Ravnoteža u moralu

Kada se sagledaju moralna načela i proučavaju ljudske vrline, nailazimo na koncepte poput hrabrosti, koja predstavlja postignutu ravnotežu moći srdžbe, a dvije strane njenog ektstremnog upražnjavanja ili gašenja rezultiraju kukavičlukom i neobuzdanošću. Također nailazimo i na mudrost koja predstavlja postignutu ravnotežu znanja u čovjeku, dok su aktivna i pasivna krajnost ovog čovjekovog predstavnika  idiotizam, tj. djetinjastost i opsjenarstvo, odnosno lukavost. Treći pojam jeste čednost, koja je ustvari uspostavljena ravnoteža strasti u nama. Dvije krajnosti ove moći, u ovisnosti da li je riječ o pretjeranoj aktivnosti ili pretjeranom gušenju, nazivaju se poročnost i apatija, odnosno ravnodušnost.

Ako se u čovjeku pojave ove tri moralne vrline – hrabrost, čednost i mudrost – stvara se nešto što se naziva pravednošću. To je poput napitka koji se dobija miješanjem meda i sirćeta, a koji ima sasvim treću korist i svrhu. Pravednost je posebno svojstvo koje se dobiva miješanjem hrabrosti, čednosti i mudrosti, koji predstavljaju moralna načela i korjene svih ljudskih vrlina. Saobrazno rečenom, pravednost sa stanovišta morala jeste smjesa dobivena miješanjem hrabrosti, čednosti i mudrosti. Pravedan čovjek daje pravo svakoj moći u onoj mjeri u kojoj joj pripada i stavlja ih na svoja mjesta. Dvije krajnosti pravednosti jesu nasilništvo i padanje pod nasilje.

Izvor: Akbar Eydi, Temeljne postavke o akaidu, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2004., preveli sa perzijskog: Amar Imamović, Ertan Basarik, Nermin Hodžić