Esselamu alejkum, poštovani profesore.
Najprije, želim Vam lijep povratak u našu sredinu.
Imam nekoliko pitanja u vezi hadisa. Nadam se da ćete shvatiti na šta ciljam. Zašto se ne pitamo, ako je hadis bio toliko važan (bilo da je sunijski ili šitski) zašto se Poslanik nije pobrinuo da sakupi barem najvažnije hadise, sve u jednu Knjigu i da da “zvanično” tumačenje Ku'rana, u koje bi onda svi ljudi bili dužni vjerovati i slijediti ga, te nakon kojeg ne bi bilo raskola i rascjepa? Zašto je trebalo čekati 200 godina poslije smrti Poslanika, s.a.v.s., da dođu Buhari i ostali poznati sakupljači hadisa, da bi se formirala vjerodostojna zbirka hadisa, koja je na kraju krajeva daleko od toga da sadrži objašnjenja za cijeli Kur'an? Da li je poznato u historiji da je Muhamed, s.a.v.s., sačinio kakvu zbirku hadisa?
Ako se toliko držimo hadisa, znači li to da se time tvrdi da Kur'an nije dovoljan kao uputa i vodilja i da su potrebni ljudski izvori da ga objašnjavaju i tumače?
Zar Allah, s.v.t., na kaže da je objašnjenje Kur'ana sam Kur'an i da je to jedini ispravan način i da je Bog taj Koji jedini ima autoritet i znanje za pojasniti i dati konačan sud bilo kojem aspektu Kur'ana, a ne ljudi i njihove riječi? Evo ja toliko, mahsus selam Vama i našoj redakciji…
1 Odgovor
Zahvaljujem se na Vašoj usrdnosti i dobroti i molim Boga za zdravlje i sreću Vas i Vaše poštovane porodice. U vezi s pitanjem koje ste nam uputili, potrebno je razmotriti nekoliko važnih činjenica.
Važnost hadisa
Hadisi su važni zbog toga što predstavljaju komentar i tumačenje islama, te objašnjavaju kur'anske propise posredstvom Poslanika. Božijom naredbom upućenom Poslaniku, on je dužan objasniti vjeru, a Ummet je dužan prihvatiti njegove, tj. Poslanikove naredbe i odredbe. U suri Nahl u 44. ajetu se kaže: A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili. Dakle, njegovo objašnjenje je ustvari istinsko i pravo tumačenje vjere. S druge strane, u 7. ajetu sure Hašr kaže se: ono što vam Poslanik dā to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.
Valjanost hadisa
Moramo znati da je legitimnost i vrijednost hadisa utemeljena na Časnom Kur'anu. Božiji poslanik je rekao: „Lažljivci su izrekli mnoge laži i meni ih pripisali. Vi ih poredite s Kur'anom, pa budu li mu odgovorali prihvatite ih, međutim, ako mu budu suprotni i odudarali od njega odbacite ih.“
Uz Kur'an kao argument i dokument naše pripadnosti islamu koji prihvatamo kao Poslanikovu mudžizu i uz jasne i nedvosmislene ajete u kojima se naočigled daje do znanja: i svi se čvrsto užeta Božijeg prihvatite i nikako se ne razjedinjujte, ili se pak u 46. ajetu sure Enfal kaže: i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali i strpite se; ipak, i pored svega toga – među nama muslimanima postoje mnogi razdori? Pod pretpostavkom da i postoji takva hadiska knjiga, opet bi unatpč njoj postojala razdvajanja i ne bi bilo onakvog jedinstva i sloge koju islam od nas očekuje.
Razlog razjedinjenosti i rascjepa
Vaše bi riječi bile tačne kada bi razlog razjedinjenosti i razlog svih razdora bio u neobaviještenosti o istini.
Međutim, Časni Kur'an razlog rascjepa vidi u slijeđenju strasti, okrenutosti Dunjaluku, nasilništvu, želji za dominacijom, neutemeljenim i nelogičnim mržnjama i naklonostima.
Da bi bilo jasno o čemu je riječ, ukratko ću objasniti neke od ovih stvari, o čemu se može dosta toga naći u hadisima (i šijskim i sunijskim). U suri Bekare u 213. ajetu kaže se: A povod neslaganja bila je međusobna zloba baš od strane onih kojima je data i to kada su im već bili došli jasni dokazi. U 75. ajetu sure Bekare kaže se: A neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih pošto su ih shvatili svjesno izvrnuli. Iako ovaj ajet govori o nekim učenjacima sljedbenika Knjige, ipak on objašnjava duh i suštinsku osobinu čovjek ukoliko ne bude podvrgnut božanskom odgajanju. Također: A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu a zatim govore: Evo ovo je od Allaha, da bi za to koristi neznatnu izvukli, i teško njima. (Bekare, 79) I oni nepravedni i oholi, porekoše ali su u sebi vjerovali da su istina. (Neml, 14) Velik je broj ajeta ovakvog sadržaja.
Od Poslanika se prenose riječi koje možemo naći u svim hadiskim zbirkama: “Ja se za vas, moj Ummete ne plašim ni od vjernika ni od mušrika. Vjernika će čuvati njegovo vjerovanje, a mušrika će uništiti njegov širk. Plašim se za zbog onih čije su riječi znalačke, ali duše licemjerne, a koji su među vama.”
Takvi namjerno, iz licemjerstva, izvrću istinu.
Uputa posredstvom Kur'ana
Kur'an je knjiga Objave koju Uzvišeni Bog šalje kao uputu čovječanstvu, i prijašnjem i ovom današnjem i sutrašnjem, sve dok je čovjeka na ovom svijetu. S druge strane, za ljude na svim različitim stepenima na kojima se nalaze, on je uputa k istini, savršenstvu i stvarnoj sreći.
Ukoliko čovjek ozbiljno ide u smjeru stizanja do istine Bog će ga uputiti. A oni koji zarad Nas ulože napor pa pokazat ćemo im puteve i zaista Allah, pa On je sa dobročiniteljima. (Ankebut, 69)
Kur'an pokazuje dva jasna puta. Prvi je razmišljanje. Ovo je put za one koji su sposobni analizirati, sagledati, i shvatiti. Drugi je slušanje i slijeđenje onih koji su za to kompetentni. U 10. ajetu sure Mulk čitamo: Da smo slušali ili da smo razmišljali ne bismo od stanovnika Vatre bili.
Ova vrsta upute je prirodna uputa, koja se oslanja na racionalno svakog čovjeka, u vezi sa svakim poslom njegovog materijalnog života. On u tome slijedi i koristi spomenute metode i stručno se obučava ili se pak obraća stručnjaku s kojim se savjetuje, kako bi postupio na najbolji način.
Mi kada je vjera u pitanju nemamo nikakve boli? Pošto Uzvišeni i Kur'an u nama ne nalaze da nas išta muči i da imamo kakvog bola, pa koga u tom slučaju da liječe?!
Uz sve to, islamski svijet ima tako veliki broj zajedničkih stvari da kada bismo ih htjeli sve sagledati i dobro ih promovirati, bilo bi nam potrebno desetine godina, i ipak ih ne bismo mogli sve obuhvatiti.
Pitanje je da li zdrav razum i ispravan fitret pri susretu s ljudima i u međuljudskim odnosima prvo idu tragom međusobnih razlika i raskola ili pak naglašavaju međusobne sličnosti?!
Činjenica je da sve dok čovjek ne odluči da će slijediti Kur'an, zdrav razum i čist fitret – ni sve nebeske knjige ni poslaničke zbirke, pa makar u njima put doslovno bio nacrtan i objašnjen do u najsitnije detalje, neće uticati da on zakoračati tim putem i odabere ga za svoj put.
A oni koji ne znaju govore: Trebalo bi da Allah s nama razgovara, ili da nam kakvo čudo dođe. Tako su gotovo istim riječima govorili i oni prije njih, srca su im slična. A mi dokaze naše objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju. (Bekare, 118)
I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu. (Bekare, 145)
Oni kojima smo Knjigu dali znaju poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih zaista svjesno istinu prikrivaju. (Bekare, 146)
Ovo je suštinska čovjekova osobina: dok ne odluči slijediti istinu, nemoguće je da se kreće za njom, već će svaki svoj postupak tumačiti kako njemu odgovara, a ne kako je istina.
Zato, uvaženi brate, pod pretpostavkom da je takvo sakupljanje hadisa i učinjeno, razlike i podvajanja ne bi prestali. Pitanje zašto je spriječeno sakupljanje Poslanikovih hadisa, ima svoju priču zabilježenu u knjigama povijesti.