Postovani, Selam Alejkum. Vec nekih mjeseci patim se sa nekim meni veoma strasnim mislima, koje me prate skoro svaki dan.
Dozvolite mi da vam pojasnim moju situaciju, da bih me svatili bolje. Odrasla sam u poboznoj fameliji u kojoj se klanja, posti i odrzava rodbinske veze koliko je god moguce. Udala sam se za veoma dobrog covjeka, koji je stabilan u vjeri i iztrazivamo zajedno islam da bih nasu vjeru bolje razumjeli i bolje mogli ici putem pravim. U sigurnosti zivim, Imam dobar posao, takodjer i moj muz. Imamo troje zdravo djece i veoma smo zadovoljni s njima. Allahu sam jako zahvalna za sve sto imam i sto sam do sad postigla. Ovaj problem sto me strasno pati, tesko vam pisem… zato sto je racionalno veoma glupo. Naime dolaze mi misli, dolaze mi psovke Boga! Necu to! Borim se protiv toga! Proucim glasno Bismillah i Subhanallah i estagfirullah i molim Boga da mi oprosti. Jako sam zabrinuta… molim vas pomozite mi! Neznam kako bih se mogla zastiti ovih misli. Hvala vam unaprijed. Selam
1 Odgovor
Selamim i želim vam više uspjeha u materijalnim i duhovnim poslovima i život pun udobnosti i duševnog mira.
Reći ću nekoliko stvari u nadi da će Uzvišeni Bog u njima dati dobro.
a) Život je borba
Kao što možemo posvjedočiti, u ovom materijalnom svijetu čovjek je stalno u borbi da ostvari svoje želje i na taj način sebi osigura smiraj. Stalno je u situaciji da između nekoliko puteva bira onaj za koji smatra da mu donosi sreću, zdravlje, sigurnost i smiraj.
Isto vrijedi i za duhovni život, samo što je u ovom slučaju borba mnogo intenzivnija, jer je ovdje riječ o beskonačnoj sreći ili nesreći. Zbog toga je časni Kur’an jasno kazao:
وَكَذَٰلِكَ جَعَلْنَا لِكُلِّ نَبِيٍّ عَدُوًّا شَيَاطِينَ الْإِنسِ وَالْجِنِّ يُوحِي بَعْضُهُمْ إِلَىٰ بَعْضٍ زُخْرُفَ الْقَوْلِ غُرُورًا ۚ وَلَوْ شَاءَ رَبُّكَ مَا فَعَلُوهُ ۖ فَذَرْهُمْ وَمَا يَفْتَرُونَ
Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju – (Al-An’am, 112)
U ovom ajetu možemo pronaći razne vjerske, moralne i praktične stavke, a na neke od njih ćemo ukazati:
1. Postojanje Poslanikovih neprijatelja
Riječ je o Božijoj tradiciji i zakonu stvaranja, dakle, neprijateljstvo s vjerom, Poslanikom i vjernicima, trudbenicima na putu istine, nije slučajno. Riječ je o Božijem zakonu i gdje god je istina, siguno je tu pored i neistina. Gdje god je vjera, tu je i nevjera. Gdje god je dobro i korist, tu je i zlo i šteta. Da nije tako, onda ni šerijatska odgovornost ne bi imala smisla. Ne bi postojao smisao izbora i slobodne volje. Tada se ne bi razlikovao vjernik od licemjera.
U osnovi, znanje je posrednik između čovjeka i njegovih želja. Čovjek je u trajnom sukobu s unutarnjim neprijateljima, kao što su duša, njezini prohtjevi, šejtan i njegova šaptanja, i s vanjskim neprijateljima, kao što su nebogobojazni ljudi, pokvarena okolina, tlačiteljske moći, poruge, poniženja i ismijavanja. Vanjski i unutarnji neprijatelji svim silama trude se da čovjeka okrenu od upute i puta istine i odvedu na stranputicu, a zabludu i neistinu prikažu lijepom.
2. Potreba za racionalnom sviješću o vjeri
Na ovom polju borbe prvi uvjet i temeljni korak u kretanje vjernika jest poznavanje religije i njezinih načela utemeljenih na Božjoj Knjizi, tradiciji Božijeg Poslanika i intelektualnoj snazi koju je Bog usadio u svakog čovjeka. Upravo zbog toga se u islamskoj predaji kaže: Ako neko kao temelj vjere uzme Božiju knjigu i Poslanikov sunnet, niti jedan nemili događaj ni potres koji uništava planine ne može potresti vjernikovo srce i misao. Ako temelj vjere bude govor ljudi koji nemaju potrebno znanje, onda njihov govor i argumentacija čovjeka izvode iz vjere.
Prema tome, duboko poznavanje vjere, stjecanje znanja radi ispravne spoznaje prva je dužnost svakog čovjeka koji putem vjere želi stići do savršenstva i vječne sreće. Upravo je to razlog nestanka vjere. Ako se njezini temelji ne oslanjaju na Božiju Knjigu, Poslanikov sunet i čvrste racionalne dokaze, vjera će nestati, kako to kaže časni Kur’an, poput drveta koje nema dubok korijen i jednog dana se osuši.
3. Svaki događaj je posljedica nekog uzroka
Znamo da nema događaja ili posljedice na ovom svijetu bez uzroka ili, filozofskim rječnikom kazano, niti jedno djelo ne može doći u postojanje bez činitelja. Isti zakon vrijedi i za ljude i čvrsti poredak u vjeri. Dakle, treba dobro da promislite o uzroku svoga stanja. Ako ga pronađete i ispravite, onda će i to stanje samo po sebi nestati.
Spomenut ću nekoliko primjera koji će vam pomoći pronaći uzrok.
Ponekad dobar život, posao s dobrim primanjima, ugledni supružnik, zdrava djeca čovjeka čine umišljenim, pa tako umišlja da ako drugi to nemaju da je to zato što su nemoćni, neuki, ne znaju kako se živi, itd., dok za sebe misli da je razuman, znalac i svjestan svog života pa i zaslužuje sreću i imovinu. Dakle, ovakvo razmišljanje spada u zanemarivanje Boga i Njegovih zakona i uzrok je čovjekovog pada i odustajanja od vjerovanja koje ima. Kur’an navodi Karunov primjer. Kada su mu govorili da nešto od svog bogatstva da siromašnima i na taj način popravi sebi onaj svijet, on je na to odgovorio da to bogatstvo nije od Boga, već da je to rezultat njegovog znanja, truda i umijeća.
A Bog je, kao pouku za čovječanstvo, učinio da za jednu noć nestane i on i sve njegovo bogatstvo na način da ga proguta zemlja ne ostavljajući mu ni traga.
Ponekad ravnodušnost prema onima koji su u potrebi ili porodici, kidanje rodbinskih veza, činjenje grijeha i slično uzrokuju da osoba doživi psihičku nelagodu i počne se protiviti uzvišenim vjerskim mislima.
Stoga razmislite o uzroku i kad se ovaj problem dogodi, ako Bog da, naći ćete rješenje za njegovo uklanjanje.
4. Šejtansko došaptavanje
Ponekad nije čimbenik čovjek već se radi o šejtanovom nagovaranju samo da bi uznemiravao čovjeka i oduzeo mu njegov mir.
U tom slučaju postoje dva praktična načina koja se spominju u predaji pa ako se primijene, mogu se odstraniti šejtanska došaptavanja i misaona anksioznost.
a) Ignoriranje i zanemarivanje
Kada se čovjeku pojave takve misli, može ih ignorirati, skretati pažnju s njih i na taj način učiniti da to stanje nestane. Ako se čovjek koncentrira na bilo koju misao, on je razvija i jača pa mu je i um stalno zaokupljen tom mišlju. Onda mu se to prenosi i na snove, jer to je osobina duše. Stoga budite bezbrižni i ne usredotočujte se na to.
b) Zikr i istigfar
Učinite Boga prisutnim u svojoj duši i uz srčanu prisutnost učite uzvišeni zikr la ilhe ilallah i tražite oprost, ispravit će se, ako Bog da, vaše stanje.
c) Spominjanje Božijih blagodati
Čovjek je po prirodi koristoljubiv i zahvalan na dobru, blagodati i ljubavi koju dobija od drugih ljudi. Sve blagodati, poput zdravlja, vjere, porodice, slobodarstva, dobija od Boga. Imate supruga, zdravu djecu, ugled u društvu, posao, ne ovisite o drugima i još mnogo blagodati imate, koje su od Boga.
Dakle, po kojoj logici i na temelju koje pravde i po kojem ljudskom i moralnom standardu treba vrijeđati Boga? Zašto? Pogledajte kakvu je zbrku izazvao koronavirus. Zapanjio je znanost, svijet, moćnike i bogataše, i tako dalje.
Što se događa ako se zemlja svako malo zatrese? Ako temperatura Sunca poraste, koji rashlađivač može to zaustaviti? Ako padne temperatura, koji grijač bi taj problem riješio? Prema tome, ne postoji logika koja bi čovjeku dozvolila da ne voli Boga Koji mu je dao sve ove blagodati. Uzvišeni Bog želi da čovjek bude Njegov namjesnik, želi od njega da u društvu širi Njegove osobine, poput znanja, snage, milosti i blagosti. Kada Bog da mjesto vjernicima u Džennetu, on će ih spojiti i s njihovom djecom, čak i ako su ona bila na nižem položaju. Gledajući vjerska uvjerenja i dobra djela, djeca možda i ne zaslužuju mjesto koje imaju roditelji, ali zato što želi zadovoljiti oca i majku, Bog će učiniti da djeca budu na njihovom položaju, dakle, uzvisit će položaj njihovoj djeci da bi time njihov užitak bio veći a Džennet ispunjen raznim zadovoljstvima. Zar takav Bog ne zaslužuje ljubav?
Zar ne treba obožavati Boga Koji je čovjeku podario sve za njegov smiraj i beskrajno zadovoljstvo? Obožavati Ga zbog ljubavi i samilosti? Boga, Koji svakog trenutka vidi naše greške, ali nas ne sramoti niti nam uskraćuje opskrbu, ne skraćuje životni vijek, ne pokazuje naše mane nevjernicima i ne kažnjava za neposluh? Gdje na svijetu možemo pronaći takvog Gospodara? Samo je On dostojan zikra la ilahe ilallah, On je stvorio roba i nadahnuo ga da robuje i uklonio prepreke robovanju. Sve je Njegovo, a čovjeku neizmjerno daje, daje mu Džennet i uklanja mu patnje i boli, daje mu smiraj i vječni život i neprekidna uživanja. Kao primjer Kur’an navodi scenu Sudnjeg dana. Ako obratimo pažnju na ajet, bit će nam dovoljno da zauvijek budemo ponizni i zahvalni Bogu na golemoj i neprekidnoj milosti i blagosti. U suri Hadid spominje se sljedeće:
1. Jednog dana ćete vidjeti vjernike prisutne naspram Uzvišenog Boga, to je sigurno Božije obećanje, dakle, i Božiji Poslanik, koji je sagovornik u ovom ajetu i svi drugi ljudi.
2. Vjernici iz svih zajednica tog će dana hrliti i žuriti ka položaju i blagodatima dobivenim od Uzvišenog Boga i to će trajati sve dok vjernik ne dosegne krajnji stepen savršenstva i ostvari svoj vječni mir i spokoj.
Posljednji stepen savršenstva jeste dolazak Bogu, a u suri Merjem u 85. ajetu kaže se: Onoga Dana kada čestitē kao uzvanike pred Milostivim sakupimo, to je dan kada ćemo pred Bogom skupiti bogobojazne, oni se trude da postanu Božiji gosti, o divnih li gostiju i još divnijeg domaćina. Dobre vijesti stižu im od meleka koji im dolaze ususret, a dobrodošlica meleka je vrsta odavanja priznanja vjernicima. Meleci će im govoriti o džennetima. Džennat je množina od džennet, a to znači da postoji mnogo dženneta i svaki ima poseban položaj i užitke, ima svoje posebne zakone, svaki nudi posebno savršenstvo za svoje stanovnike. U tim džennetima pripremljene su razne vrste spokoja i mogućnosti za vjernike. Da, ovo je pobjeda, uspjeh i sreća vjernika. Postoje desetine i stotine ovakvih primjera u časnom Kur'anu.
Želim Vam svako dobro.
Prof. Akbar Eydi