Esselamu alejkum! Imam 22 godine. Živim u Sarajevu. Upisala sam studij Pedagogije. Inače, moji najveći talenti koje mi je Bog dao jesu muzikalnost i crtanje. Umjetnički sam nadarena, a zatim dolazi uticaj na ljude (zato sam i upisala Pedagogiju).

Iako sam upisala Pedagogiju, razmišljam da pored nje upišem i vanredni studij Psihologije (jer me zanima čovjek…), ali dolazim u dilemu, sumnju i neodlučnost jer moja interesovanja se kose – čini mi se, sa mojim osnovnim talentima. S druge strane, za crtanje likova kako u slikarstvu, grafici tako i u stripovima, pravljenju reklama nisam sigurna, iako neki kažu da je to u redu sa islamskog stanovišta, ako sadržaj nije nemoralan, ja sam, nažalost, sumnjičava… A i dalje, osjećam kao dužnost iskoristiti darove i sposobnosti koje mi je Bog dao… Ostajem zbunjena, kolebljiva. Želim da iskoristim sve svoje sposobnosti kako bih ostvarila svoju ulogu na Zemlji, kako bih činila djela zbog kojih će Bog biti zadovoljan sa mnom. “Svakom je olakšano ono za što je stvoren” kaže Muhammed, s.a.v.s. Razmišljala sam da studij Pedagogije kombinujem sa kursevima Umjetnosti,… a opet sebe upita: Da li je u redu stavljati za sporedno ono što ti je možda Bog dao kao primarno? Znam da je ovo kolebanje oduzimanje snage i gubljenje dragocjenog vremena, zato želim da što prije spoznam i budem sigurna u svoju pravu odluku, pravi put…