Konverzija (عـكس)
Nekada se pri argumentaciji, a radi dokazivanja željenog suda, koristi drugi sud koji je u određenoj vezi sa željenim. Naprimjer, odnos između dvaju sudova može biti takve prirode da se dokazivanjem ispravnosti jednoga nužno dokazuje ispravnost drugoga. Prirodno je da takav odnos postoji između svakoga suda i njegove jednostavne konverzije ili kontrapozicije. U nastavku će biti riječi upravo o jednostavnoj konverziji (عـكس مستوى) i kontrapoziciji (عـكس نـقـيض).
Šta je jednostavna konverzija?
Jednostavna konverzija predstavlja zamjenu mjesta dviju strana suda, s tim da se očuva kvalitet i istinitost suda. Prvi sud se naziva original ili osnova (اصـل), a drugi jednostavna konverzija (عـكس مستوى). Ovim biva jasno da termin jednostavna konverzija ima dva značenja, jedanput je u značenju čina zamjene mjesta predikata i subjekta, a drugi put je u značenju suda koji je rezultat te zamjene.
Šta znači to da konverzirani sud treba slijediti original u istinitosti?
Prema pravilima konverzije, uvijek kada je original istinit, i konverzija mora biti istinita, ali ako je original neistinit, nije nužno da konverzija bude neistinita. Prema tome, original ne slijedi konverziju u istinitosti, ali je slijedi u neistinitosti. Konverzirani sud slijedi original u istinitosti, ali ga ne slijedi nužno u neistinitosti.
Iz dosada rečenog na temu konverzije i njenih propisa postala su nam jasna dva pravila:
a. Istinitost originala znači i istinitost konverzije.
b. Neistinitost konverzije znači i neistinitost originala.
Jasno je da drugo pravilo nije neovisno već proizlazi iz prvoga pravila.
Uvjeti konverzije
a. Zamjena mjesta strana suda. Kod kategoričkih sudova to znači zamjenu mjesta subjekta i predikata i obrnuto, a kod kondicionalnih sudova zamjena prve premise i konsenkvence i obrnuto.
b. Očuvanje kvaliteta suda. Ako je sud bio afirmativan, njegova konverzija treba ostati afirmativna. Isto tako, ako original bude negirajući, njegova konverzija treba biti negirajuća.
c. Očuvanje istinitosti suda – to znači da i original i konverzija trebaju biti istiniti sa aspekta odnosa subjekta prema objektima predikata. Upravo zbog ovog uvjeta kvantitet originalnog suda nije potrebno očuvati. Nekada sud prilikom konverzije mijenja kvantitet, tj. prelazi iz univerzalnosti u partikularnost i obrnuto, što opet samo po sebi ima sebi svojstvene uvjete. Naprimjer, konverzija suda: “Svi ljudi su životinje”, je sud: “Neke životinje su ljudi.” U slučaju da kvantitet suda ostane isti, dobili bismo očigledno netačan sud: “Sve životinje su ljudi.”
Ono što je važno znati jeste kod kojih konverzija kvantitet suda ostaje nepromijenjen, a kod kojih se mijenja, naravno poštivajući očuvanje istinitosti suda. U slučaju kada se zamijeni mjesto predikata i subjekta, očuvavši kvantitet suda, a izgubivši njegovu istinitost, takva operacija više nije prosta konverzija već transformacija (انـقلاب). Naprimjer, ako se sud: “Svi ljudi su životinje”, promijeni u sud: “Sve životinje su ljudi”, to nije konverzija već transformacija.
Konverzija afirmativne univerzalije (عـكس موجبه كـليه):
Jedno od pravila konverzije je da je konverzija afirmativne univerzalije uvijek afirmativna partikularija. Naprimjer: “Svi ljudi su životinje”, njegova konverzija je: “Neke životinje su ljudi.”
Konverzija afirmativne partikularije (عـكس موجبه جـزﺌيه):
Konverzija afirmativne partikularije uvijek je afirmativna partikularija, znači kvantitet se ne mijenja. Prema tome, konverzija suda afirmativne univerzalije i afirmativne partikularije uvijek je afirmativna patikularija, a afirmativna univerzalija nikada ne može biti konverzirani sud afirmativne univerzalije i afirmativne partikularije.
Dokaz toga da je konverzija afirmativne univerzalije i afirmativne partikularije uvijek afirmativna partikularija jeste sljedeće:
1. Kod afirmativne univerzalije predikat suda može imati samo dva oblika, tj. može biti šireg opsega od subjekta ili po opsegu jednak njemu. U oba slučaja partikularan sud će biti istinit, jer će neki objekti subjekta suda sigurno odgovarati predikatu.
Objašnjenje:
Konverzija suda: “Sve vode su tečne”, bit će istiniti partikularni sud: “Neke tečnosti su vode.” Također, i konverzija suda: “Svi ljudi su razumna bića”, koja glasi: “Neka razumna bića su ljudi”, sigurno je istinita. Međutim, da su konverzirani sudovi bili univerzalni, a ne partikularni, onda bi postojala mogućnost njihove neistinitosti. U tom slučaju gornji primjer bi glasio: “Sve tečnosti su voda.” Prema tome, konverzija afirmativnih univerzalija i partikularija uvijek će biti afirmativna partikularija.
2. U slučaju afirmativne partikularije predikat suda može biti:
a. Šireg opsega od subjekta;
b. Užeg opsega od subjekta;
c. Jednakog opsega subjektu.
U prvom i trećem slučaju konverzija oblika afirmativne univerzalije je neistinita, jer kada su predikat i subjekat u interferirajućem i subordinirajućem odnosu, subjekt ne može obuhvatiti sve objekte predikata. Jedino u slučaju kada je predikat užeg ili jednakog opsega subjektu subjekt obuhvata sve jedinke predikata.
Zaključak: Afirmativna partikularija u afirmativno univerzalnoj konverziji nekad je istinita, a nekad neistinita, tj. subjekt u nekim slučajevima obuhvata sve jedinke predikata, dok ih u drugim ne obuhvata. Međutim, afirmativno partikularna konverzija uvijek je istinita.
Radi boljeg razumijevanja gore rečenog obratite pažnju na sljedeće primjere.
a. Slučaj kada je predikat užeg opsega:
“Neke tečnosti su voda”, konverzija je: “Neke vode su tečnost.”
b. Slučaj kada je predikat šireg opsega:
“Neke vode su tečnost”, konverzija je: “Neke tečnosti su voda.”
c. Slučaj kada je predikat interferirajući naspram subjekta:
“Neke ptice su bijele”, konverzija je: “Nešto od bijeloga su ptice.”
d. Slučaj kada je predikat ekvipolentan subjektu:
“Neka razumna bića su ljudi”, konverzija: “Neki ljudi su razumna bića.”
Konverzija negirajuće univerzalije (عـكس سالبه كـليه):
Lahko je uočiti da je konverzija negirajuće univerzalije uvijek negirajuća univerzalija. Znači, ako je sud: “Nijedno drvo nije životinja”, istinit, sigurno će i njegova konverzija: “Nijedna životinja nije drvo”, biti istinita. Iz ovog primjera je također postalo jasno da se kod konverzije negirajuće univerzalije kvantitet i kvalitet suda nikada ne mijenjaju.
Dokazivanje ovoga je veoma lahko budući da je negirajuća univerzalija istinita jedino u slučajevima kada su predikat i subjekat disparativni pojmovi. Znači, ako predikat i subjekt nemaju zajedničkih objekata, onda je i njihova združenost u istom objektu nemoguća, pa je sve objekte jednoga moguće negirati objektima drugoga pojma, što znači da nema razlike koji će od njih biti predikat, a koji subjekt.
Objašnjenje gornje argumentacije kroz primjer:
Pod pretpostavkom da je sud: “Nijedno drvo nije životinja”, istinit, sigurno će biti istinita i njegova konverzija: “Nijedna životinja nije drvo.” U slučaju da sud: “Nijedno drvo nije životinja”, bude neistinit, onda njegova kontradikcija mora biti istinita, tj.: “Neke životinje su drveće.” Također, i prosta konverzija ovoga suda treba biti istinita, tj.: “Neka drveća su životinje.” Sada, ako uporedimo posljednji dobiveni sud: “Neka drveća su životinje”, sa našom prvom pretpostavkom: “Nijedno drvo nije životinja”, uvidjet ćemo da su oni u kontradiktornom odnosu, a dokazano je da kod kontradikcije istinitošću jednoga suda zaključujemo neistinitost drugoga suda i obrnuto. Međutim, na ovom slučaju vidimo da su oba suda istinita, što ne može biti tačno. Prema tome, ovim je dokazano da je konverzija negirajuće univerzalije uvijek negirajuća univerzalija.
Nastavak rasprave:
Ako obratimo pažnju na gore predočenu argumentaciju, shvatit ćemo korist i ulogu kontradikcije i proste konverzije pri argumentiranju, bilo da se želi nešto potvrditi ili poreći.
Objašnjenje:
Pretpostavimo da je sud: “Nijedno drvo nije životinja”, istinit. Prema tome, njegova kontradikcija: “Neke životinje su drvo”, je neistinita. Ovaj sud dobiven kontradikcijom predstavlja konverziju originalnog suda: “Neka drveća su životinje”, iz čega slijedi da je i sud dobiven konverzijom neispravan (drugo pravilo prostih konverzija). Ako je original neispravan, njegova kontradikcija: “Nijedno drvo nije životinja”, je ispravna, što dokazuje istinitost suda s početka argumentacije.
Tokom ove argumentacije iz istinitosti originala je izveden zaključak o neistinitosti kontradikcije, a onda je iz neistinitosti proste konverzije izveden zaključak o neistinitosti njenog originala, i naposljetku, iz neistinitosti originala proste konverzije zaključeno je o istinitosti njegove kontradikcije koja je jednaka prvom originalu.
Merhum Muzafer kaže sljedeće:
“U logici postoji mnoštvo dokaza sličnih ovom, i zbog toga je u ovu temu neophodno uložiti više truda i pažnje dok se ne stekne takva sposobnost zapažanja i razlučivanja da se najmanjim išaretom razumijeva problem i njegovo rješenje.”
Negirajuća partikularija nema konverzije
Opće pravilo negirajuće partikularije jeste da ona nema niti univerzalne niti partikularne konverzije.
Pitanje: Kako je moguće da negirajuća partikularija nema konverzije?
Odgovor: U sudu negirajuće partikularije subjekt je opsežniji od predikata. Naprimjer, u sudu: “Neke životinje nisu ljudi”, pojam životinja šireg je opsega od pojma čovjek. Užim pojmom se ne može negirati ekstenzivniji bez obzira na njihov univerzalni ili partikularni oblik, budući da objektima kojim odgovara uži pojam nužno odgovara i širi. Prema tome, sudovi: “Nijedan čovjek nije životinja”, i: “Neki ljudi nisu životinje”, nisu ispravni.
Disjunktivni sudovi nemaju konverziju
Pošto disjunkcija govori o razdvojenosti dviju strana kondicionalnoga suda, konverzija u njenom slučaju ne bi dala nikakvu korist. Naprimjer, strane u sudu: “Broj je ili neparan ili paran”, mogu zamjeniti mjesta, a da se pri tome u samom originalu ne dogodi promjena. Dakle, nema razlike da li sud glasi: “Broj je paran ili neparan”, ili: “Broj je neparan ili paran.”
Naravno, disjunktivni sud je moguće izreći u obliku kategoričkog suda. Gornji primjer u oblik kategoričkog suda glasi: “Broj se dijeli na paran i neparan.” Konverzija ovoga suda: “Ono što se dijeli na parno i neparno jeste broj”, također, ne donosi ništa novo.
Konverzija kontradiktornog (عـكس نقـيض)
Konverzija kontradiktornog ili kontrapozicija je ustvari drugi oblik konverzije, u kojoj se istinitošću originala dokazuje istinitost konverziranog suda. Postoje dva metoda da bi se dobila ova vrsta konverzije, tradicionalni i moderni metod. Tradicionalni metod su primjenjivali prijašnji učenjaci, a moderni metod, kao što mu i ime kaže, potiče iz novijeg perioda.
1. Saglasna konverzija kontradiktornog (عـكس نـقيـض موا فق)
Ovaj metod su učenjaci primjenjivali u prošlosti. Budući da je sud dobijen konverzijom kontradiktornog istoga kvaliteta kao i njegov original, u njegovom nazivu pridodana je i riječ “saglasna” da bi time bilo ukazano na ovu činjenicu. Ove konverzija se dobija zamjenom mjesta dviju strana suda, koje su prije toga transformirane u sebi kontradiktorne oblike, sa očuvanjem istinitosti suda i kvaliteta. Prema tome, saglasna konverzija kontradiktornog suda sljedećeg originala: “Svaki pisac je čovjek”, glasi: “Svaki ‘nečovjek’ je ‘nepisac’.” Prilikom ove konverzije išlo se sljedećim redom:
a. transformacija subjekta i predikta u kontardiktorne oblike. U gornjem primjeru pojam pisac je transformiran u nepisca, a čovjek u nečovjeka.
b. zamjena mjesta subjekta i predikata u konverziranom sudu.
c. očuvanje kvaliteta suda, odnosno, ako je original suda bio negirajući, konverzija treba biti negirajuća. Isto vrijedi u slučaju afirmirajućeg originala.
d. Očuvanje istinitosti suda.
2. Nesaglasna konverzija kontradiktornog (عـكس نقيـض مخالـف)
Zbog toga što kod metode konverzije učenjaka novijeg doba kvalitet suda ne ostaje isti ovaj metod se naziva nesaglasna konverzija kontradiktornog. Konverzija kontradiktornog po mišljenju ove skupine učenjaka glasi: Promjena jednoga suda u drugi tako da je subjekt novoga suda kontradikcija predikata originalnoga suda, a predikat novoga suda isto što i subjekt originalnog suda, sa očuvanjem istinitosti, ali ne i kvaliteta. Naprimjer, nesaglasna konverzija kontradiktornog, originalnog suda: “Svaki pisac je čovjek”, glasi: “Nijedan ‘ne čovjek’ nije pisac.”
Pravilo kvantiteta suda pri konverziji kontradiktornog:
Pravilo negirajućeg suda u ovom slučaju jednako je pravilu afirmirajućeg suda pri prostoj konverziji, a pravilo afirmirajućeg suda je jednako pravilu negirajućeg suda. Prema tome, može se reći:
1. kontrapozicija negirajuće univerzalije je negirajuća partikularija. U saglasnoj konverziji kontradiktornog ova partikularija će biti negirajuća, a u nesaglasnoj afirmirajuća.
2. kontarpozicija negirajuće partikularije je opet partikularija, s tim da je po metodi prijašnjih učenjaka ona negirajuća, a po metodi modernih učenjaka afirmirajuća.
3. kontrapozicija afirmativne univerzalije je univerzalija, s tim da je po metodi prijašnjih učenjaka ona negirajuća, a po metodi novijih učenjaka afirmirajuća.
4. afirmirajuća partikularija nema kontrapoziciju.
Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović