te sure su:
   1. Feth,
   2. Hašr,
   3. Sedžda,
   4. Talak,
   5. Kalem,
   6. Hudžurat,
   7. Mulk,
   8. Tegabun,
   9. Munafikun,
   10. Džumu'a,
   11. Saff,
   12. Džinn,
   13. Nuh,
   14. Mudžadela,
   15. Mumtehina,
   16. Tahrim.

1. Mufassilat (مُفَصِّلاَت) su one sure čiji su ajeti kratki. U ovu skupinu spadaju sve sure od sure Rahman pa sve do samog kraja Kur'ana (osim onih koje se ubrajaju u 5. ili 2. skupinu).

Broj sura i ajeta

Kur'an je objavljen sa 114 sura, onakav kakav je i danas, bez ikakvog manjka ili dodatka, i on je od Poslanika, s.a.v.a., došao do nas tako što su ga prenijeli ashabi i tabiini. Ovaj broj je mutevatir (مُتَوَاتِر), tako da je dodavanje na ovaj broj neprihvatljivo, a za smanjivanje nema nikakvih argumenata.

Određivanje dužine ajeta (tj. odakle on počinje i gdje se završava) nije urađeno po idžtihadu,[16] nego prema naređenju i lično od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., (tevqifi) i od njega je kao takvo preneseno. Završetkom jedne teme ne mora obavezno završiti i ajet. Neki ajeti se završavaju usred neke teme ili u toku teme, iako dotična tema nije dovršena, tako da se ona dovršava u sljedećim ajetima. Znači, dužina ili kratkoća nekog ajeta ne zavisi od pitanja koja on sadrži, nego je to nešto što isključivo određuje Božiji Poslanik (tevqifi). Razlog što su među prethodnicima postoje male nesuglasice u vezi s brojem ajeta je to što se dešavalo da Poslanik prilikom učenja Kur'ana iz nekog razloga stane na nekom dijelu ajeta i da nakon toga prekine učenje. Iz tog razloga su ljudi mislili da je ajet završen.

Od Ibn Abbasa se prenosi da cijeli Kur'an ima 6.600 ajeta, a 320.671 riječi. U vezi s brojem riječi u Kur'anu postoji nekoliko mišljenja:

1. 77.277,
2. 77.934,
3. 77.434,
4. 77.807.

Tačan broj ajeta prema predaji Kufljana, koja je ujedno i najtačnija i najvjerodostojnija predaja, jeste 6.236 ajeta, a on se prenosi od Imama Alija, a.s.[17] Danas je broj ajeta u postojećim Kur'anima upravo ovaj broj. Ovaj broj se zasniva na tome:

1. da se Bismillahi-r-rahmani-r-rahim u suri Fatiha broji kao jedan zaseban i odvojen ajet, dok se u drugim surama ne broji kao zaseban i odvojen ajet,
2. da se isprekidana slova (حُرُوفُ الْمُقَطِّعَة) na početku svake sure broje kao jedan zaseban i odvojen ajet.

Izvor: Mohammad Hadi Ma'refat, Uvođenje u kur'anske znanosti, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2013., s perzijskog preveo: Arman Berberac

[1] Er-Revdu-l-džinan ve revhu-l-džinan, sv. 1, uvod, str. 5.

[2] Tefsir Tabresi, sv. 1, uvod, ogranak 4, str. 14.

[3] El-Burhan, sv. 1, str. 273-276; El-Itkan, sv. 1, str. 143-146.

[4] ‘Ulumu Kur'ani, str. 106-109.

[5] El-Burudž, 21.

[6] Furkan, knjiga koja razdvaja istinu od neistine. (Prim. prev.)

[7] El-Furkan, 1.

[8] En-Nisa’, 105.

[9] El-Hidžr, 9.

[10] El-Isra’, 78.

[11] Mu'džemu mekajisi-l-luga, sv. 5, str. 78-79.

[12] El-Kijame, 17-18.

[13] Mufredat, str. 401-402.

[14] El-Itkan, sv. 1, str. 143.

[15] El-Burhan, sv. 1, str. 270; El-Itkan, sv. 1, str. 159.

[16] Dakle, nisu Poslanikovi drugovi ili neki drugi odredili na osnovu vlastite spoznaje i shvatanja islama od koje do koje riječi je jedna cjelina koju nazivamo ajet, već je to odredio sam Božiji Poslanik, s.a.v.a. (Op. prev.)

[17] El-Itkan, sv. 1. str. 189-197. Predaja Kufljana prenesena od Ibn Ebi Lejla, koji je prenosi od Ebu Abdurrahmana Sulemija, a on od Imama Alija, a.s.