Esselamu alejkum ve rahmetullah ve berekatuhu,
Već dugo vremena trudim se živjeti po vjerskim propisima, tražiti odgovore na neka životna pitanja u islamu koji nas uče kako da postupamo u raznim situacijama. Propisi o poštivanju starijih u islamu jeste tema o kojoj se mnogo piše i govori, sa kojom se mnogo susrećem i iz koje proizilazi moje sljedeće pitanje.
Mnogo se piše o tome kako mi mladi trebamo poštivati starije, što je jako lijepo, ali zašto baš niko ne piše o poštivanju mladih od strane starijih? Vjerujem da se mnogo mladih suočava sa istim problemom i da često ne znaju šta im je činiti.
Šta nam vjera propisuje i čemu nas uči u situacijama kada nas stariji nimalo ne poštuju a mi moramo jednostavno trpiti i poštovati one koji nas ponižavaju? Kako se izboriti sa ovakvom situacijom? Naime imam mnogo problema sa svekrom koji rekla bih nikoga ne poštuje, a na žalost mene kao snahu ponajviše, koliko god se trudila biti dobra vjernica, snaha, supruga konstantno me vrijeđa na razne načine, kroz riječi i djela, konstantno pokušava da negativno utiče na moj bračni život. Pored njega, slično radi i njegova kćerka, tj. moja zaova koja je također dosta starija od mene i vjernica. Toliko su mi groznih stvari napravili da sam vrlo mlada završila na različitim lijekovima zbog stresa sa kojim sam se konstatno susretala. Elhamdulillah Allah s.w.t me iskušava sa onim što je najbolje za mene i zbog toga želim kroz vjeru i učene ljude pronaći pravi odgovor. Uvijek se ophodim lijepo prema njima koliko god mi teško bilo, trudim se da im pomognem, da im kažem lijepe riječi, razmišljam o njihovim razlozima za takvim ponašanjem ali jednostavno ne dolazim do odgovora.
Mnogo toga sam pokušala, svi razgovori završe tako što me svi napadaju na razne načine, opravdavaju svoje ponašanje i kritikuju me, svako moje mišljenje je pogrešno u njihovim očima zbog čega se bojim uopšte ispoljavati svoje mišljenje da ne bi došlo do svađe, ako se odaljim i ne kontaktiram mnogo, onda se još gore ponašaju prema meni, jedino rješenje koje sam pronašla jeste da trpim nešto što nema kraja, ali to mnogo narušava moje zdravlje kao i moj bračni život. Možda Vaš odgovor neće riješiti moj problem, ali molim Allaha s.w.t. da Vaš odgovor pomogne drugima koji se nalaze u sličnoj situaciji i želim ovim putem da pokrenem svijest o važnosti poštivanja mladih od strane starijih kao i obratno.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Esselamu alejkum!
Poštovanje spada u nužnosti vjerske kulture i pokazatelj je svijesti o Bogu, pa stoga Božiji Poslanik, s. a. v. a., u opisu značenja svijesti o Bogu kaže da je to držanje Boga velikim i poštovanje vjernika. Naravno, ovo se ne tiče samo starijih, i oni sami treba da poštuju mlađe. Ovo pitanje mnogo jasnije vidimo u islamskoj predaji u kojoj se kaže: “Poštujte svoje starije, budite milostivi prema mlađima i čuvajte rodbinske veze.”
S gledišta časnog Kur’ana čovjek je iznimno cijenjen pa se tako kaže:
وَلَقَدْ كَرَّمْنَا بَنِي آدَمَ وَحَمَلْنَاهُمْ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ وَرَزَقْنَاهُم مِّنَ الطَّيِّبَاتِ وَفَضَّلْنَاهُمْ عَلَىٰ كَثِيرٍ مِّمَّنْ خَلَقْنَا تَفْضِيلًا
Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili. (Al-Isra, 70)
Dakle, čovjek je cijenjen osim ako ne postane kršitelj zakona pa baš poput šejtana bude udaljen od Boga i to do te mjere da ga društvo odbacuje i smatra nedostojnim poštovanja. Prema vjerskim učenjima, čovjek je poštovan, ali razlike koje postoje među ljudima rezultiraju time da svako ima neko posebno pravo kod drugoga. Primjerice, pravo učitelja kod učenika, prava susjeda, pravo prirode kod čovjeka i čovjeka kod prirode, prava roditelja kod djece i prava djece kod roditelja, pravo pješaka kod vozača ili siromašnog kod bogatog. Prava su obostrana, što znači da svaka grupa ima međusobna prava koja treba poštovati. Isto je, dakle, s pravima starijih i mlađih. Istina, ponekada vidimo da vjera više ističe prava neke posebne grupe, kao što su prava roditelja, ali to ne znači da djeca nemaju prava kod roditelja. Radi se o tome da je Uzvišeni Bog prava djece utkao u prirodu majke i oca pa njihovo posebno naglašavanje šerijatskim jezikom nije potrebno, iako su u šerijatskom pravu jasno definirana.
Posebna ljubav koju je Bog usadio u srca oca i majke tjera ih da poštuju prava djece, ali šerijatski zakon je jasan u vezi s njihovim pravima. Dakle, sve je to na nivou vjerskih učenja i šerijatskog teksta, dok je pitanje podučavanja ljudi od strane vjerskih lica nešto sasvim drugo, kao i praktična primjena tih prava. Dakle, moguće je da se ljudima govori i da se podučavaju, ali ljudi to ne primjenjuju i ne izvršavaju svoje obaveze.
Međutim, uvijek je postojao problem izražavanja ovih pitanja od strane vjerskih učenjaka i onih koji su nastojali izraziti takva vjerska učenja, koji se naziva nedostatak ravnoteže u međusobnom izražavanju prava različitih grupa. Primjerice, kad god imaju priliku, razgovaraju o pravima roditelja, ali je izražavanje dječijih prava kod roditelja zanemareno do te mjere da se smatra da djeca nemaju prava kod roditelja. Toliko se istrajava na pravima starijih da se stiče dojam kao da mlađi nemaju nikakva prava kod starijih.
Prakticiranje vjerskih učenja druga je stvar koja se tiče samog pojedinaca, i kao i svaki drugi posao, neki ljudi uspijevaju u praksi, a neki ne. Stoga možemo kazati da nedostatak potpunog pojašnjenja društvenih prava pojedinca predstavlja današnji glavni problem porodice i društva. Drugi je problem taj što ljudi općenito ne poštuju zakon, pa čak i oni koji se vanjštinom prikazuju da su skloni vjeri u praksi ne poštuju zakon i nemarni su prema vjerskim pitanjima i šerijatskim obavezama.
Ove osobe znaju samo prava koja imaju kod drugih, ali prava koja drugi imaju kod njih zaboravljaju i, u biti, vidimo da su vjera i vjerske obaveze samo sredstva za vlastite želje.
Ono što je vama otežalo jeste to što su osoba ili osobe na koje se žalite ljudi s kojima ste uvijek u kontaktu i ne možete to promijeniti na način da ih nikada ne susrećete, ali ono što možete učiniti jeste da kontrolirate svoje ponašanje i ophođenje na način koji minimalizira ovu interakciju i smetnje. Prvo biste trebali pokušati saznati na što su oni osjetljivi, to bi vam moglo pomoći.
Drugi način jest da volite ljude koji nisu baš dobri prema vama jer to su obično ljudi koji imaju potrebu za ljubavi, jer oni svojim lošim djelima zapravo pokazuju koliko im treba ljubavi.
Svojom ljubavi prema njima možete od njih učiniti dobre prijatelje, ovo govori i časni Kur’an pa u suri Fussilet kaže:
وَلَا تَسْتَوِي الْحَسَنَةُ وَلَا السَّيِّئَةُ ادْفَعْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ فَإِذَا الَّذِي بَيْنَكَ وَبَيْنَهُ عَدَاوَةٌ كَأَنَّهُ وَلِيٌّ حَمِيمٌ
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Fussilet, 34)
Na drugom mjestu u Kur’anu se kaže:
ادْفَعْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ السَّيِّئَةَ نَحْنُ أَعْلَمُ بِمَا يَصِفُونَ
Ti dobrim na zlo uzvrati, a Mi dobro znamo šta pripisuju oni; (Mu’minun, 96)
Drugo rješenje jest princip ignoriranja, što znači prelaženje preko pogreške, recimo, u ponašanju i govoru, znači da čovjek nešto čuje ili vidi, i osjeti da to za njega nije dobro, ali opet pokuša da na to ne obrati pažnju. U ovim okolnostima treba upravljati svojim mislima kao da se ništa strašno nije dogodilo. Kao što se kaže u časnom hadisu: “Ko ne bude zažmirio na mnoge stvari imat će težak život.”
Naravno, ovo načelo odnosi se na upravljanje mislima i očuvanje mira u teškim i kriznim vremenima.
Govori nam se kako da se ponašamo u kriznim i teškim vremenima kako bismo imali što manju štetu. Ovo se načelo naglašava u islamskim predajama. Ako se nađete u situaciji da vas nedobronamjerna osoba želi povrijediti stvarajući vam teške situacije, ako u tom slučaju možete upravljati svojim mislima i ako osoba nije u stanju da nanese štetu vašem misaonom sklopu, onda ćete moći, suprotno vanjskim pravilima i zakonima događaja, priskrbiti sebi mir.
Iako je ovo načelo više zastupljeno u pedagogiji i socijalnim interakcijama i treba ga primjenjivati u posebnim uvjetima, s obzirom na vašu situaciju, ovo načelo može vam biti korisno.
Baš u vezi s ovim časni Poslanik, s. a. v. a., kaže: “Dobrobit zdravog suživota i druženje s ljudima je u mjeri u kojoj su dvije trećine svjesnost, a jedna ignoriranje.” Znači da na takav način moramo upravljati svojim mislima da kada čujemo neprimjeren govor da on u nama ne stvara nelagodu u vidu promjene raspoloženja.
Ova se sposobnost postiže postepeno, s tim da će vam uzdići dušu, i u tom trenutku vidjet ćete da oni koji čine zlo zaslužuju da budu voljeni, jer su to bolesni ljudi koji trebaju liječnika koji ih neće rastužiti zbog njihovih ružnih riječi ili neprimjerenog ponašanja, baš suprotno, on se trudi da ih izliječi.
I još nešto, životne izazove, ma koliko teški bili, možemo okrenuti u svoju korist tako da sebe ispravimo. Ovo se pitanje u vjerskoj terminologiji naziva ebtela (‘nedaća’). U svakodnevnoj komunikaciji to je ono što nazivamo iskušenje.
Nije zanemariv broji arifa kojima su se otkrile Božije tajne zbog trpljenja lošeg ponašanja bližnjih.
Posljednja stvar koju želim kazati jeste to da je za vas najvažnije očuvanje zdravih odnosa sa suprugom i ne smijete dozvoliti da vas osjećaj slabosti poljulja, posebno ljude poput vas koji volite život, a volite i svog supruga. Porodica je svetinja pa je njezino očuvanje za vjernika obaveza.
Uzvišeni Bog je uvijek s nama u našim srcima, bliži od nas samih, On je milostiviji od najmilostivijeg, stoga se treba u Njega pouzdati, a On će sigurno na to uzvratiti.
Svako dobro.
prof. Šahrijar Sulejmani