Esselamu alejkum!
Uvaženi profesore,
Neka Uzvišeni Allah vama i vašim prijateljima podari svako dobro, zato što radite na približavanju kultura, tradicija, shvatanja i svjetonazora. Već dugo se bavim istraživanjima šiijskoga mišljenja i vjerovanja, i taj put nije lahak jer mi smo ubijeđeni u neke stavove od malih nogu. Dugo mi je trebalo da shvatim da sve treba istražiti, ali samo u ime i radi Boga – Allaha, dž.š. Sada kada čitam neka pitanja i komentare shvatam koliko je teško mijenjati svijest o mirnom i argumentiranom razgovoru i dijalogu, a posebno kod naših ljudi. Vi to, naravno, na najljepši način radite, sa puno strpljenja i takta. Ponašati se kao sin Adema a.s.,od koga je kurban primljen, nije nimalo lahko, ali je zato Allah zadovoljan sa njim. Neka nam svima Allah da što je najbolje za nas i našu vjeru.
Mahsuz selam.
Vaš poštivalac,
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Poštovani brate,
Prije svega zahvaljujem Vam se na izraženoj ljubavi prema ovom poniznom robu i saradnicima, a od Uzvišenog Boga tražim da Vam za ukazanu ljubav podari najveću nagradu.
Ukazali ste na vrlo dobru tačku “ubjeđivanje bez istraživanja”. Ovo je jedno od onih pitanja zbog čijeg iskorjenjavanja su se Kur’an i Allahov poslanik, s.a.v.a., mnogo napatili, a ovom prilikom molim Uzvišenog Boga da krenemo ka rasvijetljenom razumu, dokazima, fitretu i na kraju poslaničkim zakonima, i da se koristimo svjetiljkom upute Uzvišenog Boga.
Mijenjati svijest razgovorom je teško.
Navedeno je tačno, dakle teško je, ali i veoma lahko.
Zašto je tačno?
Dokaz ispravnosti je ono što ste i vi spomenuli, a to je da čovjek zbog ubjeđivanja dolazi do niza uvjerenja od kojih se teško udaljiti. Na osnovu ovoga Platon je rekao: Navika je poput druge prirode čovjeka. Isto kao što je teško mijenjati prirodu, jednako je teško napustiti neke običaje. Naročito ako ove običaje prate suhoća uma i neznanje, što posao čini još težim. A važnije od svega jeste to da ovi običaji ne budu popraćeni „krutošću mišljenja“, tj. time da čovjek bude ubijeđen da je opća istina ono što „ja znam“, a sve što drugi znaju je neispravno i nema potrebe da se o tome razmišlja. Ovo je samo i jedino posao Allahovih poslanika koji putem mudžiza i odlukom čvrstijom od čeličnih brda mogu da krenu na bojno polje. Utječem se Bogu od običaja i neznanja koje je popraćeno s krutošću mišljenja i suhoćom uma! Znači, sve što ste vi spomenuli je tačno!
Zašto je teško?
Poteškoće ovoga posla stežu čovjeka onog trenutka kada sebi umisli neku ulogu i značaj, tj. sebe vidi kao bitnog činioca u upućivanju i mijenjanju. Zbog vlastite koristi on želi da vidi rezultate svoga truda. Prolaskom vremena uviđa da se rezultat njegova truda nigdje ne ukazuje, tada se ljuti i pada pod duševne pritiske. A prilikom rada pada u sumnju i dvoumljenje. Ovakvo stanje je za čovjeka teško i nepodnošljivo. Mnogi ovdje pokleknu i zaostanu na ovom putu. Budućnost im se čini beznadežnom, a kaju se zbog prošlosti.
Zašto je lahko?
Ako čovjek s Božijom pomoći, i pod okriljem pažnje prema svijetlim ajetima Kur'ana i sunneta Poslanika, s.a.v.a., dođe do istine „ja nisam ništa“ i „da sam samo izvršio svoju dužnost“, i da je uputa uslovljena isključivo Božijom voljom, nikada neće imati duševnih problema. Niti će se žalostiti i kajati zbog svoje prošlosti – jer u izvršavanju dužnosti nema kajanja i žalosti – niti će prema svojoj budućnosti biti bez nade, jer se nada u beskrajnu dobrotu i milost Uzvišenog Boga.
Ako biste se obratili banci, vidjeli bi ste da se nijedan njen uposlenik neće obradovati zbog uplaćivanja velike svote novca, iako ih obračunavaju i sa krupnim ciframa upisuju u štednu knjižicu vlasnika novca. Isto kao što se ne žalosti zbog podizanja novca sa računa i njegovog iznošenja iz banke, iako ga on sam predaje vlasniku novca. Zašto se zbog ulaza i izlaza novca ne raduje i ne tuguje? Jer sebe ne smatra vlasnikom, već osobom kojoj je predata dužnost i koju izvršava, te razmišlja o posljednjem danu mjeseca kada će primiti svoju platu, i po prolasku mjeseca se raduje, jer se približava danu primanja naknade za trud u svome radu. Ako bismo i mi uputu smatrali Božijim vlasništvom, i ne bi sebi pripisivali vlasništvo i korist, tada se ne bi brinuli ni zbog odlaska naroda, niti očajavatli zbog prošlosti, niti ćemo dići ruke od truda, niti ćemo dozvoliti da izgubimo nadu u budućnost. Treba da razmišljamo samo o Božijem zadovoljstvu i izvršavanju dužnosti.
Od Boga Uzvišenog ponizno tražim da svim muslimanima svijeta podari ovakvo stanje, pa i cijelom čovječanstvu, kako bi razmišljali samo o Njegovom zadovoljstvu i tome da je On taj koji utiče na upravljanje svijetom, da ne gubimo nadu u uputu, i da posao predamo u ruke Vlasnika poslova i Upravitelja kreacije.
Ovo i jeste tačka uspjeha Božijih poslanika i ljudi koji se nikada nisu ničega bojali, pa čak ni osoba poput Faraona, Nemruda, Ebu Džehla i Ebu Sufijana. Oni u trudu nikada nisu pokleknuli, i nikada nisu dozvolili da u njih uđe dvoumljenje, a njihov slogan je bio:
وَمَا لَنَا أَلاَّ نَتَوَكَّلَ عَلَى اللّهِ وَقَدْ هَدَانَا سُبُلَنَا وَلَنَصْبِرَنَّ عَلَى مَا آذَيْتُمُونَا وَعَلَى اللّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُتَوَكِّلُونَ – Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo uputio? Mi ćemo doista strpljivo podnositi muke na koje nas budete stavljali – a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!” (Ibrahim, 12)
Sjetite nas se u Vašim hajr-dovama!
Da Allah spusti na Vas Svoje zadovoljstvo i milost!