Tjelesni nedostaci

Neka djeca u majčinoj utrobi iz različitih razloga zadobivaju neke tjelesne mahane i manjkavosti te se tako i rađaju. Neka djeca pak rode se tjelesno zdrava, ali pri rođenju donesu sa sobom neke psihičke bolesti i zastranjenja. I ova je nesreća uzrokovana u majčinoj materici. Mnoštvo je tjelesnih i psihičkih mahana i bolesti s kojima se rađaju djeca, a čiji se uzroci ne znaju još ni danas. Međutim, neke od tih bolesti i mahana, s obzirom da su vezane za majčino i očevo tjelesno i duševno stanje, mogu se preventivno eliminisati. Neke od manjkavosti i mahana koje dijete može steći u materici su: 

1. Otvorenost stomačne pregrade. U ovom slučaju dolazi do izlaženja utrobe vani i stvaranja izbočine.

2. Pucanje pupka zbog nevezivanja pupčane vrpce.

3. Otvorenost pupčane pregrade i stvaranje rascjepa u predjelu stomaka do stidnice.

4. Otvorenost grudnog koša. U ovom slučaju srce se nađe na površini i ispod. Moguće je, također, da dio plućnih krila izađe iz grudnog koša.[1]

Lice

1. Zečija usna. Ovaj nedostatak se događa kada ne dođe do vezivanja vilica ili nosne šupljine. Ova anomalija se na usnama može manifestovati kao otvorena rana ili kao mala pukotina na jednoj ili na obje strane usne.

2. Otvorenost nepca (gornja vilica). Ova pukotina nastaje kada ne dođe do povezivanja dijelova gornje vilice.

3. Otvorenost i rascjep očne duplje i nosa. Ovaj rascjep, koji se proteže od donjeg očnog kapka do predjela usta, ponekad ostavlja otvoren taj prostor.

4. Vanredno velik otvor usta. Ova anomalija se javlja kada ne dođe do zatvaranja kanala između gornje i donje vilice.

5. Neformiranje lica. Nerazvijanje kostiju lica biva razlogom ove anomalije te se lice pojavljuje kao asimetrična rupa.[2]

Ekstremiteti

1. Neusklađen razvoj udova. U ovom slučaju moguće je da ruke i noge budu direktno spojene sa tijelom bez nadlaktice ili cjevanice.

2. Rađanje sa jednim ekstremitetom viška, bilo potpunim ili deformisanim. Ovaj višak udova javlja se prvenstveno zbog dijeljenja jedne početne kosti.

3. Loše spajanje nogu, što dovodi do okretanja prstiju nazad a stopala naprijed.[3]

Probavni organi

1. Zatvorenost jednjaka, a znak toga je vraćanje mlijeka već prvog dana života novorođenčeta.

2. Izrazita suženost jednjaka, što kasnije dovodi do poteškoća pri gutanju netečne hrane.

3. Urođena suženost otvora koji vodi u želudac i izuzetna razvijenost mišića njegova otvora.

4. Neotvaranje anusnog otvora ili otvaranje istog preko drugih otvora, npr. preko otvora mokraćnog mjehura.[4]

U historijskim knjigama zapisano je da je Hadždžadž ibn Jusuf patio od ovih manjkavosti te da nije imao anusa kada se rodio. Naknadno su mu ga probušili.[5]

Ovo je samo nekoliko primjera tjelesnih manjkavosti i nedostataka djeteta. Mnoštvo je tjelesnih anomalija i nedostataka koji nastaju u majčinoj materici. Svi dijelovi tijela – počev od kostura, polnog organa, stanja srca i krvnih sudova, pa do mozga i živaca – mogu se nepravilno ili nepotpuno razviti, a neki mogu biti izuzetno opasni da se može roditi dijete sa dvije glave na jednom vratu ili dva tijela na jednom pojasu.

Presuđivanje hazreti Alija

U vrijeme hilafeta hazreti Alija žena je sa svojim mužem postala noseća. Donijela je dijete pred Alija i rekla: “Ono ima dva trupla i dvije glave na jednom pojasu.”

Njegovi bližnji su ostali zatečeni, jer nisu znali koliko mu pripada naslijeđa, da li je jedna osoba i pripada mu kao jednoj osobi, ili su dvije osobe i pripada mu kao dvjema osobama. Ona se obratila hazreti Aliju da po ovom pitanju da presudu.

Hazreti Ali je kazao: “U vrijeme spavanja ispitaj ga, probudi jedno tijelo i jednu glavu. Ako se obje glave u jednom trenutku probude, jedna je osoba, a ako jedna glava bude budna a druga spavala, onda su dvije osobe i imaju dva udjela u naslijeđu.”[6]

Hazreti Ali je na mudar način utvrdio kriterij prosuđivanja na osnovu nervnog sistema, dakle preko onog organa koji upravlja tijelom. Ako jedan zapovjednik upravlja objema glavama i tijelima, tada je riječ o jednoj osobi. Ali ako svaka glava ima svoj zaseban nervni sistem i zasebno upravlja tijelom, u tom slučaju su u pitanju dvije osobe. Najbolji način raspoznavanja ovog problema jeste buđenje iz sna.

Upravo kao što dva oka običnog čovjeka imaju jednog zapovjednika i djeluju kao dvije sijalice koje se pale i gase jednim prekidačem, nije moguće da jedno oko spava a da drugo bude budno. I ovdje je ista logika u pitanju: ukoliko se sa dvije glave i četiri oka upravlja iz jednog nervnog sistema, nije moguće da se jedna glava probudi a da druga spava. Ali ako lagahno probudite jednu glavu a druga glava ostane spavati, jasno je da su u pitanju dvije komande i da svaka upravlja nezavisno od druge. Zapravo, to je poput dvoje djece koja spavaju na jednom krevetu zagrljena. Jedno je budno a drugo spava.

Iako su uzroci nastanka velikog broja ovih anomalija još uvijek ljudima ostali nepoznati, sigurno je da ukoliko se oštećenje desi u prvoj ćeliji – embrionu – dijete će biti poremećeno, jer su eksperimentalno vještački izazvali ovakav poremećaj kod životinja i došli su do ovakvog rezultata.

Šaberi je posredstvom grebanja prvih embrionalnih ćelija uspio stvoriti neobičan fetus. Ovo otkriće naročito je vrijedno pažnje s tog aspekta što je izvođenje zahvata na ćelijama embriona dužine jedne do dvije desetine milimetra prilično zahtjevan poduhvat.[7]

mullasadra.ba

[1] Dženin šenas, str. 57.

[2] Dženin šenas, str. 71.

[3] Dženin šenas, str. 109.

[4] Dženin šenas, str. 98.

[5] Dženin šenas, str. 98.

[6] Biharul-enwar, sv. 9, str. 485.

[7] Tarihe ‘ulum, str. 706.