Djetinjstvo

Vrijeme djetinjstva djece je mnogo duže od djetinjstva mladunčadi svih životinja. Pod razdobljem djetinjstva podrazumijeva se doba kada dijete nije sposobno brinuti se samo o sebi, već mu je potrebna pomoć roditelja.

Neke životinje uopće nemaju doba djetinjstva. Takav je slučaj kod riba i insekata. Ribe samo polože jaja, a o tim jajima se brine sama priroda. Stvaralački zakoni Božije sudbine ih unapređuju. Onog dana kada ribice progledaju iz svojih jaja, one počnu samostalan život, samostalno se hrane i nemaju nikakve potrebe za roditeljima.

Neke životinje, poput zvijeri, ptica i drugih četveronožaca, imaju djetinjstvo, jer nakon rođenja izvjesno vrijeme zbog hrane i pažnje ovise o ocu i majci, dok neke ovise samo o majci. Ali, općenito se može reći da vrijeme djetinjstva mladunčadi životinja traje od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci. Vrlo rano ta mladunčad počinje samostalan život bez potrebe za roditeljskom pomoći, dok je vrijeme djetinjstva ljudskog podmlatka i njegove ovisnosti o roditeljima mnogo duže.

Tjelesna građa mladunčadi životinja brzo se razvija i u kratkom vremenu životinje postaju sposobne da se okorištavaju životom, dok je tjelesni rast djece usporen i potrebno je dosta vremena do sazrijevanja. Djetetu treba nekoliko mjeseci da bi moglo rastaviti svoje prste i nešto uzeti. Djetetu treba godina dana da bi moglo hodati puzajući i padajući. Trebaju mu dvije godine da bi počelo izgovarati riječi. Nekoliko godina mu treba da bi svijet oko sebe shvatilo kao svoju kuću, a treba mu više godina da postane neovisno i da se može u društvu pojavljivati kao samostalna ličnost.

Mladunče sisara doji nekoliko sedmica ili nekoliko mjeseci mlijeko svoje majke, koja se o njemu brine, a zatim ga prepušta njemu samom, zato što se ono u ovom kratkom vremenu osposobilo za život u svim životnim uvjetima i okolnostima.

Dijete čovjeka, međutim, dvije godine potroši samo na dojenje i u tom vremenu njemu je potrebna sva neophodna pažnja, higijena i briga o zdravlju. Pored toga, vezano za dijete mora se voditi briga i o drugim činiocima kao što su: hladnoća, toplota, briga da se ne sprži, da se ne utopi, da ne padne sa visine. A tu je još i niz drugih činilaca čuvanja. Kada prekine dojenje, dijete nije sposobno za život. Ono je i dalje nemoćna beba koju treba čuvati i paziti i proći će godine dok ono bude osposobljeno za samostalan život.

Iako brzina rasta mišića životinjske mladunčadi i njen usporen rast kod čovjeka predstavlja jedan od činilaca kratkog djetinjstva životinja, važan razlog dužine djetetove dobi djetinjstva povezan je sa obrazovanjem i odgojem. Mladunče životinje svoj program života stiče neposredno, po automatizmu, putem od Boga danih nagona, i njemu u tome ne treba nikakav drugi učitelj. Mladunče životinje samo kratko razdoblje doji, i samo u tom razdoblju mu treba čuvanje, dok se ne osamostali, za razliku od čovjekovog podmlatka, kojem treba i hrana, i njega, i higijena. Dijete od majke uči program života. U zbilji, majke dvojako hrane svoju djecu: one im daju tjelesnu i duhovnu hranu. Osim što hrani tijelo djeteta, majčino naručje je i škola odgoja djeteta i ova škola traje veoma dugo. Sve dok potomak ne izađe iz ove škole, on se smatra djetetom. Zato djetetu treba majka i ono ne može živjeti samostalno. 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, naslijeđe i odgoj 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić