Esselamu alejkum! Poštovani, ja zaista volim islam i u svemu pornalazim samo ljepotu, međutim moj budući partner u tome ne vidi ništa posebno lijepo iako jeste musliman. On smatra da su mnoge stvari u islamu pretjerivanje i nazdanjaštvo. Mi bismo uskoro trebali stupiti u brak, ali on ne prihvata mnoge islamske prinicipe, što mene čini neodlučnom po tom pitanju. On nije protiv čitavog sistema islama, već protiv pojedinih principa. Ja ne znam šta da učinim, želim žarko da on razumije da je islam savršena i divna vjera i molim Boga da ga uputi, ali osjećam se kao na dvije strane, kao da moram izabrati, a ne želim birati jer volim obje strane. Međutim, stalno mi je u glavi, mislim da je ajet, da Allah upućuje onoga koga On hoće, pa možemo li i mi uticati na nekoga da prihvati istinu? Veliki selam!
1 Odgovor
Uz srdačne selame poštovana sestro, čestitamo vam kada vam je Allah pomogao i usmjerio Vas da stremite ka Istini i da imate tako divan pogleda na svijet.
Upravo kao što ste sami kazali, propisi i zakoni islama su tako lijepi i logični, postojani i utemeljeni na fitretu. Jednostavno, Allah nije stvorio ljepšeg sistema od njega. Iako nažalost to jarko sunce skrivaju tamni oblaci onoga što mnogi muslimani čine, te tako ono ostaje neprepoznato i neuočeno mnogim ljudima na svijetu. S druge strane, neprijatelji istine lažnom propagandom i isticanjem naših greška, prikazuju islam nejasnim, mutnim i ružnim.
Međutim, to sunce nikada ne zalazi, niti će ostati prekriveno oblacima, već će doći dan, koji nije daleko, kada će stati nasred neba i osvijetliti srca i misli ljudima. Ovo je jasno i sigurno Božije obećanje.
Što se pak vaše udaje tiče: S kur'anskog stanovišta brak je izvanredno vrijedno duhovno djelo, čiji cilj je neprocjenjivo vrijedan. U braku se treba ostvariti psihički mir i duhovna sreća. Brak je osnovni temelj opstanka čovječanstva i popravljanja društva i djece. Upravo na temelju toga poslanik kaže: “Vodite računa o tome koga ćete učiniti kamenom temeljcem materijalnog i duhovnog života svoje djece.”
Brak nije poput kupovine odjeće ili obuće, koju nakon što ostari ili je se mi zasitimo možemo lahko otarasiti ili je odbaciti.
Brak je vezanje dvije duše ili mnogo duša, a ukoliko među njima ne bude podobnosti i usklađenosti, sasvim je sigurno da sveti cilj braka neće biti postignut.
Zato, dugo i dobro razmislite i odlučite tek kada sve sagledate. Potpuno umno, realno i trezveno analizirajte svoju budućnost i budućnost svoje djece. Ne dozvolite sebi, da ne dao Bog, uđete u avanturu koja bi imala gorak kraj.
Došao je jedan čovjek Poslaniku i rekao mu: “Božiji poslaniče, daj mi savjet koji će mi obezbijediti dobro i Dunjaluka i Ahireta.” Poslanik ga upita: “Ako ti kažem, hoćeš li se pridržavati?” On reče: “Hoću, o Božiji Poslaniče.” Poslanik mu isto pitanje ponovi tri puta, a čovjek je tri puta dao pozitivan odgovor. Nakon tog naglašavanja i skretanja pažnje da je riječ o velikoj stvari Poslanik reče: “Kada god odlučiš da nešto učiniš, prvo razmisli o ishodu.”
Zato ne dozvoli da postaneš žrtva ljubavi čijeg rezultata nisi svjesna.
Dželaludin Rumi na lijep način govori o ovoj temi:
Ljubav što se zbog lijepe puti budi,
nije ljubav, ona nam loš kraj nudi.
Ne želim kazati – nemoj se udati, već dobro razmisli, pa svjesno ili se udaj ili odustani. Kako to Poslanik kaže: “Razmisli o ishodu!”
Budi sigurna da ukoliko iskrenog nijeta samo u ime Allaha svjesno odabereš bilo koju odluku, Bog će ti pomoći.
To što kažete kako biste voljeli da on postane svjestan, veoma je lijepa i dobra stvar. Zato racionalno, svjesno, sa znanjem, lijepim moralom i s ljubavlju postupaj prema njemu. U isto vrijeme, ne dozvoli sebi da to što bi ti voljela da se dogodi postane tvoj zatvor, pa da sutra tvoj život postane mjesto sukoba, svađa, nerviranje i psihoze. Dakle, ponavljam, oprezno povuci svoj potez.
U vezi s tim da Allah upućuje k istini i da li mi možemo na tom planu biti od koristi, moram vam kazati da prema istini upućuje samo i jedino Allah. Zaista ti ne upućuješ koga ti voliš već Allah upućuje koga On želi. (Kasas, 56) Međutim, isiti ovaj Kur'an na drugom mjestu kaže: i zaista ti upućuješ na pravi put. (Šura, 52)
Ova dva časna ajeta nisu u kontradikciji, već nam žele kazati da je istinski uputitelj Allah, međutim, mi smo dužni i obavezni to činiti, a Bog će ostaviti traga i uticaja u našem obavljanju te obaveze. To je kao uzimanje hrane, oblačenja, zagrijavanja prostorije – mi obavljamo ono što smo dužni izvršiti, a uticaj i efekat je u Božijim rukama.
Dakle, mi u granicama svojih mogućnosti trebamo izvršiti svoje obaveze, a uticaj, rezultati i upućenost, to je već u Božijoj ruci. To na neki način znači da i mi vršimo uticaj ali, naravno, uz Božiju dozvolu.