Poslanikov šefa'at

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh,
Traženje pomoći i šefa’ata od bilo koga je moguće učiniti na dva načina: jedan način je sami širk i idolopoklonstvo, pa je tako sa šerijatskog stanovišta haram, a drugi način je tevhid i monoteizam, i sa šerijatskog gledišta dozvoljen, čak štaviše i poželjan. Ta dva načina su:
1. Smatranje onoga od koga se traži šefa’at nezavisnim.
2. Traženje s ciljem izvršavanja zakona stvaranja i Božijeg sunneta.
Pojašnjenje:
Ako bi čovjek smatrao neko stvorenje nezavisnim, pa bilo to stvorenje i sam hazreti Muhammed, s.a.v.a., tada je ovo vjerovanje uprljano širkom, te postaje jedno neislamsko vjerovanje. Ali, ako tražimo šefa’at vjerujući da to stvorenja nema nikakvu, apsolutno nikakvu nezavisnost samo po sebi, već da mu je sve što ima, dao Bog Uzvišeni i da je Bog Onaj koji mu je dao dozvolu uticaja, tada u ovom slučaju traženje ne predstavlja ništa loše, već je sami tevhid i monoteizam.
Moguće je da se na ovom mjestu postavi sljedeće pitanje:
“Ako je sve u rukama Uzvišenog Boga, zašto Mu se ne bi obraćali bez posredovanja, već tražimo posredovanje?”
Odgovor:
Božija volja se odnosi na upravljanje svijetom običnim putem i posebnim zakonima i ova Božija volja je ta koja teče kroz svijet materije i duhovni svijet. Ako želimo da ostanemo živi neophodno je da jedemo, pijemo, udišemo zrak, primamo dovoljno svjetlosti, i stotinu drugih stvari. Dakle, uzrok našeg života jesu voda, hrana, zrak i mnoštvo drugih stvari, ali ne u njihovom nezavisnom obliku, već je Bog u hrani, vodi, svjetlosti dao snagu i energiju, a našem tijelu je dao sposobnost primanja navedenog. Znači, uticanje i primanje tog uticaja među stvorenjima se odvija na osnovu Božijeg naređenja, a koje je izdato pod vođstvom i voljom Njegovom.
U duhovnom svijetu se, također, pojavljuje zakon uzroka i posljedice. Ako želimo da se približimo Uzvišenom Bogu, moramo klanjati, postiti, obaviti hadž, pomoći siromašnima, podučavati druge itd. Jedna od ovih staza približavanja Bogu jeste traženje šefa’ata i tevessula od Božijih evlija i prijatelja. U stvari, traženje šefa’ata je poslušnost Uzvišenom Bogu. Jer, Uzvišeni Bog voli svoje prijatelje. Mi se koristimo tom Božijom ljubavlju koju ispoljava prema njima i njihovom blizinom Uzvišenom Bogu. Uz sve ovo, mi znamo da Allah voli ovo djelo, pa nam ga je i dozvolio, stoga je u Časnom Kur’anu rečeno da je poslušnost poslanicima isto kao i poslušnost Bogu, وَمَا أَرْسَلْنَا مِن رَّسُولٍ إِلاَّ لِيُطَاعَ بِإِذْنِ اللّهِ – a nismo poslali ni jednog poslanika osim da mu se pokorava, s dozvolom Allahovom. (Nisa, 64) Ili, na drugom mjestu stoji مَّنْ يُطِعِ الرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ اللّهَ – ko se pokori Poslaniku, pa zaista se pokorio Allahu. (Nisa, 80)
Zato, ako je traženje šefa’ata od Božijih evlija zasnovano na Božijoj naredbi i islamskim propisima, ne samo da nije loše već je sâmo pokoravanje Bogu, ali ako podrazumijevamo nezavisnost tada je haram i širk.

Esselemau alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.