Eselamu alejkum, pišem vam da biste mi, ukoliko ste u mogućnosti, odgovorili na pitanje kako povezati historiju i vjeru? Naprimjer već je poznato da je prvi čovjek tj. pračovjek ubijao da bi se snašao za hranu, da je bio majmun itd. Ako se kaže da je Adem a.s. prvi čovjek, da li to znači da je on imao sve osobine neandertalaca?
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Treba znati da je čovjek izričito, na osnovu časnog Ku’rana, filozofskih argumenata i eksperimentalnih nauka i djelovanja, biće rođeno u iskonskoj i bogoštovalačkoj prirodi i kao takav je kročio na zemlju (nema razlike između prvih ljudi i ostalih). Značenje zdravog i bogoštovalačkog fitreta je odbojnost prema laganju, nasilju, ubijanju i narušavanju prava drugih. Posredstvom neispravnog odgoja, razvratne okoline i neznanja, čovjek polako izlazi iz granica zdravog fitreta i čini zločin. (Ponavljamo da nema razlike između prvih i današnjih ljudi nauke, industrije i tehnologije.) U stvaranju nema nedostataka, već su pogrešan odgoj i ne posjedovanje ispravnog učenja uzroci koji čovjeka okreću ka lošim stvarima.
Pitanje bivanja čovjeka majmunom!
Dvije stvari nikako ne smijemo zaboraviti kako bismo na osnovu njih dali ispravan odgovor.
Prva stvar jeste sljedeća. Hipotezu da je prvi čovjek bio majmun utmeljio je Darvin. Šta je to hipoteza? Hipoteza je naučna teorija koja se javlja u umu naučnika na osnovu niza pitanja koja on podvrgava ispitivanju. Ako se ta hipoteza, na osnovu eksperimentalnih nauka, pokaže tačnom proglašava se zakonom i vrijedi sve dok je ne pobije neka druga hipoteza. Pojava druge hipoteze (koja je suprotna prvoj), ako se eksperimentom dokaže njezina ispravnost, ukida prvu hipotezu i prva hipoteza se proglašava neispravnom, a druga dolazi na njeno mjesto. Zaključujemo da su naučne hipoteze u stalnom stanju pojavljivanja i nestajanja. Taj zakon je opći pokretač prirodnog uređenja. Stoga, ni jedna hipoteza nema stalnu fiksiranost. Darvin (pokretač spomenute teorije) i sam je bio jednobožac i o njegovom životu prenose da je u trenutku smrti u rukama imao Bibliju, koju je smatrao uputom religijskih vjerovanja i učenja. Stoga je ova hipoteza (čak i sa stajališta izuma) protivrječna i u suprotnosti sa religijom te ljudskim i duhovnim vrijednostima.
Drugo što želimo istaći jeste sljedeće. Znamo da je čovjek (po čemu je i Kur’an izričit) biće sastavljeno od dvije dimenzije: tijela i duše. Tijelo ima ulogu sredstva i ničeg drugog. Ono što je važno kod čovjeka je njegova duša. Pa čak i kad bi sa sigurnošću znali da je čovjek postao od majmuna, opet ne vidimo nikakav problem zato jer je to povezano sa tijelom a ne sa dušom. Da li boja, crna ili bijela, visok ili nizak rast, muško ili žensko, istočnjak ili zapadnjak i ostale ljudske osobine mogu izbrisati duhovne, božanske i ljudske vrijednosti? Nikako, jedan crnac, u onoj mjeri u kojoj može čovjek koji živi, čuva vrijednosti kao što su znanje, moral i pravednost ili osnažuje suprotne vrijednosti ukoliko je ubica, lopov ili izdajnik, neznalica ili nepismen. Isto je i sa bjelcem. Zaključujemo da tijelo nije mjerilo, već duša ili modernim rječinikom rečeno, ono što je važno je softver a ne hardver. Ako Kur’an kaže da je čovjek Božiji namjesnik na zemlji misli na njegovu dušu a ne na tijelo. Darvinova hipoteza odnosi se na prve ljude čiji su potomci nestali, a Hazreti Adem, koji je bio Božiji poslanik i čiji potomci su do danas na Zemlji, nije obuhvaćen ovom hipotezom. Stoga, između historije i religije te današnjih nauka i religije nema kontradiktornosti. Da li su današnji ljudi odustali od ubijanja? Da li su neki poglavari, koji danas upravljaju sudbinama zemalja i nacija, potomci majmuna? Nikako, mi im znamo i oca i majku, rodili su se kao ljudi, ali njihova duša gora je i ružnija od hiljadu majmuna zbog ubijanja i nesigurnosti koju stvaraju u svijetu. Zbog toga kažemo da je mjerilo ljudskosti čovjeka u njegovim vrijednostima ili ne-vrijednostima, koje proističu iz njegove duše, a nikako iz..