Poštovani,
nedavno sam imao žestoku reakciju dvojice kolega kada sam rekao da je Poslanik, mir neka je s njim i njegovom porodicom, bezgrješan. Pozvali su se, očekivano, na prve ajete sure ‘Abasa (“On se namrštio i okrenuo…”). Kada sam odgovorio da se ajet odnosi na Ebu Bekra, rekli su mi da je to nemoguće, jer u nastavku sure drugo lice kojem se obraća Bog može biti samo Poslanik, mir s njim i njegovima.
Uistinu, u prijevodu Kur’ana, a vjerujem (nažalost, ne znam arapski) i u originalnom Tekstu, jeste u pitanju drugo lice. Slušao sam predavanje uvaženog Muhammed Baqir Qazwinija, koji je objasnio da su neki ajeti, kojima se Uzvišeni Stvoritelj obraća Poslaniku, mir s njim i njegovima, kao drugom licu zapravo poruka ne njemu lično, nego nama, njegovim sljedbenicima. Betz onzira što mi je objašnjenje Qazwinija prihvatljivo, želim biti objektivan i reći da se ono može svrstati u interepretaciju, jedno od mogućih, odnosno ne i jedino ispravno tumačenje.
Da li je moguće dati uvjerljiviji dokaz da se namrštio Ebu Bekr, a ne Božiji miljenik, mir s njim i njegovima? Uvjerljiviji na lingvističkom nivou ili na neki drugi način?
Es-selamu alejkum
1 Odgovor
Selam alejkum!
Na ovo pitanje sam, možda prije deset godina, odgovorio detaljno i prijatelji iz Fondacije (“Mulla Sadra”) mogu da vam ga pošalju. Ali ukratko ću Vam ponoviti neka objašnjenja, s nadom da će Bog dati dobro u tome.
- Kur'an je Knjiga upute
Bog Uzvišeni spustio je Kur'an radi upute i čovjekove spoznaje da bi čovječanstvo izbavio iz primitivizma i neznanja i uputio ga ispravnim putem savršenstva i njegove istinske sreće i da bi čovjek došao do cilja i ostvario lijep život.
الر كِتابٌ أَنْزَلْناهُ إِلَيْكَ لِتُخْرِجَ النّاسَ مِنَ الظُّلُماتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِ رَبِّهِمْ إِلى صِراطِ الْعَزيزِ الْحَميد
Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga. (Ibrahîm, 1).
Također kaže:
إِنَّ هذَا الْقُرْآنَ يَهْدي لِلَّتي هِيَ أَقْوَمُ
Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu (Al-Isrâ’, 9)
S druge strane, Poslanik islama predstavljen je kao onaj koji objašnjava i tumači ovu Knjigu.
وَ أَنْزَلْنا إِلَيْكَ الذِّكْرَ لِتُبَيِّنَ لِلنّاسِ ما نُزِّلَ إِلَيْهِمْ وَ لَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ
A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili. (An-Nahl, 44).
Iako je Kur'an spušten lično Božijem Poslaniku, ovaj ajet jasno ističe da su sagovornici Kur'ana svi ljudi. Poslanikova je dužnost objašnjenje i tumačenje Kur'ana i njegovo prenošenje ljudima, a dužnost ljudi jeste da ga prihvate na osnovu razmišljanja. Dakle, mi smo kao ljudi muslimani dužni da razmišljamo o Kur'anu, njegovim ajetima i njegovim propisima i odredbama kako u formi individualnih propisa tako i u vezi s društvenim propisima i zakonima.
2. Laž nema pristupa Kur’anu
Kur'an je djelo Uzvišenog Boga i cilj mu je upućivanje. Prema tome, nikada, ni prije ni poslije (prošlosti, budućnosti i događajima svijeta) laž, nedostatak i kontradiktornost nemaju prilaza i puta do Kur'ana i njegova vladavina i mudrost do Sudnjeg dana ostaju postojani i stabilni jer ga je spustio Mudri i Hvaljeni Bog. Dakle, nikakva laž i zabluda nema pristupa Kur'anu. Niti laž ima puta do njega, a niti ima konflikta i kontradiktornosti u kur'anskom tekstu. Kur'an je stabilan i postojan poput blistavog sunca koje osvjetljava i upućuje.
3. Poslanik i njegova svojstva u Kur'anu
Budući da Poslanik, neka je Božiji blagoslov na njega i na njegovu porodicu, i njegov sunet objašnjavaju Kur'an i tumače njegove ajete, Uzvišeni Bog je na najljepši način u Kur'anu opisao Poslanikova svojstva, njegov karakter i njegovu misiju i dužnosti.
4. On je tumač Kur'ana
U prethodnom ajetu je rečeno: Da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje… On je taj koji objašnjava Kur'an i ljudi treba da apsolutno prihvate njegove riječi, njegov govor i njegovu naredbu i da im se predaju.
5. On je najljepši uzor čovječanstvu
Poslanikova uzoritost za muslimane je i u njegovoj vjeri, njegovom moralu, njegovom govoru i ponašanju, znači, on je u potpunoj formi najbolji božanski uzor za svakoga.
لَقَدْ كانَ لَكُمْ في رَسُولِ اللّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كانَ يَرْجُوا اللّهَ وَ الْيَوْمَ اْلآخِرَ وَ ذَكَرَ اللّهَ كَثيرًا
Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (AlAhzâb, 21)
Nedvojbeno i bez imalo sumnje Božiji Poslanik je najbolji u ponašanju i moralu za svakoga, iako ga svojim uzorom smatraju oni koji vjeruju u Boga i Sudnji dan i koji su u stalnom spominjanju i podsjećanju na Boga.
6. Sve što on govori u skladu je s Objavom i Božijim riječima
وَ ما يَنْطِقُ عَنِ الْهَوى إِنْ هُوَ إِلاّ وَحْيٌ يُوحى
On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje (An-Najm, 3–4)
Poslanikov govor, Poslanikov moral, Poslanikovo ponašanje u skladu su s Objavom i kod njega nema ni najsitnije stvari koja je proistekla iz njegovih egoističnih želja i ljudskih prohtjeva jer je Božiji izaslanik, tumač Božije Knjige i uputitelj ljudi. Zato je nemoguće da neko istinski prihvati njegovo poslanstvo, s vjerovanjem zasnovanim na dokazu, a da ostavlja mogućnost da je on imao govor, riječi, ponašanje i moral koji su suprotni Objavi i logici Objave.
7. On upućuje Pravom putu Objave i ljudskosti
Kur'an o hazreti Poslaniku kaže:
وَ إِنَّكَ لَتَهْدي إِلى صِراطٍ مُسْتَقيمٍ
A Ti, Zaista, upućuješ na Pravi put (Ash-Shura, 52)
Nije moguće da čovjek koji upućuje na Pravi put i sam ne bude na Pravom putu. Dakle, sve što on govori, sve što čini i na svakom mjestu, i kada šuti i ništa ne govori, sve je njegovo Pravi put.
8. Čak i usklađenost emocija i čovjekove unutarnjosti s Poslanikom jesu uvjeti vjerovanja
Kur'an kazuje da se Poslanikova presuda između dvije osobe ili skupine treba prihvatiti jer je njegov sud u korist svih. Ako neko u dubini svoga bića osjeti nelagodu zbog Poslanikovog stava, jasno je da on istinski ne vjeruje u njega, iako verbalno izražava svoju vjeru:
فَلا وَ رَبِّكَ لا يُؤْمِنُونَ حَتّى يُحَكِّمُوكَ فيما شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لا يَجِدُوا في أَنْفُسِهِمْ حَرَجًا مِمّا قَضَيْتَ وَ يُسَلِّمُوا تَسْليمًا
I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (An-Nisâ’, 65)
Da budu apsolutno predani i da u srcu nemaju nelagodu, zabrinutost i tegobe zbog Poslanikovog suda i da u svakom slučaju – bila presuda u njihovu koristi ili ne bila – budu zadovoljni njegovim sudom.
9. Posjeduje najuzvišenije i najvrjednije moralne vrline
Kur'an kaže:
وَ إِنَّكَ لَعَلى خُلُقٍ عَظيمٍ
Jer ti si, zaista, veličanstvene ćudi (Al-Qalam, 4)
10. Pogođen je i tužan zbog boli i patnje drugih
Ako u društvu zapazi patnju, bol, bolest i teškoću, to ga teško pogađa i rastužuje:
عَزيزٌ عَلَيْهِ ما عَنِتُّمْ
Teško mu je što ćete na muke udariti (At-Taubah, 128).
Zašto? On je Poslanik između vas:
لقَدْ جاءَكُمْ رَسُولٌ مِنْ أَنْفُسِكُمْ عَزيزٌ عَلَيْهِ ما عَنِتُّمْ حَريصٌ عَلَيْكُمْ بِالْمُؤْمِنينَ رَؤُفٌ رَحيمٌ
Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (At-Taubah, 128).
Da, on je kao i ostali i izabran je između vas da bi vas upućivao. Vaše siromaštvo, neznanje, zbunjenost i propadanje veoma teško mu padaju. Silno želi vaš spas i spokoj i prema vjernicima je milostiv, blag i saosjećajan. Dobročinstvo, saosjećanje, milosrđe, umjerenost jesu faktori koji čine da nečije riječi i govor utječu na druge.
11. Treba se pokoriti svemu što govori i odustati o onoga od čega on odvraća
Kur'an jasno kaže:
وَ ما آتاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَ ما نَهاكُمْ عَنْهُ فَانْتَهُوا
Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite (Al-Hashr, 7). Ako nešto naredi, treba to da se izvrši i ispuni. Ako vas odvraća od nečega, to treba da poštujete i odustanete.
12. Zabranjen je glasan govor u njegovom prisustvu
Uzvišeni Bog je objavio da se u društvu s Poslanikom i u njegovom prisustvu ne govori glasno i da se poštuje lijepo ponašanje:
يا أَيُّهَا الَّذينَ آمَنُوا لا تَرْفَعُوا أَصْواتَكُمْ فَوْقَ صَوْتِ النَّبِيِّ وَ لا تَجْهَرُوا لَهُ بِالْقَوْلِ كَجَهْرِ بَعْضِكُمْ لِبَعْضٍ أَنْ تَحْبَطَ أَعْمالُكُمْ وَ أَنْتُمْ لا تَشْعُرُونَ
O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite. (Al-Hujurât, 2)
Desetine i stotine sličnih ajeta navedeno je u časnom Kur'anu u opisu Božijeg Poslanika, neka je blagoslov na njega i njegovu porodicu, da bi ljudi znali da on nema ni najmanjeg nedostatka, mahane, grijeha, prljavštine i lošeg odnosa. On je apsolutna dobrota i savršenstvo svakog dobra. On je dobri rob i poseban rob Uzvišenog Boga. Svi prethodni poslanici imali su obavezu da najave njegov dolazak. Je li u redu da jedan čovjek koji se smatra muslimanom takvu klevetu dovodi u vezu s Poslanikom? Prihvatimo li da je pogriješio i da nije čist od grijeha, onda ne ostaje nikakvog kredibiliteta niti za Kur'an, a niti za bilo koje Poslanikove riječi, niti njegov sunet ima racionalnu vrijednost i kredibilitet jer u svakom njegovom govoru postoji mogućnost pogreške. Kada Kur'an kaže: On je za vas najbolji uzor, je li to bivanje uzorom u općoj formi, trajno i neprolazno ili postoje neki slučajevi izuzetka? Neupitno, njegova je uzoritost općenita, univerzalna i trajna i do kraja svijeta u njoj neće nastati ni najmanja sumnja, promjena i transformacija. Može li se u tom slučaju reći: Budući da je Poslanik pokazao namršteno lice i ravnodušnost prema tom čovjeku u potrebi, onda je i to najbolji uzor? Jesu li samo Poslanikove riječi uzor ili je uzor i njegovo ponašanje? U istoj mjeri u kojoj su njegove riječi kao Objava, i njegovo je ponašanje sigurno u skladu s Objavom. Ne može se narod pozivati na lijepo ponašanje, milosrđe, ljubav, duhovnost i bogobojaznost riječima, ali da se ponašanjem poziva nasilju, ravnodušnosti, i to prema vjerniku u potrebi, i zanemarivanju Boga. Ako se pojavi kontradiktornost između govora i ponašanja bilo koje osobe, takva će osoba biti omrznuta u društvu. A šta je tek s kontradiktornostima u govoru i djelima Poslanika, koji ljude poziva Bogu, moralu, ljubavi, pravdi, duhovnosti i ljubaznosti.
Ne može njegov Kur'an narediti: Ljudima lijepe riječi govoriti (Al-Baqarah, 83), a da on sam ne slijedi taj ajet.
Zato ne treba ostaviti Kur'an, zaboraviti na razum, zanemariti ljudsku primordijalnu prirodu i obraćati pažnju na neutemeljene, nelogične i oprečne riječi. Ako se poslanicima oduzme bezgrješnost, nijedan razum i ljudska priroda ne mogu dati validnost njihovim riječima. Zašto ga treba slijediti? Ako postoji mogućnost greške i propusta u njegovom govoru, njegovom ponašanju i njegovom moralu, onda to vrijedi za sve njegove propise. Zato je sigurno da su tefsiri pogriješili. Ne može se greška pripisivati Poslaniku, ali ne i mufesirima (tumačima Kur'ana).
prof. Akbar Eydi