Es selamu alejkum
‘Sve sto se desilo moralo se tako desiti,sto nije bilo nije ni moglo biti.’ Mozemo li se bas za sve u zivotu voditi time?Uzvišeni Allah sve određuje i Poslanik, s.a.v.s., je rekao da je kader Allahova tajna koju niko od Njegovih stvorenja ne može spoznati.Ali opet me pomalo buni pitanje sudbine i čovjekovog izbora odnosno slobodne volje,da li se može uspostaviti neka ”granica” između toga.Ako mozete malo bolje da mi pojasnite i navedete neke primjere.
Hvala.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Vaše pitanje spada u onu vrstu pitanja koja su vjernici oduvijek postavljali. Naime, Ovim svijetom vlada zakon kauzaliteta te posebni zakoni koji se mogu spoznati. Ukoliko se čovjek razboli može se izliječiti uz pomoć zakona prirode koje je uspostavio Uzvišeni Bog, a isto tako može odbiti da uloži trud u svoje liječenje i tako se uništiti. Onaj ko uloži trud da bi se izliječio, primjenjujući zakone medicine, on će se i izliječiti, jer je potražio put i metodu za liječenje. Dakle, ne radi se o tome da je Bog želio da se neko izliječi, a za nekog drugog nije želio da bude izliječen. Milostivi Bog je zakone liječenja bolesti utkao u prirodu, a od čovjeka traži da se njima okoristi i izliječi. Baš kao što je za liječenje neznanja i bolesti duše Bog poslao vjerovjesnike i od čovjeka tražio da ih slijedi, da se koristi zakonima koje su oni donijeli, da bi bio na Pravom putu. Dakle, moguće je da jedan čovjek prati poslanike i bude upućen, dok drugi ne prati poslaničke naredbe i biva izgubljen. Čovjek koji čini grijehe ne može svoje grijehe pripisati Uzvišenom Bogu i reći: “Da je Bog htio i ja bih bio upućen”. Za ovog prvog kažemo da je vjernik i da je trebao biti upućen, a za drugog kažemo da nije trebao biti upućen i doista nije bio upućen, međutim kada ovako nešto kažemo mi zapravo trebamo znati da to znači da budući da je prvi čovjek slijedio poslanika – plod toga je bila uputa, a drugi čovjek slijedeći šejtana završava u zabludi, jer šejtan poziva u zabludu i drugog puta osim stranputice kod šejtana nema. Naravno, to nikada ne podrazumijeva prisilu ili to da Uzvišeni Bog bez ikakvih pravila i bez uzimanja čovjekovog zalaganja u obzir neke odvodi u zabludu, a neke upućuje. Također, nije istina da Uzvišeni Bog neke bolesnike ozdravljuje, a nekima ne daje ozdravljenje.
Međutim, ovdje se postavlja jedno drugo pitanje: da li je Uzvišeni Bog otprije znao za sve to ili nije? Da li je Uzvišeni Bog od ranije znao ko će se od bolesnika izliječiti, a ko neće? Da li je od ranije znao ko će od ljudi poslušati riječi vjerovjesnika i biti upućen ili ko od ljudi neće poslušati te završiti u zabludi?
Mi znamo da je Božije znanje beskonačno, dakle nije ograničeno na neko posebno vrijeme i prostor, zato što Božije biće nije ograničeno i sva Njegova savršenstva su neograničena. Uzvišeni Bog zna što će ljudi izabrati svojom vlastitom voljom, ali ih na taj izbor ne prisiljava. Primjerice, zamislite da stojite pored autoceste i da ste zbog duhovnih vježbi i asketizma u stanju prepoznati da će određeni auto uz brzinu kojom se kreće naići na neku prepreku i doživjeti sudar, što se nakon nekog vremena i dogodi. U tom slučaju mi ne kažemo da ste vi kao posmatrač krivi budući da ste imali znanje o tom događaju niti da je onaj vozač bio prisiljen. Uzvišeni Bog posmatra naša djela i poznaje ih i prije samog našeg izbora. On poznaje životne puteve svakog od svojih robova, ali naravno, to ne znači da ih je On na nešto prisilio i da oni tako žive zbog prisile.
Uzvišeni Bog u suri R'ad kaže:
إِنَّ اللَّـهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ
Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. (Ar-Ra'd, 11)
Na drugom mjestu se kaže:
مَن جَاء بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا وَمَن جَاء بِالسَّيِّئَةِ فَلاَ يُجْزَى إِلاَّ مِثْلَهَا وَهُمْ لاَ يُظْلَمُونَ
Ko uradi dobro djelo, biće deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda. (Al-An'am, 160)
Da ne postoji čovjekov slobodni izbor onda ni propisivanje dužnosti i obveza te primanje nagrada za njihovo izvršenje ne bi imalo smisla, ali prema gore navedenim ajetima Uzvišeni Gospodar je obavezao čovjeka u skladu s njegovim mogućnostima, a potom će dobročinitelja deseterostruko nagraditi dok će za ružno djelo kazniti samo u mjeri tog ružnog djela.
Iz svega možemo zaključiti da mi ljudi imamo izbor da sebi sagradimo Ovaj i Budući svijet dok nas na tom putu Uzvišeni Bog pomaže, a Njegovom pomoći okorištavaju se i oni na usavršavajućem i uzvišenom putu, a i oni koji griješe.
Iskreno se nadam da sam uspio pomoći u pronalaženju odgovora na vaše pitanje.
Prof. Šahrijar Sulejmani