Esselamu alejkum. Čestitam Vam na ažurnosti i brzom prosljeđivanju odgovora. Mislim da je to jako važno jer ako vi ljudima ne ponudite brze i kvalitetne odgovore, ponudiće ih neko drugi, ko možda nije kompetentan za to, što bi imalo jako negativne posljedice. Čuo sam dosta lijepih priča o rahmetli Džavedu Meliki Tabrizi, ali o njemu i njegovom životu ne znam mnogo. Možete li mi ukratko opisati njegov život, te reći nešto o njegovim duhovnim stepenima koji su preneseni u knjigama?
Molim Uzvišenog da Vam podari svako dobro.
1 Odgovor
Zahvaljujemo se na Vašem optimizmu i tražimo pomoć od Uzvišenog Boga za nastavak toga puta, skrušeno Ga molimo da bude zadovoljan i da prihvati naša djela, jer od Njega je pomoć i uputa.
1. Merhum hadži Mirza Dževad aga Meliki Tabrizi
Hafiz u jednom od svojih stihova opisuje stanje Poslanika u kojem na nadahnut način ukazuje da je Poslaniku, kada bi bio u određenim stanjima sa svojim Gospodarem, smetalo čak i prisustvo meleka.
Ja, koji sam umoran od uzdisaja meleka
Govore svjetske zbog Tebe rado dočekujem
Prašina kuće Tvoje Džennet je moj,
Ljepota Lica Tvoga moje je biće.
Tvoja ljubav sudbina je moja, a
Moj rahatluk je u tvom zadovoljstvu
Dakle, želi reći: Kada se nađem pred Tobom, Gospodaru svjetova, osjećam umor i klonulost od zvukova uzdisaja meleka. Nisam spreman da uzdisaj meleka čistog i bezgrješnog zastor između mene i Tebe. Ali, sada Si me poslao da prenesem Tvojim robovima poslanicu i sve teškoće svijeta i bolove i nedaće kupujem svojom dušom, jer Si Ti zadovoljan. Prašina Tvojih brda je za mene Džennet, a Tvoje prijateljstvo i milost je bit moga bića. Ljubav prema Tebi je moja sudbina, a moje uživanje je u Tvom zadovoljstvu.
Zaista, određenom broju ljudi na svijetu, jedini cilj koji su sebi zacrtali jeste ljubav prema Bogu i njegovim evlijama i svoje postojanje, život i pregnuće ulažu radi Božije ljubavi i vjerskih zakona, a od Dunjaluka i Ahireta ne traže ništa drugo osim Božijeg zadovoljstva.
Marhum Hadži Mirza Dževad aga Meliki Tabrizi, r.a., spada u red ovakvih ljudi. On se ubraja među arife za koje se, kako vrijeme prolazi, više otkrivaju tragovi duhovnosti i uzvišenih, Bogu bliskih položaja.
Potiče iz Tabriza, a školovao se u Nedžefu u Iraku. Posljednji dio svoga života proveo je u iranskim gradovima Tabrizu, Teheranu i Komu, a mezar mu se nalazi u Komu, u mezarju Šejkhan i slovi za mjesto zijareta ljudi koji se kreću njegovim putem. Nije poznat tačan datum rođenja, međutim preselio je na Kurban-bajram 1343. H.
Autor je sljedećih djela:
1. Esraru salat (tajne namaza) Riječ je o knjizi u kojoj opisuje namaz i tajne čovjekovog miradža. Čitalac shvata zašto je Poslanik rekao da je namaz vjernikov miradž, drugim riječima, upravo onako kako je Poslanik u noći Miradža osvjedočio Božije znakove, klanjač bi trebao u namazu, u okviru svojih mogućnosti trebao svjedočiti Božije znakove.
2. Poslanica Likaullah (susret s Bogom). U ovoj poslanici objašnjava metode i kvalitet putovanja prema Bogu od početka pa do kraja, tj. do susreta s Bogom, te je objasnio značenje tog susreta.
3. El-murakabat (Samokontrola) U ovoj knjizi nabrojana su djela i virdovi o kojima svakodnevno, svake sedmice i mjeseca u godini treba voditi brigu, da bi čovjek mogao uz pomoć šerijatskih mjera paziti na svoju dušu, te voditi brigu o izvršenju farzova i vadžiba i napuštanju harama.
Također, napisao je dvije poslanice o fikhskim propisima i osnovama metodologije, koje još uvijek nisu štampane.
Stepeni puta ka Allahu
Ibn Sina, uvaženi filozof, u u IX poglavlju svoje knjige Napuci i opaske (Išareti), objašnjavajući položaje arifa kaže sljedeće: Cilj arifa je Allah, dž.š., jer nema spoznaje i znanja vrjednijeg od spoznaje Allaha. Samo Njega obožava, jer ga smatra zaslužnim obožavanja. Međutim, treba biti svjestan činjenice da se ove Ibn Sinine riječi na stazi koja vodi ka Bogu prevode u praksu tek na kraju puta. Zato on i kaže da arif želi prvu Istinu, pa ukoliko se nalazi na početku ili u sredini naziva ga salikom, a ne arifom. Zatim nabraja sljedeće stepene :
Prvi korak je želja. Ona zapravo predstavlja vrstu htjenja i naklonosti koja se stvara u duši salika, u želji da se spoji na nesalomivi oslonac i prihvati čvrste veze, da bi postao imun na pokliznuća i odstupanja i da bi na taj način životnim pravcem stigao do Osnovnog cilja.
Drugi korak je potreba za rijazetom (duhovnim vježbama). O ovome između ostalog kaže kako duhovne vježbe služe za postizanje tri osnovna cilja:
1. udaljavanje drugog (to znači da salik otklanja sve prepreke koje mu se nalaze na putu)
2. kroćenje neposlušnog nefsa (emaret) . Rijazet uništava egoizam i obožavanje strasti i slama moć nefsa koji čovjeka goni da čini loša djela čineći ga na taj način poslušnim smirenom nefsu.
3. omekšavanje nefsa.
Čovjekov nefs je prije nego se odgoji čvrst poput željeza u koje ništa ne prodire. Međutim, kada se uglanca, postane ljubak poput ogledala koje prima svako svjetlo i stvar koja se nađe naspram njega i odslikava je. Kada nefs postane mehak, tada božanska isijavanja i Božije riječi u njemu ostavljaju traga, što je u skladu sa kur'anskim riječima: Zaista su vjernici oni koji kada se spominje Allah dž.š. srca im se strahom ispune, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoja oslanjaju. (El-Enfal, 2)
Zatim Ibn Sina kaže da istinski zuhd (a ne lažni, ni onaj koji nije u skladu sa šerijatom), pomaže čovjeku u otklanjanju prepreka na putu istine. Za kroćenje nefsa amare i činjenje poslušnom nefsu mutmeinne čovjeku može biti od pomoći nekoliko stvari, kao što je npr. ibadet popraćen razmišljanjem ili slušanje savjeta i mudrosti ispravnih ljudi. Ljubav prema zbilji i čistim stvarima omekšava čovjekovu dušu.
U hadisu se kaže: “Blago onom ko se zaljubi u ibadet i prigrli ga.” Takvi uživaju pomažući siromašne i nemoćne, govoreći istinu, ispunjavajući obećanja, stičući znanje, istraživajući o vjeri i čineći bezbroj drugih stvari bilo na individualnom ili društvenom nivou. Što su stepeni ovog rijazeta viši, uvećavaju se otkrovenja srca salika, do te mjere da su od svega isključeni sem od Allaha dž.š i Njegovih atributa, uzvišenosti i ljepote. Naravno, isključenje ne treba shvatiti u značenju povlačenja i izoliranja od društva, već u kur'anskom značenju datom u suri Nur, 37. ajet: Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometa da Allaha spomenu i molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i da strepe od dana u kom će srce i pogledii biti uznemireni. Unosi se promjena u način arifovog gledanja zbilje, a ne u njegovim djelima.
Primjer razlike arifa i onoga koji to nije, možemo predstaviti kao primjer dva čovjeka koji gledaju film. Jedan od njih za filmske scene na platnu misli da su stvarnost, a drugi je obaviješten i zna da su posrijedi samo slike zbilje, a ne sama zbilja. Arifov pogled na svijet se mijenja, pa na taj način u ogledalu svijeta gleda ljepotu njegovog Stvoritelja. Užitak koji ima u Stvoritelju Dženneta, slađi je od samog džennetskog užitka. Više je pod dojmom samog Umjetnika, nego njegovog umjetničkog ostvarenja. Što je umjetničko djelo ljepše, to su pohvale na račun umjetnika veće. Arif nadrasta ograničenost pogleda i dostiže univerzalni pogled zbilje.
Mirza Meliki Tabrizi u jednom irfanskom pismu svome učeniku etike, merhumu ajatollahu šejhu Muhammedu Husejnu Isfahaniju objašnjava principe putovanja ka Allahu na sljedeći način:
1. Spoznaja nefsa
Nefs, sa egzistencijalnog aspekta postoji u tri svijeta: svijet materije i prirode, svijet paslika i Berzaha i svijet racija i apstrakcije. Dok čovjek ne ostavi za leđima svijet materije, ne može stići do svijeta Berzaha, što znači da neće moći vidjeti bića i tragove tog svijeta niti se njima okoristiti. Dok ne ostavi iza sebe svijet Berzaha i ne stupi u svijet racija, neće moći pojmiti i osvjedočiti racionalne zbilje. Zato, nama zbilje racionalnog svijeta nisu ništa drugo do niz umnih pojmova i imanigarnih predodžbi, kada ne postoji niti najmanje sličnosti između umnih pojmova i vanjskih zbilja, samih po sebi, osim što pojmovi predstavljaju odraz vanjskih istina. Dok čovjek ne osvjedoči racionalne zbilje i apstraktna bića, nije moguće da stigne do spoznaje nefsa. A sve dok ne spozna svoj nefs, nije moguće da spozna svoga Gospodara.
* Redukcija životinjskog
Ovo podrazumijeva da spoznajom oslabimo onaj dio koji podržava materijalna htijenja. Za stizanja do ovog cilja preporučuje se:
U toku dana ne jesti više od dva puta, a između ova dva obroka uopće ne unositi hranu u organizam. Drugo, jesti tek nakon najmanje jednog sata gladi. Treće, prekinuti jelo prije nego se zasiti. Ukoliko se može, postiti prvi, posljednji i srednji dan u mjesecu (misli se na hidžretske mjesece) Što se tiče sna svesti ga na 6 sati u 24 časa. Ovim metodom slabi se životinjski segment u čovjeku.
* Jačanje duhovnog
Prilikom unošenja hrane u organizam obratiti pažnju da se ne uzimaju velike količine mesa, te da sedmično dva do tri dana na jelovniku ne bude mesa nikako. Drugo, da jelo bude s nijetom da se stečena energija troši na vršenje vjerskih dužnosti i društvenih obaveza, a ne da se jede jer se uživa u tome.
* Združenje razmišljanja sa zikrom
Čovjek treba činiti zikr, ali i razmišljati. Ovo dvoje predstavljaju krila za let prostranstvom duhovnosti. Kur'an, kada govori o onim koji razmišljaju i istražuju kaže: Zaista u stvaranju nebesa i zemlje i izmjeni noći i dana ima znakova za one koji imaju (suštinu) znanja. Oni koji spominju Allaha stojeći, ležeći i sjedeći i razmišljaju u vezi stvaranja nebesa i zemlje. Bože, nisi Ti ovo stvorio uzalud. (Ali Imran, 190) To su ljudi koji su stalno u stanju sjećanja na Allaha i razmišaljanja o stvaranju. Dakle, zikr bez razmišljanja, sa kur'anskoga aspekta nema vrijednosti, a razmišljanje bez zikra je otklanjanje zarova, iza kojih se ništa neće naći. Ustvari, onaj koji čini zikr, ali ne razmišlja predstavlja neznalicu koji ne shvata cilj ibadeta. A znalac bez zikra uzalud se trudi, jer nema nikakve koristi.
* Ustajanje u zoru.
Pridaje se veliki značaj tome da se najmanje pola sata prije sabahskog ezana ustane, klanja noćni namaz i razmišlja o svrhi postojanja. Ukoliko čovjek bude ustrajan u ovom djelu, vidjet će korisne učinke i blagodati u sebi. Ovaj metoda je zapravo kur'anski savjet kada se Poslaniku kaže: Probdij noć, osim malog dijela… ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije, a u hadisu se kaže da laže svako ko kaže da nema nafake (materijalne i duhovne), a da obavlja noćni namaz. (dakle, ili obavlja pa je ima ili ne obavlja pa je zato uskraćen).
Bilo je ovo ukratko o ličnosti Melikija Tabrizija. Iznijeli smo neke od njegovih praktičnih metoda da bismo zaista shvatili o kome je riječ, jer on je bio od onih koji su govorili na osnovu iskustva. Lično je iskusio da se prije nego se uzdigne iznad materijalnog svijeta, ne može nadati nikakvim uzvišenijim rezultatima.
Ukoliko ovo nije dovoljno, javite se pa ćemo se potruditi da zadovoljimo vaše interese.
Molimo Uzvišenog da nas uputi stazom koja okončava na onom mjestu koji je cilj svih arifa, poslanika i Božijih evlija. Uz srdačne selame.