Odavno me interesuje kako to da se u Časnom Kur’anu ne spominje da je korištenje mesa nezdravo za čovjeka, kad je naučno dokazano da je čovjek stvoren da jede biljnu hranu (oblik zuba, dužina crijeva kao u biljojeda itd.), a postaje sve jasnije da jedenje mesa izaziva rak debelog crijeva i razne druge bolesti. Da pritom spomenem i oduzimanje života Allahovim stvorenjima protiv njihove volje, kao i to da je za proizvodnju 1kg mesa potrebno 60 kvadratnih metara površine više nego za 1kg biljne hrane. Vidimo i to da uzgajanje životinja zagađuje atmosferu više nego automobile. Hvala unaprijed na odgovoru.
1 Odgovor
Da bi odgovor bio jasan moramo obratiti pažnju na nekoliko tačaka.
1. Kur'an je knjiga razumne upute čovjeku
Ako bi se ova Nebeska knjiga detaljno razmotrila, uvidjeli bismo da je filozofija njenog objavljivanja upućivanje čovjekovog razuma. Ovo nije knjiga higijene, ekonomije, filozofije, historije ili slično, iako je ova pitanja općenito i detaljno pojasnila dovoljno da snagu shvatanja obavijesti kako bi se kretala prema istraživanjima i obzanivanju istine.
1. Pitanje štetnosti mesa za čovjeka
To što Vi kažete da je naučno ustanovljeno da je meso štetno, takva činjenica ne postoji, jer sa nučnog stanovišta nekorištenja mesa ima štetne posljedice, koje ako nisu već od onih što i Vi sami mislite, nisu ni manje.
Pretjerivanje u upotrebi mesa uzrokuje mnoge štetne posljedice, a ne njegovo korištenje do granica umjerenosti. Da, čovjek je taj koji u svemu pretjeruje, pa tako neki u tom svom pretjerivanju prolaze granice umjerenosti i izlaze van onoga primjerenog čovjeku, a neki se opet ponašaju suprotno ovome, a Kur'an je onaj koji između ova dva stanja postavlja granice umjerenosti koju smatra dobrobiću za čovjeka.
Mnoge stvari koje nauka razmatra su samo teorije, a ne dokazane činjenice. Ukoliko se te teorije ispitaju u naučnim laboratorijama, i kada se ustanove kao datosti, tada se objave u obliku zakona. Do sada ni iz jednog ministarstva stranih zemalja nije objavljena informacija o općoj štetnosti mesa za čovjeka. Pa tako i vi sami morate napraviti razliku između naučnih teorija i zakonitih datosti.
Također, mnogi naučni zakoni i teorije su s napretkom nauke upravo naukom poništeni, a zamijenuli su ih drugi zakoni ili teorije. Stoga, nemoguće je nepromjenljive i nedvojbene vjerske zakone analizirati sa neutvrđenim naučnim teorijama, jer su nedvojbeni kur'anski zakoni ovjereni beskonačnim znanjem Uzvišenoga Boga, dok su teorije date ograničenim čovjekovim znanjem, pa tako nikada nije moguće analizirati neograničeno znanje ograničenim, već obrnuto: ograničeno neograničenim.
1. Ubijanje životinja protiv njihove volje
Kao prvo, postoji razlika između čovjekovih osjećaja i čovjekova razmišljanja. Mnoge životne radnje neće biti prihvaćene od strane osjećanja, ali ih razum i um prihvataju kao nužnost, npr: otvaranje grudi pacijenta i prekidanje svih žila koje su povezane sa srcem i njegovo vađenje se suprotstavlja osjećajima, pa mnoge osobe takvu radnju i ne mogu da posmatraju. Ali razum i medicina kažu, ako se ovakve operacije ne izvrše životi mnogih osoba će biti u opasnosti, pa je tako njihovo vršenje nužno. Ni jedna razumna osoba nije spremna da pređe na stranu osjećaja, kada se osjećaji i razum nađu jedan naspram drugoga.
I više od ovoga, zar sa naučnog stanovišta biljke nemaju biljni život?! Da li je uništavanje njihovog života u skladu sa njihovom voljom?! Nije, jer i one vole svoj život, pa tako i imaju snagu da ga odbrane. Zašto ne bismo obratili pažnju na njihove potrebe?! I oni su Božija stvorenja, pa ne smijemo nanositi štetu Božijim stvorenjima!? Moguće je da na ovo odgovorite na ovaj način. Biljni život u poređenju sa životinjskim životom je na nižem stepenu, pa se tako u poretku Kreacije uvijek život nižeg stepena mora žrtvovati za opstanak života višeg stepena. Zato nestajanje biljnog života za opstanak životinjskog života ne predstavlja prepreku, već je i neizbježno. I mi ovaj odgovor možemo uputiti vama vezano za životinjski i ljudski život. Budući da je životinjski život na nižem stepenu, mora se žrtvovati za život višeg stepena. Još važnije, ako bismo za osnovu svijeta smatrali da je na kretanju usavršavanja – i kako Mevlana kaže da je svako umiranje početak i uvod za viši život – ubijanjem životinje i korištenjem njenog mesa mi smo je iz nižeg stepena usmjerili ka višem stepenu, što je usavršavanje, a ne nestajanje. Da, početak svakog razvijanja je ruševina.
Na kraju ovog odgovora navest ću Vam sažeto mišljenje merhuma Allame Tabatabaija, pisca tefsira Časnog Kur'ana od dvadeset svezaka El-Mizan, s nadom da smo Vam mogli predstaviti ispravan logični odgovor, jer mnogima se desi da se zapitaju o ovom pitanju i tragaju za odgovorom.