Čestiti ljudi i čišćenje duše

قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا  وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا

Uspjet će samo onaj ko je očisti, a propast će onaj ko je okalja![1] 

Spasenje i uspjeh čovjeka ovise o pročišćenju duše, jer u ljudskoj prirodi u obliku potencijala postoje urođene uzvišene sklonosti, koje se uz pomoć čišćenja i pročišćavanja unutrašnjosti od prljavština i poroka razvijaju i aktiviraju, tako da postaju izvor lijepih i dobrih djela.

Drugim riječima, ljudska duša sa svojim urođenim odlikama koje joj je Bog odredio je poput jakog izvora te joj čistoća i uklanjanje prepreka s puta omogućuju razvoj ljudskih vrlina i savršenstava, što će čovjeka dovesti do božanskih savršenstava i časti i što će mu darovati spas. Nasuprot tome, kaljanje ovog čistog izvora prljavštinama grijeha i ružnih djela pretvorit će ljudsku dušu u močvaru koja neće donijeti ništa drugo osim smrti, propasti, ništavila, beznađa i nedaća.

Ova činjenica postaje sasvim jasna kada se obrati pažnja na prethodni ajet. Sintagma zekkaha (onaj ko je očisti) dolazi od riječi zeku (زکو   ) i zeka’ (زکاء) u značenju izrastati i povećavati, a u vezi sa ljudskom dušom dolazi i u značenju čistota i neokaljanost možda zbog toga što čišćenje od prljavština uzrokuje njen rast i razvoj.[2]

Riječ dessaha dolazi od riječi desse (دسّ) u značenju skrivanja i uvlačenja radi pokrivanja. Kada Kur'an govori o običaju zakopavanja žive ženske djece kod predislamskih Arapa, on kaže:

أَمْ يَدُسُّهُ فِى التُّرَابِ

Ili da je u zemljusakrije?[3]

Prema tome, tezkije(تزکیه) dolazi u značenju čišćenja i razvoja, a tedessa(تدسّی) u značenju prljanja, pokrivanja i propadanja.[4]

S druge strane, felah (فلاح) označava postizanje cilja i spasenje, a nasuprot toga je hejbat (خیبت) u značenju nestizanja do cilja, beznađa i propasti.

Činioci pročišćenja duše

Sada kada je značenje pojma pročišćenje duše postalo jasno, red je da pojasnimo činioce pročišćenja duše. Veliki broj činilaca može učestvovati u pročišćenju, pročišćavanju i čišćenju duše tako da svi ibadeti, dobra djela, sadake i tome slično mogu predstavljati pretpostavku za čišćenje duše.[5]

Ovdje ćemo, koristeći kur'anske ajete, predstaviti dva veoma važna činioca.

1. Odgovor na nadahnuće iskonske prirode (fitret)

Uzvišeni Bog kaže:

ونَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا  قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا

I duše i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da shvati u čemu je njena nevaljalost a u čemu čestitost, uspjet će samo onaj ko je očisti.[6]

Na osnovu ovih časnih ajeta veoma dobro se može zaključiti da je Bog ljudskoj duši darovao urođeno nadahnuće(فطری الهام) tako da može razlučiti čisto od nečistog i u stanju je da percipira razliku između ljepote čestitosti i ružnoće nevaljalosti.

Na osnovu veze između ovih ajeta da se zaključiti kako je ovo urođeno nadahnuće poput poziva unutrašnjeg poslanika i potvrdan odgovor na njega ubraja se u najvažnije činioce pročišćenja duše, jer sve dok nije moguće zamisliti nevaljalost i čestitost, neće biti moguće potvrditi ljepotu jednog i ružnoću drugog te čovjek neće biti motiviran da izabere bolji put. To je tako u prilikama kada je mogućnost zamišljanja i potvrđivanja omogućena preko božanskog nadahnuća duše i fitreta.[7]

Možda dodavanje prisvojne zamjenice njen riječima nevaljalost i čestitost u časnom ajetu: …pa je nadahnu da shvati u čemu je njena nevaljalost a u čemu čestitost… ukazuje na suptilnu činjenicu da je Bog čovjeka, osim što ga je nadahnuo sposobnošću razlučivanja nevaljalosti i čestitosti, nadahnuo i spoznajom ružnoće nevaljalosti i ljepote čestitosti. To znači da je pored toga što mu je upotpunio stepen zamišljanja(تصور) darovao i stepen potvrđivanja (تصدیق).

2. Potvrdan odgovor na poziv Božijih poslanika

Uzvišeni Bog kaže:

هُوَ الَّذِى بَعَثَ فِى الْأُمِّيِّينَ رَسُولًا مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِن كَانُوا مِن قَبْلُ لَفِى ضَلَالٍ مُّبِينٍ

On je neukima poslao Poslanika, jednog od njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.[8]

Pod pročišćenjem se misli na ukrašavanje pohvalnim djelima i lijepim moralom, a to predstavlja plod slušanja nebeskog zova Božijeg poslanika i njegovo slijeđenje.

Također, činjenica istaknuta u suri ‘Abese je da stajanje u prisustvu Božijeg poslanika i slušanje njegovih riječi predstavlja pretpostavku za čišćenje, i to u ajetu u kojem Uzvišeni kaže:

وَمَا يُدْرِيكَ لَعَلَّهُ يَزَّكَّى

A šta ti znaš – možda on želi da se očisti?[9]

Također, poslanje Musaa, a.s., faraonu se spominje kao put i sredstvo za njegovo pročišćavanje:

اذْهَبْ إِلَى فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَى فَقُلْ هَل لَّكَ إِلَى أَن تَزَكَّى

Idi faraonu, on se osilio, i reci: “Da li bi ti da se pročistiš?”[10]

Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., s perzijskog preveo: Sedad Dizdarević