Poštovani profesore, essalamu alejkum,
Da Vas dragi Allah, dž.š., nagradi na ovako lijepim riječima koji mi u ovim trenucima znače veoma mnogo. Neka Vas dragi Allah, dž.š., nagradi i na Ovom i na Onom svijetu. Osjećam potrebu da Vam ispričam malo podrobnije moje trenutno stanje. Naime, već sam Vam napisala da sam rođena u islamskoj porodici. Za vrijeme komunističkog režima moja porodica je polovično obavljala vijerske dužnosti doživljavajući vjeru kao veoma intimnu stvar svakog od nas. Moje shvatanje vjere uopšte, kako njenog praktičnog tako i njenog duhovnog smisla za život čovjeka bilo je na nivou diječijeg shvatabnja o “kazni za loše, a nagradi za dobro”. Kako sam odrastala, moje ovosvjetsko obrazovanje išlo je hvala Bogu veoma uspješno, što sam ipak slabo koristila za ahiretsku korist, a više dživljavala kao dunjalučku korist, prestiž, ugled itd.
Naime, nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja veoma uspješno sam polžila ispit na Medicinskom fakultetu koji sam morala prekinuti za vrijeme agresije na BiH. Period agresije na BiH provela sam u mojoj rodnoj Srebrenici. Nakon završetka agresije nastavila sam studij i završila medicinski fakultet. Međutim, moje obrazovanje i dalje nije doprinjelo da duboko zaronim u smisao života i spoznaju našeg Stvoritelja. Kao što kažete, čovjek izučava naučne zakone na nivou uzroka i posljedice i sve je zasnovano na pretpostavkama. Onda je došao period kada sam jednostavno osijetila strašnu “glad” koji ne znam ni kako bih opisala. Glad zbog ogromne praznine u meni, koja je neizmjerno velika. Prvi put, počela sam čitati prijevod časnog Kur'ana i ostala sam zatečena, kao pri eksploziji koja se desi pred očima čovjeka. Bože dragi, gdje sam to ja do sada bila? Od tada sam počela čitati sve što mi je pod ruku došlo, a ticalo se islama. Između ostalih, otkrila sam i Vaše pisanje kao i ovu divnu stranicu. Međutim, ja sam sada kao pustinjak koji trga za Stvoriteljem i Njegovom blizinom. I što je rekao hazreti Ali: ” dalek je put, a meni je malen prtljag.“ Nekada bi čovjek želio podijeliti svoja iskustva spoznaje izvora. Osjećaj da mu tako mnogo treba i da tako malo “zna”. Nadam se da sam Vam uspjela nagovijestiti ovu slatku, ali ipak jaku bol.
Halalite na smetnji i hvala Vam još jednom na tako lijepim riječima.
Hoda hafez i da dragi Allah pomogne i na Pravi put uputi sve mu'mine i mu'minke.
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,
Poštovana i časna sestro,
Čitajući Vaše pismo mnogo sam se obradovao i zahvaljujem se Uzvišenom Allahu na tome što nauka sve više napreduje, nivo informisanosti ljudi raste, što se broj onih koji vole islam uvećava i što tako doprinose cvjetanju i napretku svijetlih zakona Časnoga Kur'ana, a ljubav prema Poslaniku islama, s.a.v.a., se rasplamsava poput plamena vatre iz dubine njihovih osjećaja i bića. Sve se ovo događa iz dva razloga. To su:
1. Postojanje prirodnog (fitretskog) tevhida u ljudima,
2. Skladnost vjerskih propisa sa ovom prirodom (fitretom).
Upravo kako ste napisali, čitanje i učenje Kur'ana, razmišljanje o Kur'anu i djelovanje po kur'anskim propisima jeste ona iskra koja raspaljuje vulkan unutar čovjeka, i čovjeka se spaja sa svjetlosnom istinom, zbog čega svijet za njega biva poput kapi u odnosu na more. Čovjek je stvoren da postane namjesnik Allahov na zemlji. Čovjek sa krunom plemenitosti i odlikovanja (وَلَقَدْ كَرَّمْنَا بَنِي آدَمَ – Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali) [1], stiže do stepena hazreti Jusufa, a.s. koji je četrdeset godina proveo u zatvoru, poniženju, udaljenosti od oca i majke čemu su uzrok bila njegova braća. Ali, kada su se njegova siromašna braća našla pred njim, i kada su zatražili da im oprosti njihova loša djela, on je sa jednom rečenicom, لاَ تَثْرِيبَ عَلَيْكُمُ الْيَوْمَ- danas nećete biti koreni[2], oprostio sve muke onih četrdeset godina i opet je rekao: يَغْفِرُ اللّهُ لَكُمْ – Allah će vam oprostiti[3], jer هُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ – od milostivih On je najmilostiviji. [4]Čovjek je došao dotle da četrdeset godina muka izmijeni jednom rečenicom izrečenom s krajnjom milošću.
Vi se nalazite na takvoj putanji da, s Božijom pomoći, poput Asije, one velike dame, možete da kročite svijetlim putevima vjere i sa sobom povedete saputnike. Čovjek je zbilja koja je poput tačke između dvije beskonačnosti, velike i male. Ako bi se okrenuo prema velikoj beskonačnosti i odabrao put koji se navodi u ajetu: O ti čovječe! Koji se silno trudiš zarad Gospodara, ti ćeš svoj trud zateći [5] – يَا أَيُّهَا الإِنسَانُ إِنَّكَ كَادِحٌ إِلَى رَبِّكَ كَدْحًا فَمُلاقِيهِ tada će postati beskonačno velik, pa će nadmašiti svijet razuma i meleka Allahovih. I tako će se okoristiti svim onim što nudi Dunjaluk i Ahiret, pa čak i ljubavlju prema Allahu i Njegovom beskonačnom ljepotom. Kako Kur'an Čani kaže:
إِنَّ الْمُتَّقِينَ فِي جَنَّاتٍ وَنَهَرٍ ﴿٥٤﴾
فِي مَقْعَدِ صِدْقٍ عِندَ مَلِيكٍ مُّقْتَدِرٍ ﴿٥٥﴾
Zaista oni koji su se Allaha bojali u vrtovima i uz rijeke bit će,
U Sjedištu Istine, uz Vladara Koji je Svemoćan.[6]
I kakvi su sreća i uživanje za čovjeka veći od ovog?! S druge strane, bogobojazan čovjek u ovome materijalnom svijetu se koristi njegovim užicima,a svaki ovaj užitak sa svim užicima dunjaluka je jednak, i ovdje ćemo ukazati na neke od njih. Studiranje koje ste spomenuli, ako se ispravno analizira i vrednuje islamskim mjerilima, mnogo će čovjeka približiti Bogu, i on će se okoristit užicima. Zamislite da ste vi liječnik koji radi u bolnici. Ako vašim istraživanjima podarite dubinu u spoznaji bolesti i tegoba i na taj način budete bolje djelovali u liječenju, tada je ovaj posao sa stanovišta Kur'ana najveći i najbliži put stizanja ka Bogu. Da li je drugačije nego što Kur'an kaže, Ko je taj koji će Allahu zajam drage volje dati? [7] – مَن ذَا الَّذِي يُقْرِضُ اللَّهَ قَرْضًا حَسَنًا ? Da li Allah ima potrebu za nečim? Ne! Nikada! Znači, davati zajam Božijim robovima, služiti Božijim stvorenjima je isto kao i služenje samom Bogu i davanje zajma Njemu. U predaji stoji, da će se na Sudnjem danu Allah Uzvišeni nekim Svojim robovima obratiti i reće: „Zašto Mi niste pomogli kada Sam bio u potrebi? Zašto Me niste posjetili kada Sam bio bolestan?“ Robovi će odgovoriti: „Bože! Ti nemaš potrebu ni za čim, i nikada se ne razboljevaš!“ Biće im odgovoreno: „Da! Ali zar ti komšija nije bio siromašan, pa zašto ga nisi pomogao? Zar prijatelj nije tražio pomoć, zašto mu tada nisi pružio svoju ruku pomoći?!Tako mi Moje veličine! Da si ga posjetio, posjetio bi i Mene. Da si ga pomogao, Ja bih tu pomoć uzeo!“
Stoga, poštovana sestro, kada pružate ruku prepunu milosti prema bolesnicima, Vi je u stvari pružate prema Bogu Uzvišenom. Kada u jednom islamskom društvu budu ljekari, inžinjeri, i učeni učitelji, milostive majke, dobrostive supruge, mudri očevi, iskreni trgovac – tada će islamska zemlja imati svoju vrijednost. A ponos islama i muslimana je u stvari ponos Poslanika, s.a.v.a., i očuvan obraz Časnog Kur'ana.
Jedno od izričitih naređenja Kur'ana jeste obrađivanje zemlje i otkrivanje njenih zakona. On vas od Zemlje stvara i traži od vas da na njoj obrađujete! [8]- هُوَ أَنشَأَكُ مِّنَ الأَرْضِ وَاسْتَعْمَرَكُمْ فِيهَا .
Ako bismo otkrili zakone prirode, zaustavili širenje bolesti, liječili bolesne i da nam cilj ovih djela bude djelovanje po Kur'anu i služenje Božijim robovima, tada će se ovo djelo ubrojati u duhovni put ka Allahu. Mi moramo ispravno analizirati logiku Kur'ana i sprovesti je u djelo. Nadam se da ćete nastaviti ovaj put koji ste odabrali, tj. obraćanje Kur'anu, sa većom snagom i razumnim osloncem i da ćete se sami okoristiti svjetlošću Kur'ana, a i druge također navesti da se njom koriste. Kur'an je knjiga upute. Knjiga svjetla. Knjiga života i pokreta. Knjiga razuma i mudrosti. Knjiga koja pokazuje put života svakog pojedinca i društva. Knjiga ustrajnosti na humanim osnovama. Knjiga koja u svim segmentima čovjeka upućuje na najbolje.
إِنَّ هَذَا الْقُرْآنَ يِهْدِي لِلَّتِي هِيَ أَقْوَمُ
وَيُبَشِّرُ الْمُؤْمِنِينَ الَّذِينَ يَعْمَلُونَ الصَّالِحَاتِ
أَنَّ لَهُمْ أَجْرًا كَبِيرًا
Zaista ovaj Kur'an upućuje na ono što je najpostojanije,
Donoseći radosne vijesti za vjernike koji dobra djela čine;
da ih čeka velika nagrada.[9]
Sigurno, ova nagrada se odnosi i na Dunjaluk i na Ahiret, i na pojedinca i društvo, i na razmišljanje i moral, i na društvene i porodične veze, pa sve do međunarodnog nivoa.
Muhammed Ikbal Lahuri, jedan od islamskih naučnika i mislilaca koji oživljavaju vjersku misao, u odgovoru na pitanje: „Kako ste se vi okrenuli vjeri i Kur'anu, iako ste završili moderne studije i univerzitete?“ rekao je: „Moj otac je bio učitelj koji je podučavao Kur'anu. Jednog dana je vidio kako učim Kur'an. Obratio mi se govoreći: ‘Muhammede! Šta to radiš?’ Odgovorio sam mu: ‘Vidite da učim Kur'an.’ On je rekao: ‘Znam! Ali moraš ga tako učiti, kao da ti ga ovog časa Džibril i objavljuje. To jest, znaj cilj objave ovih ajeta. I znaj koje probleme ovi ajeti od umnih, moralnih i društvenih problema mogu riješiti, i kakvu odgovornost naspram njih tih imaš.'“ Dalje nastavlja i kaže: „Ove riječi su u meni ostavile takav trag da nikada nisam jedan ajet proučio, a da nisam satima o njemu razmišljao. I ovo je rezultiralo time da postanem zaljubljenik Kur'ana i da ga smatram najboljom knjigom vodiljom u mom misaonom, moralnom, političkom, ekonomskom, kulturnom i društvenom životu.“
Uistinu, ako bi svako od nas Kur'an uveo u svoje životno okruženje, tada bi taj dio našeg pojedinačnog, društvenog i međunarodnog života blistao kao sunce. Ako bi naše razmišljanje bilo kur'ansko, ni u jednoj dimenziji od mnogih dimenzija života ne bi imali nikakvih teškoća. Zar postoji veći užitak od toga da jedan učitelj po Božijoj i kur'anskoj zapovijedi ispravno pripremi predavanje, i da na čas stigne na vrijeme, započne ga sa imenom Božijim, da sa strpljenjem, razumijevanjem i lijepim moralom ispredaje fiziku, hemiju, matematiku, filozofiju, logiku, historiju, etiku itd., da ponudi ispravan i logičan odgovor na pitanje studenata? On u tom trenutku ima toliko zadovoljstvo, kakvo nijedan vladar zemlje ne posjeduje.
Kada se vozite kolima, i kada prolazite ulicama kišnih i hladnih ili sunčanih i toplih dana, i iznenada ugledate stariju osobu ili bolesnika, vaša noga pritisne kočnicu i zaustavite se, te ih odvezete do njihova cilja. Kakav užitak veći od ovog se može zamisliti za jednog muslimana koji je milostiv čovjek?! Kada se čovjekova ruka sa halal-novcem koji je zaradio svojim trudom pruži prema siromahu, i dovede do toga da se usreći i pomogne jedna osoba, da li se to može porediti sa bogatstvom cijeloga svijeta?
Ovdje ću navesti priču o velikom mufessiru Časnog Kur'ana, Allami Tabatabaiju, r.a., i s njom ću završiti svoje obraćanje Vama, a od Uzvišenog Allaha tražim da Vam podari svakodnevne uspjehe. U nadi da ćete se u Vašim hajr-dovama i nas sjetiti.
Jedan od mojih prijatelja mi prenosi da je jednog dana vidio Allamu Tabatabaija u pustom sokaku, kako sjedi pored siromaha. Uzeo je nešto novca u ruku i veoma uljudno ga je položio pored siromaha. Kada je siromah uzeo novac, Allame Tabatabai je poljubio svoju ruku, ustao i otišao. Moj prijatelj je rekao: „Približio sam mu se i poselamio, upitao za zdravlje kao i za razlog tog njegova ponašanja. U početku je odbijao da pojasni, ali mi je na kraju zbog insistiranja dao pojašnjenje i rekao: ‘Zar Časni Kur'an ne kaže: Allahova ruka je iznad njihovih ruku [10] – يَدُ اللهِ فَوقَ أَيدِيهِم . S druge strane, ruke siromaha su manifestacija Božije ruke. Stoga, ponašanje roba i robovanja Allahu iziskuje da mi svoju ruku postavimo ispod ruke koja je manifestacija Božije ruke. A u predajama je preneseno: Ko god posjeti našeg posjetioca kao da je nas same posjetio. Kao kada se neko vrati s hadža ili iz Medine. Ako bi neko iz poštovanja prema Bogu i Poslaniku, s.a.v.a., posjetio tu osobu, to je kao da je posjetio Ka'bu i Medinu. Na osnovu ovog zakona moja ruka se vratila sa zijareta i zato ima sposobnost da je i poljubim.'“
Ako bismo o ovome ispravno razmislili uvidjeli bismo koliko je logika islama blaga, koliko je čovječana i koliko naglašava ljubav i blagost u društvu.
Naveo bih Vam još ajeta iz Kur'ana i predaja prenesenih od Poslanika, s.a.v.a., ali bojim se da će odgovor biti preopširan. Tu bi naši čitatelji uvidjeli da je islam jedna škola društva i svih smjerova. On ispravno upravlja svim uslovima u svijetu. Došao nam je da čovjeka uputi i usmjeri, što u materijalnim, što u duhovnim dimenzijama. Ustvari, zakoni vjere su zakoni jednog ljekara, a ne policajca. A poslanici su stručni i milostivi ljekari koji su došli da traže bolesnike kako bi ih izliječili.
Vi dobro znate, koliko god da znanje uznapreduje, i koliko god da se tehniologija razvije, tako će i medicina napredovati i njeni složeni zakoni će postati jasniji. Stoga, koliko god da se okorištavamo znanjem i razmišljanjem, isto toliko će nam se razjasniti zakoni Kur'ana, kako bi ispravno živjeli.
Nadam se da ćemo jednoga dana biti svjedoci sijanja Božijih i kur'anskih zakona u cijelome svijetu zahvaljujući trudu muslimanskih naučnika i mislioca, a zasigurno taj dan nije daleko.
Izvanjavam se zbog opširnosti odgovora. Ostavljam vas u okrilju Božijem.
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
[1] Isra, 70.
[2] Jusuf, 92.
[3] Jusuf, 92.
[4] Jusuf, 92.
[5] Inšikak, 6.
[6] Kamer, 54-55.
[7] Hadid, 11.
[8] Hud, 61.
[9] Isra, 9.
[10] Feth, 10.