Esselamu alejkum!
Kakav je stav islama po pitanju “natprirodnih” događaja u drugim religijama ? Kao neke primjere možemo navesti tzv. “blagodatni oganj” u Jerusalimu, hrišćanske ikone koje ispuštaju krv ili neku tečnost navodno nepoznatog porijekla i sl.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Esselamu alejkum,
S obzirom da je islam svoje zakone i propise učvrstio na dva temeljna načela, razumu i Objavi, onda i na dva načina daje odgovor na ovakvu vrstu pitanja.
a) univerzalna načela
b) partikularna načela
Sa stanovišta islama, veza ljudi koji žive na ovom materijalnom svijetu sa Skrivenim svijetom i spoznajom metafizičkih zbilja općenito je neupitna. U osnovi, filozofija prisutnosti vjere, Božijih poslanika i nebeskih Objava je poruka čovjeku da poredak njegovog života nije ovaj materijalni svijet već da je Ovaj svijet samo most koji ga povezuje sa svijetom koji nije usporediv sa ovim, a koji treba preći da bi stigao do vječne sreće. Da bi čovjek stekao sreću na Onom svijetu, na Ovom svijetu mora djelovati prema zakonima koje je uspostavio njegov Stvoritelj i te zakone mora prepoznati kao zbiljske.
Pojedinosti koje se tiču nekog konkretnog primjera
Stav islama o tome da li su pojedinačni primjeri isitniti i povezani s univerzalnim ili su neutemeljene laži kojima se obmanjuju ljudi, temelji se na razumskoj argumentaciji i izvornoj prirodi čovjeka. Znači, svaki propis koji se iznosi i za koji se tvrdi da je istinit mora se podvrgnuti razumskoj argumentaciji te analizirati neupitnim i prihvatljivim mjerilima te škole učenja. Ako ga je razum prihvatio i za njega postoje dokazi u neiskrivljenim vjerskim tekstovima, onda ga prihvatamo kao partikularni primjer univerzalnih činjenica, u suprotnom ga ne prihvatamo. Jer razlika ljudi u odnosu na druga bića je upravo u tome da istine prihvataju uz dokaz, a i neistine negiraju uz dokaz. Stoga islamski filozofi kažu: svaki put kada se čovjek navikne da prihvati nešto bez čvrstog dokaza ili da nešto poriče bez dokaza, on se isključuje iz kruga ljudi i stavlja u krug bića bez razuma. Znači, on odbacuje svoj razum, svjesnost i intelekt, a slijedi druge moći koje posjeduju i životinje. Primjerice, ako se stado ovaca ili nekih drugih životinja nađe ispred rijeke u želji da pređu na drugu stranu, ako samo jedna od njih stupi u vodu i voda je ponese, ostali će krenuti za njom ne obazirući se šta će se na kraju desiti s njima. Dakle, one slijede svoja osjećanja.
Stav islama o nekim pitanjima, temama i društvenim zakonima i propisima jeste stav razuma, Objave i izvorne ljudske prirode. Ako razum, Objava i izvorna ljudska priroda zajedno nešto prihvataju, onda za to kažemo da je prihvatljivo. Ali ako razum kaže da ne razumije ili da je u sukobu s tim, po islamu to je nešto neprihvatljivo.
Postoji načelo koje se zove “neodvojivost Objave i razuma”, što ukazuje da su razum i Objava uvijek zajedno i da se međusobno pomažu i nikada jedno ne poriče propis onog drugog. Objava je svjetiljka upute, razvoj i procvat razuma kojeg vodi i objelodanjuje mu isitne do kojih on sam ne može doći bez Objave. S druge strane, razum je najbolji tumač propisa i zakona Objave koje dokazuje argumentom, a oboje se – i razum i Objava –pomažu izvornom ljudskom prirodom na način da posvjedočuje i prepoznaje te propise kao zbiljske.
Ukratko, islam je čovjeku naredio da razmišlja i da slijedi istinsku Objavu, a ne onu iskrivljenu.
Nadam se da smo vam uspjeli ponuditi koristan odgovor.