Možete li mi reći kakvo je mišljenje šija o Kur'anu? I šta kažete na govor koji ću vam navesti u sljedećem tekstu:
Muhammed b. Ja'kub el-Kulejni bilježi u svome djelu „Usulul-kafi“ pod poglavljem „Kur'an nije skupljen u potpunosti, osim od strane imama i oni su ti koji poznaju svo znanje iz Kur'ana“ od Džabira da je rekao: „Čuo sam Ebu Dža'fera da je rekao: ‘Nijedan čovjek, osim velikog lažova, neće tvrditi da je sakupljen cijeli Kur'an onakav kakvim ga je objavio Uzvišeni Allah, jer ga nije skupio niti zapamtio onakvim kakvim ga je objavio Allah niko do Alije a zatim imama nakon njega.“
Također, kaže u „Usulul-kafiju“: Od Salima b. Selime se prenosi da je rekao: „Jedan čovjek je pred Ebu Abdullahom, alejhis-selam, učio Kur'an a ja sam slušao njegovo učenje. To učenje nije bilo isto kakvim ga uče drugi ljudi. Ebu Abdullah rekao je tom čovjeku: ‘Sustegni se od ovakvog učenja i uči Kur'an kao što ga uče i drugi ljudi sve dok se ne pojavi Glasnik, a kada se pojavi onda uči Allahovu knjigu kako treba.’ Izvadio je mushaf kojeg je zapisao Alija, alejhis-selam, a zatim rekao: ‘Alija, alejhis-selam, iznio je ovaj mushaf pred ljude kada ga je završio, pa im se obratio riječima: -Ovo vam je Allahova knjiga koju je objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, skupio sam vam je između dvije korice.- Prisutni su mu odgovorili: -Mushaf u kojem je skupljen Kur'an nalazi se i kod nas, pa mi nemamo potrebe za tim tvojim.- Alija im je uzvratio: -Tako mi Allaha, nakon ovoga dana više ga nikada nećete vidjeti! Na meni je bilo samo da vas obavijestim kada završim s njim da biste ga mogli čitati.-‘“ (670)
Također, spominje Kulejni u „Usulul-kafiju“: Od Ahmed b. Muhammeda b. Ebi Nasra prenosi se da je rekao: „Ebul-Hasan, alejhis-selam, dodao mi je mushaf govoreći: ‘Ne otvaraj ga!’ Međutim, ja sam ga otvorio i čitao suru ‘Lem jekunillezine keferu’. U njoj sam našao spomen sedamdeset ljudi iz plemena Kurejš. Spomenuti su po svojim imenima i imenima svojih očeva.'“ (670)
Također, Kulejni spominje: Od Ebu Abdullaha, alejhis-selam, prenosi se da je rekao: „Džibril je došao Muhammed s ovim ajetom: ‘O vi kojima je data knjiga, vjerujte u ono što objavljujemo Aliji od jasnog svjetla.'“ (264) El-Husejn b. Muhammed Tekijjun-nuri et-Tabrisi kaže u svojoj knjizi „Faslul-hitab fi isbati tahrifi kitabi Rabbil-erbab“ (32): „Prenosi se od davnih rafidijja da ovaj Kur'an koji se nalazi među nama nije Kur'an kojeg je Allah objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, već je izmijenjen, dodato mu je nešto i nešto je oduzeto od njega.“ Kulejni kaže: „Uistinu, Kur'an s kojim je Džibril došao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ima sedamnaest hiljada ajeta.“ (Usulul-kafi, 671.) Drugi rafidijski muhaddis, autor djela „Mir'atul-ukul“ osvrćući se na ovo predanje kaže: „Ovo predanje je vjerodostojno i nema sumnje da ovo predanje i druga vjerodostojna predanja jasno ukazuju o manjkavosti Kur'ana i njegovoj izmjeni …“ (Mula Muhammed el-Bakir el-Medžlisi, Mir'atul-ukuli šerhul-usuli vel-furu'i, 539.) Na osnovu ovakvih predanja za koja tvrde da su vjerodostojna i jasna, izgradili su i svoje ubjeđenje naspram Allahove knjige kojoj laž ne može preći ni s jedne strane. Tako autor „Tefsira safija“ kaže: „Što se tiče ubjeđenja naših šejhova po ovome pitanju, jasno se vidi da je Muhammed. Ja'kub el-Kulejni bio ubjeđen u izmijenjenost Kur'ana i njegovu manjkavost …“ (Mula Hasan, Tefsir safi, 14.) Šitski muhaddis El-Husejn b. Muhammed Tekijjun-nuri et-Tabrisi napisao je knjigu čiji sam naziv „Faslul-hitab fi isbati tahrifi kitabi Rabbil-erbab“ ukazuje na njegovo ubjeđenje u izmijenjenost Kur'ana. Također, u istoj knjizi na 29. str. spominje pet šitskih napisanih knjiga koje govore o manjkavosti i izmjeni Kur'ana. Kada su šije rafidije napisali brojna djela o manjkavosti i izmjeni Kur'ana, tada nam postaje jasno da je ovakvo njihovo vjerovanje u Kur'an jedno od njihovih bitnih vjerskih načela. Ovo što smo prenijeli iz njihovih knjiga, niko od njih samih ne može poreći, jer su to njihova glavna djela, naročito „Usulul-kafi“ od Kulejnija. Time se sklanja veo s njihovih crnih lica i postaje nam jasno njihovo ubjeđenje u Časni Kur'an kojem je laž, manjkavost i izmjena strana a ujedno i nemoguća.
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Poštovani brate,
Ako se čovjek uistinu kreće ka spoznaji istine, tada je potrebno da se koristi ispravnom metodom. Časni Kur'an i sunnet plemenitog Poslanika, s.a.v.a., nikada nijednom čovjeku nisu dali dozvolu da se pri dokazivanju istine koriste neistinom i lažima. Jer, u tom slučaju to znači oživljavanje jedne istine po cijeni oživljavanja jedne neistine i laži. Shodno tome, slogan „cilj opravdava sredstvo“ nikada nije bio slogan islama, već šejtana.
Ukoliko želite da saznate mišljenja i stavove šiija o Časnom Kur'anu, kao i o pitanju njegove iskrivljenosti obratite se knjizi Kur'an u islamu, autora allame Tabatabaija, koja je i na bosanski jezik prevedena i čiji tekst će uskoro biti i na web-stranici Fondacije „Mulla Sadra“ u BiH. Ovu knjigu je lahko naći, pa je i pročitajte. Allame Tabatabai je sa desetinama argumenata dokazao da se nikakve promjene u Časnom Kur'anu nisu dogodile: niti se jedna rečenica iz njega izostavila, niti se jedna rečenica u njega dodala. I ovo je upravo onaj Kur'an koji je objavljen hazreti Muhammedu, s.a.v.a., i koji je dokaz Poslanikova, s.a.v.a., poslanstva, i koji je Nebeska Knjiga svih muslimana svijeta, bilo kojoj naciji ili mezhebu da pripadaju.
Također, knjiga El-Bejan, autora merhuma ajetullaha Huija, r.a., je prevedena na mnoge jezike. Nju su prevodioci iz Islamske zajednice preveli na bosanski jezik i ubrzo će biti dostupna svim dragim čitateljima. U skladu s navedenim, akida i vjerovanje svih muslimana općenito o Časnom Kur'anu jeste da se nikakve promjene u njemu nisu desili, pa tako ništa nije uklonjeno, a ni dodato.
Naravno, u svakom islamskom mezhebu postoje neke rijetke osobe čije izjave se ne slažu sa vjerovanjima većine ljudi tog mezheba. Ne možemo izjave male skupine ili pojedinaca uzeti zdravo za gotovo i pripisati ih svima. Jer tada ti ljudi na Sudnjem danu, na sudu Božije pravde imaju pravo da se žale onima koji su im to pripisivali, i da kažu: „Na kojoj vjerskoj, Božijoj, racionalnoj i moralnoj osnovi su oni izjave određenih ljudi svima nama pripisivali?!“ i tada će morati da odgovore. A Allah će na osnovu pravde da presudi. Stoga ćete se vi – kao jedan musliman i sljedbenik Časnog Kur'ana koji je to pripisao svim šiijama, i spominjao ih nemoralnim izrazima, i zamislio da je to osnovno vjerovanje svih šiija, što u historiji što u budućnosti – morati na Sudnjem danu pripremiti kada oni upute žalbu Svemogućem Sudiji, i tu ćete morati da odgovarate za sve ono što ste im pripisivali.
I znajte sigurno da je općenito vjerovanje šiija da Časni Kur'an nije izmjenjen, čak ni kada je u pitanju jedna jedina riječ.
Što se tiče spomenutih knjiga, poput Kafija, Mir'atu-l'ukula, Safija i sl., ovdje ću Vam napomenuti nekoliko stvari:
1. 1. Nevjerovanje u ispravnost i tačnost svih hadisa ove knjige.
Ako ste istraživač, ili ako istraživača upitate, niko, pa čak i sami autori ovih knjiga neće potvrditi svoje vjerovanje u ispravnost svih hadisa. I ovaj stav se ne odnosi samo na ove knjige. Sva šiijska i sunnijska ulema se slaže da među hadisima vjerodostojnih knjiga, kao što su Usulu-l-Kafi, Biharu-l-envar, Mir'atu-l'ukul, itd. od šiijskih knjiga, kao i Sahihu-l-Buhari, Sahihu-l-Muslim, Sunenu Nesai i dr., od sunnijskih knjiga postoje mnogi hadisi koji su ili slabi, ili izmišljeni ili nevrijedni. Na osnovu ovog uvjerenja nastale su nauke poput diraje koja se bavi objašnjavanjem značenja hadisa i ridžala koji se bavi istraživanjem prenosioca hadisa. Stoga, navođenjem jednog hadisa bilo iz hadiskih ili nehadiskih knjiga nemoguće je sadržaj tog hadisa pripisati mezhebu ili čak autoru te knjige. Međutim, postoji objašnjenje zašto su oni navodili takve hadise, ali ono ne može stati u ovaj odgovor.
1. 2. Kritikovanje i analiziranje jednog naučnog rada
S druge strane, prihvata se da za svaku analizu, kritiku i ispitivanje jednog naučnog rada ili knjige postoje određene metode, a ništa mimo tih metoda nije prihvatljivo.
– Prvo, osnove tog djela se moraju odvojiti od sporednoga.
– Drugo, sporedno i promjenjljivo uporediti i analizirati sa osnovama.
– Treće, od početka do kraja knjigu proučiti i ispitati.
Zato je argumentacija na osnovu jednog dijela da bi se potvrdila ili negirala cjelina nenaučan metod, i istovremeno nemoralan. Sa kur'anskog stanovišta to je zabranjeno i haram, a sa pravnog stanovišta krivično djelo.
Da li mi možemo uzeti dva kur'anska ajeta koji su na izgled su protivrječni, utječem se Bogu, i da na osnovu toga kažemo da u Kur'anu postoje protivrječnosti? Kao primjer, navest ću 59. ajet sure Kasas, إِنَّكَ لَا تَهْدِي مَنْ أَحْبَبْتَ وَلَكِنَّ اللَّهَ يَهْدِي مَن يَشَاءُ – Zaista, ti ne upućuješ koga voliš, već Allah upućuje koga hoće. Zašto? Jer وَهُوَ أَعْلَمُ بِالْمُهْتَدِينَ – On je najobavješteniji o upućenima.[1] Također, navodim 52. ajet sure Šura, gdje Uzvišeni kaže: وَإِنَّكَ لَتَهْدِي إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ – I zaista, ti upućuješ na Pravi put.[2] Postoje desetine drugih ajeta koji su slični ovome. Da li je moguće uzeti samo vanjski izgled ovih ajeta u obzir i tako nenaučno, nemoralno i nehumano presuditi i reći: „U Kur'anu postoje kontradiktornosti. Stoga, Kur'an nije nebeska knjiga“?!
Isto tako postoji mnogo hadisa čiji vanjski izgled se ne slaže sa izgledom drugog hadisa, tako da se ne možemo osloniti samo na njihov vanjski oblik.
1. 3. Nužnost stručnosti u vjerskim pitanjima
Časni Kur'an u 122. ajetu sure Tevba kaže: فَلَوْلاَ نَفَرَ مِن كُلِّ فِرْقَةٍ مِّنْهُمْ طَآئِفَةٌ لِّيَتَفَقَّهُواْ فِي الدِّينِ وَلِيُنذِرُواْ قَوْمَهُمْ إِذَا رَجَعُواْ إِلَيْهِمْ لَعَلَّهُمْ يَحْذَرُونَ – Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju narod svoj kad mu se vrate, da bi se Allaha pobojali, eksplicitno navodi kao nužno postojanje učenjaka, stručnjaka za spoznaju vjere i odgovaranje pitaocima i sumnjivcima. Shodno tome, potrebno je da se čovjek kloni iznošenja svoga mišljenja o vjerskim pitanjima i o drugim mezhebskim skupinama bez prethodne potrebne stručnosti, te da ne presuđuje jer zna nekoliko riječi arapskog jezika i da se ne postavlja na stepen Božije pravde.
Nadam se da ćemo moći ostvariti bratske razgovore u islamskom, moralnom i ljudskom okruženju, ako Bog da, i da ćemo se kloniti osuđivanja i raspravljanju o onim pitanjima gdje nemamo potrebnu prethodnu stručnost, kako bismo na ovaj način obezbijedili Allahovo zadovoljstvo i pomogli put jedinstva islamskoga ummeta naspram svjetskog kufra. I da se također oslobodimo eventualnog hapšenja na sudu Božije pravde.
Od Uzvišenog Allaha tražim da nam podari svakodnevne uspjehe. Amin!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
[1] Kasas, 59.
[2] Šura, 52.